Toplinski udar, s temperaturama koje su rušile rekorde, teške suše i stotine razornih požara, najezda crnih udovica, drastičan pad vodostaja rijeka koji je uništio i sezonu raftinga, sjeverni Jadran topao poput bare te ozbiljan rizik od manjka kisika u vodi, sve je to, u kompletu, obilježilo pakleni kolovoz 2003. godine, kada se čitava Europa kuhala i pržila.
Toplinski je val tog kolovoza ubio 30 Europljana, a ni Hrvatska nije prošla bez žrtava. Na svom radnom mjestu, ispred američkog veleposlanstva u Buzinu, umro je 41-godišnji policajac, Josip Lukinić, iza kojeg su ostali supruga i mali sin. Kako je, u to vrijeme, u Buzinu bilo 40 Celzijevih stupnjeva, pretpostavilo se da je nesretnom policajcu, od vrućine, zatajilo srce, no obdukcija je pokazala kako je njegova smrt posljedica krvarenja mozga, do kojega je došlo nakon što je, izgubivši svijest, glavom udario u pločnik.
Tijekom paklenog vala na svojim su radnim mjestima svakodnevno bili i radnici u zagrebačkoj Selskoj. Unatoč nesnosnim vrućinama, radili su u strojevima u kojima je tih dana bila izmjerena temperatura od nevjerojatnih 80 Celzijevih stupnjeva, zbog čega su se izmjenjivali svakih pola sata. Za razliku od njih, državnim su službenicima u Berlinu, te godine, za vrijeme trajanja toplinskog vala, bilo je dozvoljeno da prekinu rad, ako temperatura prijeđe 29 C.
Zbog velikih je vrućina, prije 21 godinu i NE Krško bila prisiljena raditi sa samo 60 posto kapaciteta, a zbog niskog vodostaja Zrmanje, Cetine, Mrežnice, Kupe i Dobre, tog je paklenog ljeta, podbacila i sezona raftinga. Bez dotoka svježe vode iz sjevernotalijanskih rijeka sjeverni se Jadran pretvorio u toplu baru, osvježenja nije bilo niti u moru, a stručnjaci su upozoravali da bi moglo doći i do anoksije – manjka kisika u vodi, što za posljedicu ima pomor organizama na morskom dnu. No, nesnosne su vrućine nekim životinjskim vrstama i pogodovale te je u Istri, tog ljeta, bila prava najezda crnih udovica.
No, te 2003. godine pakleni je val u kolovozu bio je tek jedan u nizu - prvi je pržio već u svibnju, trajao je od 5. do 13., pa je tako već u proljeće najviša dnevna temperatura lokalno prelazila 35 °C. Paklen je bio i srpanj tijekom kojega su, u cijeloj zemlji, srednje mjesečne temperature bile znatno više od 30-godišnjeg prosjeka.
Rekordne su temperature tog kolovoza bile izmjerene i u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Poljskoj, Finskoj te u Njemačkoj. Portugal, Španjolska i Francuska borili su se sa šumskim požarima, a čak ih je 200 haralo Italijom. Rekordno visoke temperature bile su zabilježene i u petnaestak francuskih gradova - u Rennesu je bilo 39,5 C, u Auxerreu 40, a u Albiju 40,9 Celzijevih stupnjeva, a prema prognozama državne meteorološke službe očekivalo se da će temperatura, po prvi put od kada se bilježila, dakle od 1946., i u glavnom gradu Francuske 'preskočiti' 40 Celzijevih stupnjeva. Pakleno je bilo i ljeto u Amsterdamu te je uprava tamošnjeg zoološkog vrta naložila da se životinje često prskaju hladnom vodom, a čimpanze su se, kako bi preživjele nesnosne vrućine, hranile smrznutim voćem.