Bilo je to početkom godine kada se rat u Ukrajini pretvarao u dugotrajni rat iscrpljivanja, čiji je ishod ovisio o logistici, odnosno o proizvodnji za potrebe rata i sposobnosti namjenske industrije da osigura opskrbu vojske. Bio je to njezin trenutak, njezin "finest hour". Kaja Kallas, odlučna premijerka Estonije, ni jednog trenutka nije dvojila oko toga što Europa treba napraviti. Europa se, poručila je, treba hitno probuditi i prestrojiti u ratni režim, "war mode", kako je kazala na jednom europskom sastanku na vrhu tih dana. Tada je objasnila i što točno znači taj "war mode", odnosno ratni režim o kojem je govorila. Baš kao što je i Rusija cijelu svoju industriju prebacila u ratni režim rada, posebno se usmjerivši na ubrzanu proizvodnju streljiva, raketnog naoružanja i ostalog oružja, što znači da su industrijski pogoni koji su prije toga proizvodili kućanske aparate sada počeli proizvoditi oružje, tako je i europska industrija hitno trebala prijeći na ratni režim rada. I europske tvornice oružja i streljiva, tvrdila je Kallas, moraju početi raditi u tri smjene, baš kao što i ruske već odavno rade u tri smjene. EU mora žurno proširiti proizvodne kapacitete s obzirom na to da bez streljiva, raketa i ostalog oružja Ukrajina ne može dobiti rat protiv Rusije. – Rusija svaki dan ispali onoliko granata koliko ih Europska unija proizvede u mjesec dana – objašnjavala je Kallas.
U tom je trenutku u Europi trebalo proći godinu dana od kupnje do isporuke granata kalibra 155 milimetra, ključnog streljiva u Ukrajini, a tri godine za kupnju projektila zrak-zrak, što je bilo neodrživo. Nije bila tajna da je Europa godinama ignorirala stanje svojih vojnih skladišta, zaboravivši kako funkcioniraju konvencionalni ratovi, što je bilo u potpunoj opreci s aktualnom ratnom situacijom. Agilna estonska premijerka zato se izravno obratila čelnicima europske obrambene industrije i europskih kompanija koje proizvode oružje, tražeći odgovor na pitanje zbog čega je to tako. Odgovoreno joj je da oni u tom trenutku nisu imali narudžbi od Europske unije. I onda je shvatila da se to mora promijeniti.
Kaja Kallas – i u tome se sastoji njezin ključan doprinos "buđenju" Europe – prva je predložila da se sredstva iz europskog instrumenta mirovne pomoći od 3,6 milijardi eura počnu koristiti za zajedničku nabavu streljiva za Ukrajinu, slično kao što je u vrijeme pandemije koronavirusa organizirana zajednička nabava cjepiva. Za ujedinjenu Europu, u kojoj je obrana, pa tako i proizvodnja oružja i opremanje vojske u nadležnosti zemalja članica, bio je to povijesni iskorak, usporediv s masivnim zajedničkim zaduživanjem u vrijeme koronakrize. Iako je to do tada bio tabu, Europa se prvi put odlučila za financiranje zajedničke nabave oružja i streljiva.
Kaja Kallas tada je izgledala kao osoba koja ni jednog trenutka ne dvoji što treba napraviti. Mlada političarka, 46-godišnjakinja, koju su zbog njezinih jasnih i odlučnih stavova u vezi s Rusijom i ratom u Ukrajini prozvali istočnoeuropskom Margaret Thatcher i estonskom Željeznom Lady, kao i "europskom Kasandrom" i "Kasandrom sa sjevera", po grčkoj junakinji koja je predvidjela propast Troje, zapravo je samo nastavila govoriti ono što je govorila već godinama. Za razliku od prije, sada su je počeli slušati. S iskustvom čelnice zemlje koja dijeli gotovo 300 kilometara dugu granicu s Rusijom, Kallas je uvjeravala da Europa mora pomoći Ukrajini, istodobno pozivajući na jačanje obrane Europe i smanjenje europske energetske ovisnosti, stalno pritom naglašavajući važnost NATO-a, zbog čega se o njoj nedavno ozbiljno govorilo i kao o potencijalnoj budućoj glavnoj tajnici tog saveza. – U europskom je interesu da se Ukrajina obrani i da postane stabilna i prosperitetna zemlja, utemeljena na vladavini prava – govorila je, naglašavajući pri tome da buduće ukrajinsko članstvo u Europskoj uniji nije samo u interesu Europe, nego i naša moralna obaveza.
– Ukrajina se ne bori samo za sebe, Ukrajina se bori i za Europu – ističe estonska premijerka, uvjerena da samo ukrajinska pobjeda može osigurati mir.
I pritom se nije libila suprotstaviti se i ući u sukob s onima koji su mislili drukčije, pa čak i kad su, poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, dolazili iz iste europske liberalne političke obitelji kao i ona. Kada je Macron sugerirao da bi Zapad trebao Rusiji ponuditi sigurnosna jamstva za okončanje rata, odmah mu je uzvratila da Rusiji i Putinu Zapad ništa ne bi trebao ponuditi. Zapad bi se trebao brinuti o tome hoće li Ukrajina preživjeti, s obzirom na to da se Rusija u svakom trenutku može vratiti na svoje granice i tako okončati katastrofu koju je izazvala. Kaja Kallas uvjerena je da se rat mora okončati tako da agresor na kraju ne bude nagrađen. U protivnom, bit će to signal i drugim agresorima na svijetu da se napadi na druge zemlje isplate i da će na kraju biti nagrađeni teritorijem drugih zemalja. To se, uvjerena je, jednostavno ne smije dopustiti i Putinovi "imperijalistički snovi" ne smiju se ostvariti. Putinova agresija ne smije biti nagrađena, nego mora biti kažnjena, smatra Kaja Kallas, čije je zauzimanje za Ukrajinu prepoznato u svijetu s obzirom na to da je proteklih mjeseci primila brojne nagrade i priznanja, iako je zbog svojih stajališta katkada proglašavana "tvrdolinijašicom". Kada je bila u Berlinu, otvoreno se požalila zbog njemačkog oklijevanja u pogledu isporuka oružja Ukrajini.
– Mi smo 65 puta manji od Njemačke, a pružili smo šest puta veću vojnu pomoć Ukrajini od Njemačke – kazala je usred Berlina, što su osjetljivi Nijemci svakako mogli protumačiti i kao provokaciju. Dok je njemački kancelar Olaf Scholz poručivao da Rusija ne smije pobijediti u ovom ratu, izbjegavajući pritom reći da Ukrajina mora pobijediti, Kaja Kallas, baš kao i čelnici ostalih baltičkih republika, uvijek su naglašavali da Rusija mora biti vojno poražena i da Ukrajina mora pobijediti. Dok Macron i Scholz ustrajavaju na svojim razgovorima s kremaljskim autokratom, a Macron objašnjava i da Rusiju "ne treba ponižavati", Kallas na to odgovara da Rusiju jednostavno treba pobijediti. Podjednako je odlučna i kada je riječ o sankcijama Rusiji. Za razliku od brojnih europskih kolega koji dvoje o njihovoj učinkovitosti, ona se od početka zauzimala za najoštrije moguće sankcije Moskvi, ali njezinu vjerodostojnost ovih je dana ozbiljno narušila afera koja se tiče baš sankcija, kada je otkriveno da njezin suprug Arvo Hallik ima suvlasništvo u tvrtki koja je nastavila poslovati u Rusiji i nakon ruske invazije na Ukrajinu, zbog čega je glavni estonski mediji pozivaju da odstupi, a čini se da slično misli i dobar dio Estonaca. Premda premijerka kaže da je zadovoljna suprugovim objašnjenjem da njegova tvrtka samo pomaže drugoj tvrtki dok se njezino poslovanje u Rusiji gasi, za nekoga tko je cijelo vrijeme odlučno pozivao na prekid veza s Moskvom jasno je da će javnosti morati pružiti uvjerljivije objašnjenje.
Kaja Kallas prva je žena na čelu vlade Estonije, zemlje koja je izborila neovisnost početkom devedesetih, nakon pada Berlinskog zida. Njezina odlučnost u odnosu na Putinovu Rusiju najčešće je objašnjavana upravo povijesnim iskustvom Estonije, koju je Staljinova Crvena armija s Latvijom i Litvom okupirala 1940. na temelju sporazuma Molotov – Ribbentrop između SSSR-a i Hitlerove Njemačke.
– Ruski način razmišljanja i djelovanja poznajemo bolje nego neke druge zemlje koje su imale više sreće sa svojim susjedima – objasnila je jednom prilikom Kaja Kallas, uvjerena da bi Estonija, kao i ostale baltičke republike Latvija i Litva, bile prve na udaru u slučaju ruskog uspjeha u Ukrajini.
– Sjetimo li se Gruzije, Krima i Donbasa, možemo zaključiti da će sljedeći Putinov korak biti veći i hrabriji – upozorila je. Međutim, Kaja Kallas ne krije da se u događajima u Ukrajini prelama i njezina vlastita povijest – povijest njezine obitelji, majke i bake, koji su u vrijeme Staljinove tiranije deportirani u Sibir, dok joj je djed završio u Staljinovu logoru. Njezina majka Kristi, koja je tada imala šest godina, s bakom i prabakom deportirana je u skladu s brutalnom praksom obračunavanja tadašnjeg režima s "narodnim izdajicama", što je samo pukom srećom preživjela. Međutim, tragedija njezine obitelji nije jedinstvena priča.
– Svaka obitelj u Estoniji ima takvu priču – kaže Kaja Kallas podsjećajući da je jedna petina stanovništva Estonije ili ubijena ili deportirana u Sibir za vrijeme ruske okupacije. Iako se o Putinovu ratu protiv Ukrajine u raznim dijelovima Europe razmišlja različito, Estonci i njihova premijerka u događajima u Ukrajini vide ponavljanje onog što se njima već dogodilo. Trenutak kada je Putin poslao tenkove na Ukrajinu za njih je dokaz da se povijest ponavlja.
– Zato je naša dužnost ukrajinski narod poštedjeti onih zločina kroz koje je naš narod prošao – uvjerena je ambiciozna estonska političarka koja se u protekloj godini prometnula u jedan od vodećih glasova ujedinjene Europe.