"U svijetu nema ničega sličnog u što bismo se mogli ugledati", kaže Jochen Flasbarth, državni tajnik u njemačkom ministarstvu za okoliš. "Naravno da tu postoji puno nepoznanica." On misli na zaštitnu ljusku koja bi uskoro morala biti postavljena oko oštećenog atomskog reaktora u Černobilu - 100 metara visoku i 165 metara dugu. Ljuska bi trebala biti sagrađena na sigurnoj udaljenosti od atomske ruševine koja još uvijek zrači radioaktivnost, a kasnije, na tračnicama bi bila "navučena" preko reaktora.
Tri puta veća od vatikanske katedrale
Radi se o konstrukciji koja bi, kada bude gotova, trebala biti tri puta veća od katedrale sv. Petra u Rimu. Ako bude gotova. Jer trenutno nedostaje sredstava za nastavak njezine gradnje. Na to misli Flasbarth kad govori o "nepoznanicama".
Akutno, do kraja godine, nedostaje još 600 milijuna eura. Kao što to obično biva, gradnja je ispala skuplja nego što se računalo i ako se novac odnekud ne stvori, projektu prijeti prekid.
O tome Flasbarth, nadležan za energetska pitanja, u Bonnu namjerava vijećati sa svojim kolegama iz članica skupine G7 nadležnima za atomsku energiju. G8 - tada još s Rusijom - Ukrajini je još prije puno godina obećao pomoć u gradnji zaštitne ljudske za černobilski reaktor. Sada se traže "friška" sredstva.
Černobil u stanju raspadanja
Prije preko 28 godina, u travnju 1986., u današnjoj Ukrajini se dogodila nuklearna katastrofa koja je Černobil učinila poznatim u cijelom svijetu - i za sva vremena. Prema procjenama Međunarodne agencije za atomsku energiju je od posljedica nesreće u Černobilu umrlo 4.000 ljudi, prema nekim drugim procjenama - više od 100.000. Ukupna šteta se oprezno procjenjuje na 180 milijardi američkih dolara. Ali najgore od svega je što je područje oko reaktora još uvijek u velikoj mjeri ozračeno, betonski sloj koji je preliven preko reaktora nakon nesreće već odavno je ispucao.
Zbog toga jedan francuski konzorcij već godinama gradi novi zaštitni omotač. Jedan dio je već gotov, na drugome se radi. Trenutko se reaktor polako raspada - zajedno sa svojim inventarom od 200 tona snažno ozračenog materijala, uključujući i uništene radioaktivne šipke.
Tek kada novi omotač bude gotov može se početi s odstranjivanjem starog radioaktivnog materijala. A to će, vjerojatno, biti tek više od tri desetljeća nakon katastrofe, jer nitko više ne vjeruje da će zaštitna ljuska biti gotova prema planu, dakle, iduće godine.
"Mi smo, međutim, sada uvjereni da ćemo uspjeti odgovarajuće ugovore tako uglaviti da možemo biti sigurni kako će radovi biti završeni u idućih četiri do pet godina", tvrdi Flasbarth.
G7 zaokupljen "prečim brigama"
"Nije prihvatljivo da važni radovi ne mogu biti nastavljeni jer nema novca", ljuti se stručnjakinja za atomska pitanja, političarka Zelenih, Sylvia Kotting-Uhl. I doista su neke članice G7 spremne staviti na raspolaganje više novca - SAD, Njemačka, Kanada i Italije - ali Velika Britanija, Japan i Francuska se drže suzdržano.
U Njemačkoj je već odobreno 80 milijuna dolara za černobilsku "čahuru", za ovu i iduću godinu je predviđeno nešto više od po sedam i pol milijuna eura iz državnog proračuna. Svim akterima je jasno da to nije dovoljno. A na rusku pomoć - i to je jasno - skupina G7 ne može računati. To je još jedna posljedica rusko-ukrajinskog konflikta.
Za ekološke aktiviste to znači novu obvezu za zapadne države. "Te zemlje mogu i moraju nešto poduzeti. Upravo u ovoj teškoj političkoj situaciji je solidarnost s Ukrajinom od posebne važnosti", kaže za DW Tobias Münchmeier, atomski stručnjak organizacije Greeenpeace.
Ali baš to je i glavni problem. Trenutno je, naime, s obzirom na velike aktualne krize poput epidemije ebole u Africi i ratova u Siriji i Ukrajini, vrlo teško senzibilizirati G7 za problem Černobila.