Puno toga se u Njemačkoj promijenilo u tih godinu dana. Najprije jedna loša vijest: rasizam u Njemačkoj je porastao. Desno populistička Alternativa za Njemačku (AfD) koja je prije izbijanja izbjegličke krize bila počela gubiti na popularnosti sada profitira od straha mnogih Nijemaca od izbjeglica. U najnovijim anketama AfD je skočio na 15 posto - na saveznoj razini. Na prošlim saveznim izborima ta stranka nije uspjela preskočiti izborni prag od pet posto pa tako nije uspjela ni ući u parlament. Ali danas je situacija drugačija. Neprijateljstvo prema strancima je postalo prihvatljivo u njemačkom društvu, piše Deutsche Welle.
Njemačka - utvrda umjerenosti i stabilnosti
No ovu činjenicu treba promatrati u europskom kontekstu: u Francuskoj i Bugarskoj su, na primjer, desni populisti u parlament ušli s preko 20 posto, u Mađarskoj i Poljskoj sjede čak i u vladi. U Velikoj Britaniji je prema strancima neprijateljski nastrojena stranka UKIP dala inicijalni impuls za istupanje zemlje iz Europske unije. U usporedbi s duboko nacionalistički prožetim društvima istočnoeuropskih zemalja Njemačka je još utvrda političke umjerenosti i stabilnosti.
Odnos Nijemaca prema njihovoj kancelarki se doduše promijenio: popularnost joj je pala. Mnogi Nijemci su nezadovoljni menadžmentom izbjegličke krize. S druge strane je, pak, prema rezultatima anketa popularnost vladajućih stranaka Unije još uvijek stabilna. Na vanjskopolitičkom planu je njemačka kancelarka i dalje vrlo cijenjena. I iako u mnogim članicama EU-a ne odobravaju njezinu politiku prema izbjeglicama, njezin glas u odlučivanju o važnim pitanjima, na primjer, kako dalje nakon Brexita, i dalje ima veliku težinu.
Osude i priznanja
Njezinoj humanitarnoj gesti nije iskazao priznanje samo američki predsjednik Obama riječima: "Njemačka je na pravoj strani povijesti." Nju cijene i mnogi ljudi u Africi i na Bliskom istoku jer je Njemačka riječi potkrijepila konkretnim djelima i jer je ljude koji su se našli u nevolji pustila da uđu u zemlju.
Odnos Nijemaca prema izbjeglicama se također promijenio. Nakon početnog euforičnog vala spremnosti na pomoć, uslijedilo je svojevrsno otrežnjenje. Incidenti u novogodišnjoj noći u Kölnu, islamistički motivirani napadi u Ansbachu i Würzburgu raspirili su među Nijemcima strah od islamističkog terora iako su oba atentatora došla u Njemačku puno prije otvaranja granice u rujnu 2015. i iako je među nasilnicima u Kölnu bilo najmanje onih koji su kao izbjeglice stigli u Njemačku.
Danas, međutim, znamo i to da su islamisti koristili nekontrolirani priljev izbjeglica za ulazak u zemlju. Ali s druge strane, da su granice ostale zatvorene, stotine tisuća ljudi u nuždi bile bi ostavljene na cjedilu.
Spremnost na pomoć unatoč strahu
Bez obzira na nesigurnost koja se širi u njemačkom društvu, Nijemci su još uvijek spremni pomoći. Oni pomažu gdje mogu: podučavaju izbjegličku djecu njemački, primaju maloljetne izbjeglice u svoje domove, pomažu svojim novim sugrađanima u traženju posla. Bez ovog velikog volonterskog angažmana tisuća građana puno toga ne bi bilo tako dobro organizirano kako jest. U Njemačkoj niti jedna izbjeglica nije morala spavati na ulici. Većini izbjeglica u Njemačkoj je danas bolje nego što im je bilo. Na ovu velikodušnu gestu prihvata ljudi u nevolji Njemačka s pravom može gledati kao na uspjeh. Ali Njemačka se tek nalazi pred pravim izazovima. Društvo koje je prihvatilo toliko puno pridošlica mora provesti mnoge mjere kako bi se djeca integrirala u škole, a odrasli u tržište rada. Sve to košta i potpiruje rasprave motivirane zavišću koje mogu ugroziti socijalni mir.
Istodobno izbjeglička kriza može biti šansa da se vlastite vrijednosti počnu zastupati samouvjerenije nego što je to u prošlosti bio slučaj. Mora biti samo po sebi razumljivo da sve izbjeglice koje žele ostati moraju naučiti njemački, poštivati vrijednosti slobodnog demokratskog društva, prihvatiti Ustav kao važniji od Biblije, Kurana ili drugih svetih pisama i poštivati ravnopravnost muškaraca i žena. Kršenja zakona moraju biti odmah kažnjavana i deportacije migranata koji su počinili kažnjiva djela provođene puno brže nego do sada.
Izbjeglice - problem ili šansa?
Da, izbjeglička kriza je Nijemce izvukla iz njihove udobne zone i zahtijeva puno od njih. Stavlja ih pred nove izazove i istovremeno stvara nove šanse. Dobra vijest je da u raznolikosti kultura leži veliki potencijal, ako se uspije izbjeglicama pokazati da pripadaju društvu u koje su došli. Onda će se one i u njemu pozitivno angažirati. Već samo novac koji izbjeglice šalju u svoje domovine viši je od onoga što Njemačka plaća za razvojnu pomoć. Ako Nijemci ne budu gledali na izbjeglice kao na problem već budu gledali na ovu situaciju realistično, ako budu shvatili da solidarnost s ljudima u nevolji može ojačati zajednicu, onda ćemo, osvrćući se unatrag, moći reći: i dobro je da se Njemačka promijenila!