Nakon dva mjeseca relativnog zatišja i mira na političkoj sceni, Sjeverna Koreja jučer je ponovo ispalila interkontinentalni balistički projektil i uzburkala duhove u istočnoj Aziji. Ali i izazvala nove noćne more geostratezima i vojnim stručnjacima. Jer raketa koju je Pyongyang sada lansirao i koja je pala u istočno more projektil je najvećeg dosad iskušanog dometa i prilično je izvjesno kako “pokriva” područje cijelog SAD.
Raketa je pala u more oko 960 kilometara od mjesta lansiranja, ali je ispaljena pod vrlo velikim kutom pa je dosegla visinu od čak 4500 kilometara. To znači da bi ovim projektilom, ako se ispaljuje pod oštrijim kutom, sjeverna Koreja mogla dosegnuti udaljenost veću od 13 tisuća kilometara. Odnosno, bez problema bi mogla pogoditi i ciljeve ne samo u New Yorku već i na Floridi, baš kao i ciljeve u Europi ili većem dijelu Afrike. Za sada izvan dometa sjevernokorejskih raketa ostaje samo Južna Amerika koja Pyongyangu ionako nije ni najmanje bitna.
Drugo je pitanje koliki eksplozivni teret ova raketa može na sebi nositi. Prilično je izvjesno da je glava na projektilu bila olakšana, odnosno nije na sebi nosila uobičajenu težinu nuklearnog projektila. No ne treba sumnjati da sjevernokorejski nuklearni znanstvenici rade na minimiziranju nuklearne bojeve glave, smanjenju njezina volumena i težine, kao i na razvoju mogućnosti da nova raketa ponese na sebi teret te veličine.
Sustav navođenja
Do sada je uvijek isticano kako se ne zna koliko je daleko Sjeverna Koreja odmakla u razvoju sustava navođenja projektila jer nije bilo jasno koliko precizno Pyongyang može ispaliti raketu na velikim udaljenostima. Iako podataka o tome nema, prilično je očito da je Sjeverna Koreja i u ovoj tehnologiji poodmakla dovoljno daleko. Već sada ispaljuju rakete koje prelaze desetke tisuća kilometara i padaju na mjesta na koja su i željeli da padnu. A kada nuklearnim projektilom gađaš grad, nije bitno pada li raketa na samo središte ili koji kilometar lijevo ili desno. Učinak je podjednako strašan, pogotovo imajući na umu kako je prilično izvjesno da Pyongyang raspolaže ne samo uranijskom atomskom već i hidrogenskom bombom koja ruši sve oko sebe na kilometre. Inače, Sjeverna Koreja od početka godine izvela je čak 23 raketne probe, pri čemu su tri projektila imala doseg veći od 5500 kilometara. Očito je da je Kim Jong-un požurivao znanstvenike da se interkontinentalni balistički projektil koji pokriva cijelo područje SAD-a dovrši čim prije, a svakako prije isteka prve godine Trumpova predsjedničkog mandata. Naime, po isteku tog vremena Trump počinje razmišljati o reizboru i bilo je potrebno osigurati se od bilo kakve mogućnosti vojne intervencije Zapada na korejskom tlu.
Konačni cilj
Prema Kim Jong-unovu istupu, Sjeverna Koreja posljednjim je lansiranjem postigla svoj konačni cilj. – S ponosom mogu reći da smo konačno realizirali veliki povijesni cilj. Postali smo nuklearna sila. Ali nećemo predstavljati prijetnju nijednoj zemlji dok god interesi Sjeverne Koreje nisu ugroženi – izjavio je sjevernokorejski diktator na njihovoj nacionalnoj televiziji.
Naravno, jučerašnje je lansiranje izazvalo lavinu reakcija i osuda međunarodne javnosti, navlas iste kao i kod svakog lansiranja do sada. Reakcije bez stvarne snage i učinka, više ili manje mrtva slova na papiru. Tako je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres ustvrdio kako je lansiranje prekršilo sankcije i pokazalo nepoštovanje prema međunarodnoj zajednici. Japanski premijer Shinzo Abe nazvao je ispaljivanje rakete nasilnim činom, Južnokorejci su osudili nepromišljeno ponašanje i zatražili da se sankcije dodatno pojačaju, dok je Rusija sve ocijenila provokacijom. Bijela kuća samo je izjavila da će se pobrinuti za sve. Baš kao što je izjavila i nebrojeno puta do sada.
Činjenica je kako Kim Jong-un nedvojbeno na raspolaganju ima prilično moćan raketno-nuklearni arsenal. Sigurno je da broj nuklearnih bojevih glava nije pretjerano velik i ne osigurava pobjedu u sukobu. Kao što ni broj dalekometnih raketa nije pretjerano velik. Ali ovaj arsenal svakako osigurava da će svatko tko planira bilo kakvu akciju protiv Pyongyanga razmisliti kako to izvesti i koje bi posljedice mogle biti. Nitko se ne zabrinjava zbog nuklearnog arsenala koji u svojim rukama imaju Francuska, Rusija, SAD ili Kina. No ove zemlje nisu nepredvidive diktature sjevernokorejskog tipa koje stotine tisuća ljudi drže u logorima.