Podcijenili smo opasnost od koronavirusa, kazao je Massimo Galli, infektolog i primarijus bolnice Sacco u Milanu. To je na određeni način i njegov i “mea culpa” njegovih kolega zbog izjava koje su davali prije pojave zaraze u Italiji. Naime, bilo je virologa u toj zemlji koji su smatrali da je koronavirus poput malo jače gripe i prve su dane ove godine obilježile upravo takve rasprave pa i nije bilo priprema za sve ovo što je uslijedilo.
Voditeljica mikrobiološkog laboratorija iste bolnice Maria Rita Gismondo kazala je 23. veljače da je “ludost misliti da je to tako velika opasnost jer je malo jača gripa zamijenjena smrtnom pandemijom”. Zatim je 1. ožujka rekla: “Ne želim umanjiti opasnost od koronavirusa, ali njegova problematika ostaje tek nešto jača od sezonske gripe”. Trinaestog ožujka izjavila je da će uskoro “od 60 do 70 posto stanovništva biti pozitivno, ali ne trebamo se brinuti”, a 21. ožujka priznala je da je pogriješila, odnosno da je virus možda mutirao i da se događa nešto čudno”.
Sada ima i onih, kao što je udruga za znanost (PTS), koji bi htjeli da se pokrene postupak protiv virologinje Gismondo zato što je minimizirala situaciju i upozoravala ljude da ne slušaju ono što im govori vlast. Pravi skandal izazvala je izjava britanskog liječnika Christiana Jessena, poznatog po emisijama “Embarassing bodies!” i “Supersize vs. Superskinny”, koji je, nakon što je već bilo 15.000 oboljelih u Italiji, kazao: “Koronavirus? To je isprika Talijanima da produlje siestu” (upotrijebio je baš tu španjolsku riječ). Kada se vidjelo da je pogriješio, dr. Jessen se, rekao je da je to bilo samovoljno, povukao s društvenih mreža i televizije. No ima i onih koji mile da su mu TV postaje zatvorile vrata.
Dr. Jessen inače je poznat i po dokumentarcu koji govori o tome kako “liječiti” homoseksualce (“Cure me, I am gay”). Možda se već zbog toga mogla dovesti u pitanje stručnost ovog TV doktora. No, kako vidimo, i Italija je nespremna ušla u borbu s koronavirusom, iako su na njezinu teritoriju prvi oboljeli zabilježeni već 21. siječnja. Tada je dvoje kineskih turista doputovalo u Milano te nakon nekoliko dana u Rim, u kojem su im se manifestirali simptomi pa su smješteni u infektološku bolnicu Spallanzani. Nakon toga su oboje upali u komu te su liječnici kazali da će teško preživjeti, ali nakon više od dva tjedna na respiratoru i liječenja lijekovima protiv HIV-a i ebole te još nekim antiviralnim lijekovima, ozdravili su i pušteni su iz bolnice.
Kina pomaže
Djelomično i zato što su od gotovo sigurne smrti spasili dvoje Kineza i jer je Italija bila među prvima koji su priskočili u pomoć Kini kada je izbila epidemija u Wuhanu, vlada u Pekingu sada šalje pomoć Italiji, i to slanjem liječnika, lijekova i medicinske opreme. No ni slučaj zaraženog kineskog para na talijanskom tlu nije bio dovoljno upozorenje da se ozbiljno shvati problem, premda je bilo virologa, primjerice Roberto Burioni, profesor na sveučilištu Vita-Salute San Raffaele u Milanu, koji su upozoravali na veliku prijetnju. U Italiji se htjelo kontrolirati Kineze pa je bilo i onih koji su govorili o rasističkom pristupu u obrani od širenja koronavirusa. Vlada je zabranila sve letove u Kinu i iz nje, ali Talijani i Kinezi iz Kine su u Italiju dolazili preko Istanbula ili Dubaija. I nitko ih u zračnim lukama nije pregledavao! Donesena je i odluka da bolnice na koronavirus testiraju sve Kineze i sve ostale koji su došli iz Kine. – Uhvaćeni smo s leđa. Još 20. veljače mislio sam da smo se izvukli od širenja zaraze, a svima nam je sada jasno da nije bilo tako. Koronavirus ušao je u Italiju još 25. siječnja i, prema računicama koje smo proveli, iz Njemačke do zone Lodigiano te se zatim širio nekoliko tjedana – priznao je Galli. Već je bio i u regiji Venetu i u Lombardiji.
Prvooboljeli Talijan bio je 38-godišnji Mattia iz Codogna na području Lodigiana. To je područje kasnije proglašeno “crvenom zonom” i stavljeno je u karantenu u kojoj oko 50.000 stanovnika nije smjelo izlaziti iz svojih kuća. Mattia je došao u bolnicu u Codognu i rekao da se osjeća loše. Inače, u Torinu je trčao polumaraton pa je i tamo prenio zarazu. Zarazio je i trudnu suprugu te oca koji je poslije i umro od koronavirusa. Kad je prvi put stigao u bolnicu, liječnici su mu rekli da je riječ o jačoj prehladi, no kada je došao drugi put i žalio se na teškoće pri disanju, kazali su mu da ima laganu upalu pluća i dali mu antibiotik. Tek kada je došao i treći put, jedna mlada liječnica predložila je da ga se testira na koronavirus. Bio je pozitivan. Premješten je u bolnicu u Paviju u kojoj je 18 dana bio na respiratoru, izliječio se i prije nekoliko dana izašao iz bolnice. Zahvalio je liječnicima koji su ga, kako je rekao, “istrgnuli iz ruku smrti” i kazao da se veseli što će moći biti sa suprugom kad bude rađala njihovo dijete.
No koronavirus proširio se u bolnici pa su zaraženi liječnici, medicinsko osoblje i pacijenti. Najgore je što se proširio u više bolnica jer liječnici još nisu nosili zaštitne maske i odijela. Tako se mogao širiti još brže. Mattiju je zarazio prijatelj s kojim je bio na večeri još u siječnju, a koji se vratio iz Kine, no prijatelj nije bio pozitivan na Covid-19, što pokazuje “podmuklost” ovog virusa. Ako ga se zanemari, počinje se širiti brže. Virologinja i profesorica Ilaria Capua, koja od 2016. godine vodi kliniku za patologiju Sveučilišta u Floridi, pretpostavlja da se, nakon što se virus proširio po bolnicama, to dogodilo zbog lošeg sustava klimatizacijskih uređaja u njima. Drugo žarište, koje je izbilo kasnije, nastalo je u Bergamu. Nogometni klub Atalanta igrao je na milanskom stadionu utakmicu protiv Valencije. Na utakmici je bilo 40.000 navijača iz Bergama, kao i više tisuća navijača iz Valencije koji su virus proširili po Španjolskoj, kao što ga je prvooboljeli u Hrvatskoj, koji je bio na utakmici, donio u Hrvatsku.
Da je ta utakmica bila mjesto širenja koronavirusa, potvrdio nam je i načelnik Bergama Girgio Gori. Razgovarali smo prije nekoliko dana putem videoveze. Naime, udruženje stranih novinara u Rimu organiziralo je videokonferenciju s Gorijem, koji je bio u Bergamu. Razgovor je trajao nekoliko sati. Na isti smo način razgovarali i s predsjednikom Lombardije Attilijom Fontanom i drugima. I mi, strani novinari u Italiji, moramo nastaviti raditi i intervjuirati ljude koji se bore protiv koronavirusa… Velika je pogreška učinjena što je dopušteno odigravanje te utakmice, i to na punom stadionu. No još treba proći određeno vrijeme prije negoli će se moći temeljito analizirati ta pandemija. Teško je uvjeriti ljude da ostanu u kućama, prije svega ako ne vide što se događa u bolnicama, kaže Galli, i naglašava: “Jamčim vam da je to pravi rat koji izaziva ozbiljne probleme”.
“Pokolj” u domovima
Pravo ratište, a o kojem se možda prerijetko govori i piše, nalazi se u domovima umirovljenika i samostanima. U domu Santa Chiara u Lodiju od 1. do 25. ožujka umrlo je 38 ljudi, a u istom razdoblju lani u tom domu umrle su samo četiri osobe, prenio je predsjednik te ustanove Corrado Sancilio. Postoji strah da bi koronavirus mogao zaraziti svih 250 gostiju doma. U mnogim domovima za odmor, kako ih nazivaju Talijani, situacija je slična. Upravo da se spriječi širenje koronavirusa, u mnogim domovima osoblje je odlučilo ostati u domu jer bi se izlascima i ulascima povećao rizik unošenja virusa. Krevete su postavili u prostorijama za druženje ili dvoranama za vježbanje te javili svojim obiteljima, s kojima kontaktiraju preko Whatsappa ili Skypea, da se do daljnjega neće vratiti kući. Koronavirus napravio je pravi pokolj u domovima za starije osobe. Iako vjerojatno ima i onih koji misle da se za kao razlog njihove smrti ne bi trebalo navoditi koronavirus, ako to tako možemo reći, on im je zadao zadnji udarac.
Italija ima najstarije stanovništvo u Europi i nakon Japana najstarije na svijetu pa je i to jedan od razloga veće smrtnosti od one koja je zabilježena, primjerice, u Kini. Prosjek godina oboljelih od koronavirusa u Kini su 43, a u Italiji 63 godine. Koronavirus proširio se i na samostane. U samostanu u Grottaferrati, mjestu pokraj Rima u kojem živi 20.000 stanovnika, 64 su zaražene časne sestre od kojih su dvije prevezene u bolnicu, a ostale su u karanteni. Jedna od časnih sestara prije oko mjesec dana bila u Cremoni na sjeveru Italije, u kojoj je mnogo oboljelih od koronavirusa te je, nakon što se vratila, opaki virus donijela u ovaj samostan. Takvih je slučajeva više u Italiji. Pred epohalnim smo promjenama i teško je prognozirati kada ćemo izaći iz ove epidemiološke krize. Za sada se među umrle ubrajaju i oni koji su imali i druge teške bolesti, a ne samo COVID-19. Navodno je 3,8 posto umrlih koji su prije zaraze koronavirusom bili zdravi, ali to je neslužbeni podatak.