Izvana se tri kuće ne ističu posebno među ostalima u iračkom gradu Faludži, piše The Washington Post.
Jedna je nešto veća od drugih, s dva visoka stupa na ulazu. Ostale dvije potpuno su obične, izgledaju poput drugih kuća u gradu koji je bio pod kontrolom Islamske države posljednje dvije i pol godine.
Ali iza vrata je improvizirani zatvor kojeg su koristili militanti za izvršenje svojih arhaičnih kazni. Taj nam zatvor pruža zastrašujući uvid u brutalnu vladavinu prava koja je vladala ovim gradom prije nego što je oslobođen, pogled u režim koji se temeljio na smaknućima, bičevanju i mučenju.
Islamisti držali tvornice i zatvore u običnim kućama, da izbjegnu bombardiranja
Dom brojnih vođa Islamske države, Faludža je bila prvi veći grad koji je pao u ruke ove organizacije te je bio središte njenih operacija u Iraku. Zatvor je samo jedan od ostataka njihova samoproglašenog kalifata koji je ostao nakon što su militanti poginuli ili pobjegli iz grada, te omogućuje pripadnicima iračkih oružanih snaga da se i sami uvjere u način na koji je ova grupa djelovala.
Dok provjeravaju građevine nakon što su tijekom prošlog mjeseca zauzeli grad, postupno otkrivaju tvornice za proizvodnju bombi, dokumente, skladišta oružja i zatvore poput ovoga. Većina infrastrukture Islamske države nalazila se u civilnim kućama kako bi izbjegli zračne udare.
Pukovnik Hiatham Gazi, obavještajni časnik odjela za hitne odgovore iračke policije, poznate i kao SWAT, pokazuje na prostoriju iza zatvorenih vrata u jednoj od manjih kuća.
“Možete osjetiti dah zatvorenika od iznutra”, kaže.
Prostorija, jednom moguće dnevna soba, je zagušljiva, još prepuna smrada znoja ljudi koji su bili u njoj zatočeni.
Vani je sjajna dnevna svjetlost, ali prozori su prekriveni metalnim pločama. Ono malo svjetla što uđe obasjava desetke malih zavežljaja na tepisima – deke, zavjese i komadi odjeće zamotani zajedno kako bi činili jastuke. Ima ih na desetke, što označava broj zatvorenika koji su bili ovdje zaključani.
Vanjski je hodnik spaljen. Iračke snage kažu da je bilo tako kada su stigli, iako i provladine snage pale neke građevine u Faludži. No službeni izvori to poriču.
Sobe na gornjem katu još uvijek sadrže odjeću i druge stvari obitelji koja je jednom živjela ovdje. Predmeti su pobacani po krevetima i podu.
Dokumenti pronađeni u kući pokazuju da su u njoj držani mnogi ljudi povodom sporova u kojima je arbitrirala Islamska država, kaže Gazi, čije su snage otkrile zatvor. Neki su držani zbog krađe, a drugi zbog manjih prekršaja poput pušenja ili kršenja strogih pravila o načinu odijevanja.
General bojnik Tamer Ismail, vrhovni zapovjednik SWAT postrojbi u ovome području, kaže kako su iračke snage pronašle pravo ‘bogatstvo informacija’ o grupi koja je vladala Faludžom. Iz tog grada Islamska je država naređivala misije automobila-bombi u Bagdadu, kao i operacije u Siriji.
Njegove su snage otkrile improvizirani zatvor u gradskoj četvrti Nazal, ali taj je manji od onog nedavno preuzetog u četvrti Mualimin.
“Siguran sam da ih ima još”, kaže Tamer.
Po pet kaveza u jednoj sobi
Rupa u vrtnom zidu koja vodi do najveće građevine omogućavala je tamničarima kretanje od kuće do kuće bez izlaska na ulicu, gdje bi ih se moglo primijetiti zračnim promatranjem.
Preko mramornog ulaza u glavnu sobu zavarena je čelična ploča, prvi znak da nije riječ o običnom domu. Zatvorska vrata sa čeličnim rešetkama omogućuju pristup glavnoj i još jednoj sobi, koja je s pomoću rupe u zidu spojena s prvom kako bi nastala jedna velika ćelija. U prozore su bušilicom ugrađene rešetke. Deke i zastori leže razbacani na podu, kao i nekolicina datulja, za koje iračke snage smatraju da su služile za prehranu zatvorenika. Ova je ćelija prozračnija, možda je bila namijenjena za zatvorenike s blažim kaznama.
“Najgore tek dolazi”, kaže Gazi. “Uopće nisu imali čovječnosti.”
Treća je kuća očito bila rezervirana za najgore kazne: samice i mučenja. Debeli, crni metalni lanac s kukama na krajevima visi na stubištu.
“Ovdje bi ih objesili za noge i tukli”, objašnjava Gazi. “Kao i ovdje”, pokazuje na još jednu kuku, obješenu na metalnom kablu.
U spavaćim sobama na katu postavljene su ćelije/kavezi koji predstavljaju samicu. U jednoj sobi ima pet takvih ćelija – oko metar duboke i do pola metra široke. Vrata i zidovi su od čvrstog metala, samo s rupama na vrhu za ventilaciju.
“Kako su uopće mogli disati ovdje na ovoj vrućini?”, kaže Gazi. Susjedna soba isto sadrži pet ćelija, no ove su malo veće.
Barbarsko smaknuće za kraj
Zatvor je bio prazan kada su stigle Iračke snage, tvrdi Gazi. Ne zna što se dogodilo s većinom ljudi koji su bili ovdje zatočeni, osim nekolicine koji su bili smaknuti kada su se provladine snage približile mjestu.
Njihova tijela nije teško pronaći u školi s druge strane ulice, zbog smrada trulog mesa. Leže na gomili u rupi u zemlji, smještenoj u malome dvorištu. Ima barem sedam tijela, objašnjava Gazi, dodajući kako oko zatvora možda ima još sličnih mjesta smaknuća.
Tijela im djeluju izgladnjelo, a koža im je pocrnjela dok leže truneći na vrućini. Oči im prekrivaju crveni povezi.
Na vrhu je tijelo čovjeka u donjem dijelu trenirke i poderanoj majici. Nosnice su mu raširene, a iz usta mu vire drške od škara, čije su mu oštrice zbijene u grlo u finalnom činu barbarstva njegovih tamničara prije nego što su napustili zatvor.