Papa Franjo iz kardinalskog je zbora izbacio više kardinala nego što ih je iz tog tijela izbačeno u prethodna dva stoljeća. Posljednje u nizu oduzimanje je kardinalskih prava Angelu Becciuu, a s njim će biti s dužnosti razriješeno još najmanje šest osoba, među kojima su i biskupi, zbog skandala s financijama. Riječ je o pravoj čistki u Vatikanu. Sve osobe koje su imale sumnjive odnose s vatikanskim novcem bivaju uklonjene s dužnosti, a papa Franjo namjerava još od 2018. provesti reformu u upravljanju financijama, pa se čak govorilo da će dikasterijima oduzeti novac, lisnicu.
Sada već bivši kardinal Angelo Becciu morao je dati ostavku na položaj pročelnika Kongregacije za kauze svetaca na kojem je bio od 2018., ali zbog poslovanja prije te godine, dok je bio zamjenik državnog tajnika (od 2011. do 2018.), koji je zapravo ministar unutarnjih poslova odgovoran i za dio financija. To je po važnosti treća osoba, poslije pape i državnog tajnika (sada je to kardinal Parolin), u hijerarhiji Vatikana. Time što je imenovan pročelnikom Kongregacije za kauze svetaca bio je, zapravo, degradiran, premda je pročelnik neke kongregacije uvijek kardinal, dok zamjenik državnog tajnika i ne mora biti počašćen crvenom kapicom. Becciu je postao kardinal 2018. No, sada se ima osjećaj da je tada promaknut kako bi bio maknut (na latinskome: promoveatur ut amoveatur), praksa koja se često koristi u Vatikanu.
Becciu sada kaže da ga je papa Franjo već osudio kao najgoreg pedofila, a još proces nije ni održan. Na konferenciji za novinare koju je održao dan nakon što mu je papa Franjo oduzeo kardinalska prava, pa i ono sudjelovanja na eventualnoj konklavi, odnosno izboru novog pape, Becciu je kazao kako nije učinio nikakvo kazneno djelo. Novac, oko 300 milijuna eura, koji je bio uložen u kupnju goleme zgrade u središtu Londona (u Sloane Avenue) nije, kaže, bio uzet iz fonda Petrova novčića (novac koje svake godine vjernici poklanjaju papi za karitativne djelatnosti).
U Vatikanu postoji još uvijek uvjerenje da novac treba ulagati u neke profitabilne poslove kako bi se od zarade moglo pomagati siromašnima. No, nisu, dakako, svi biskupi vični financijskim mešetarenjima, pa onda pozivaju prave mešetare da to čine u njihovo ime, ali onda zarađuju samo ti posrednici. Paul Marcinkus, koji je bio šef vatikanske banke IOR u vrijeme pape Ivana Pavla II. te glavni organizator njegovih putovanja, govorio je da Crkva ne može živjeti samo od Ave Marije. Treba zarađivati. Pa se novac ulagao, primjerice, i u farmaceutske tvrtke koje proizvode kontracepcijska sredstva.
U vrijeme kad je Becciu bio zamjenik državnog tajnika novac se, oko 200 milijuna dolara, ulagao i u naftnu platformu u Angoli (navodno nikad tamo nije stigao), te u još neke projekte. Angolski naftaš i financijski mešetar Antonio Mosquito, prijatelj Becciua, organizirao je to ulaganje. Becciu je poslao i 100.000 eura zadruzi za pomoć izbjeglicama “Spes” kojom predsjeda njegov brat Tonino Becciu na Sardiniji, a taj je novac potjecao iz fonda Petrov novčić. Na konferenciji za novinare Becciu je rekao da nikada do tada nije pomogao nikome na Sardiniji, premda je s toga otoka, pa je sada pomoć poslao udruzi koja se bavi karitativnom djelatnošću. Ne vidi ništa loše u tome. Pa Petrov novčić treba biti potrošen za pomoć onima koji su u potrebi. Ali pomognut je član njegove obitelji! Iz odgovora kako je jedini kardinal koji nikada do sada nije pomogao zajednici iz koje dolazi može se shvatiti kako kardinali iz Vatikana šalju novac i članovima svojih obitelji.
Podmetanje pedofilije
– Kada bi morali dati ostavke svi kardinali koji šalju novac članovima obitelji, onda bi ih ostao mali broj – kazao je Becciu. Pa novac je otišao Caritasu, dodao je poslije Becciu. A navodno je poslao i 1,5 milijuna eura bratu Mariju Becciuu za projekt proizvodnje piva. Mario je to demantirao, odnosno rekao je da mu je stiglo samo 800.000 eura. List Repubblica objavio je da je malverzacijama Vatikan oštećen za 454 milijuna eura te da je čak i s papina posebnog računa nestalo 20 milijuna funti. Osim Becciua još je šest osoba pod istragom: mons. Alberto Perlasca, koji je bio na čelu upravljanja Petrovim novčićem, mons. Maurizio Carlino, šef ureda informiranja i dokumentacije, zatim dužnosnici državnog tajništva Vincenzo Mauriello i Fabrizio Tirabassi, direktor AIF-a (informativne i financijske vlasti) Tommaso Di Ruzza te administratorica Caterina Sansone.
No, priprema se, čini se, još obračuna među vatikanskim čelnicima. U Vatikan se, naime, vraća australski kardinal George Pell, kojega je papa Franjo imenovao pročelnikom ekonomskog tajništva sa zadatkom da sredi financijsku situaciju kako bi bila transparentnija. Pell je u Australiji bio osuđen za pedofiliju, no Vrhovni sud ga je oslobodio optužbi koje, zapravo, nisu imale podlogu. Sada Pell kaže kako mu je sve bilo podmetnuto. Moglo bi se naslutiti da je iza podmetanja stajao netko iz Vatikana, a zna se i da je došlo do sukoba australskog kardinala s Becciuom zbog provođenja ekonomsko-financijskih reformi.
Atmosfera kao u Koloseju
– Bilo je profesionalnog sučeljavanja s Pellom. Htio je primijeniti zakone koji još nisu bili usvojeni – priznao je i Becciu.
Što će sada učiniti Pell? Neki kažu da dolazi u Vatikan samo uzeti svoje stvari, ali drugi misle da će zasigurno nešto kazati o tome kako mu je proces podmetnut. Kada je 2017. Pell bio optužen u Australiji, njegova desna ruka glavni revizor Libero Milone dao je ostavku jer su mu, kako je rekao, vatikanska žandarmerija i Becciu prijetili uhićenjem. Zanimljivo je i da je 19. rujna 2019. ostavku dao šef žandarmerije Domenico Giani, koji je bio vezan s Becciuom i koji nije baš objasnio razlog svoje ostavke. Iza Svetih Zidina, kako neki nazivaju Vatikan, osjeća se atmosfera kao u Koloseju, krv u areni. Ionako je bilo članova Rimske kurije kojima se nije svidjelo djelovanje pape Franje, a sada će broj protivnika argentinskom papi vjerojatno porasti. U prosincu će Franjo navršiti 84 godine i već je otvorena rasprava tko bi ga mogao naslijediti. Ima onih koji šute i čekaju rasplet, ali i onih koji se otvoreno suprotstavljaju Franji. Mnogima se ne sviđa njegova ekonomsko-financijska reforma jer osjećaju da će izgubiti mnoge ovlasti u raspolaganju novcem. I u Vatikanu samo treba slijediti novac kako bi se pronašli oni koji ga zloupotrebljavaju. Protivnici reforme u upravljanju financijama već su lansirali vijest (lažnu) kako dikasteriji (vatikanska ministarstva) više neće moći raspolagati novcem, pa čak da će i državno tajništvo ostati bez financija.
– To nije istina! Svi dikasteriji, kao i državno tajništvo, imat će svoj proračun. U Vatikanu ne postoje “ministri” bez lisnice. Svi imaju misiju i svi moraju imati novac. No, postoji potreba da se prati trošenje novca, da sve bude transparentno – objašnjava predsjednik agencije za upravljanje bogatstvom Svete Stlice (APSA) biskup Nunzio Galantino. Kaže kako će tom reformom ubuduće svaki dikasterij zatražiti određeni iznos. Dikasterij upravlja tim iznosom, ali mora iznijeti na što je novac potrošen. No, sada dolazi glavna novost. Novac materijalno neće biti u dikasterijima, već će ostati u APSA-i. Kada će dikasterij imati potrebu da ga negdje uputi, poručit će to APSA-i koja će ga isplatiti onome kome je namijenjen. Tako će se s jednog mjesta kontrolirati odljev i dotok novca u Vatikan. Galantino kaže da papa Franjo već dulje razmišlja o takvoj reformi, što će biti najveći projekt u reorganizaciji vatikanske administracije i trebao bi dovesti do potpune transparentnosti. – Potrebno je iznaći jamstva da se trag novca može slijediti, dakle da imamo transparentnost – kaže Galantino i dodaje kako to znači i mogućnost da se papi kad pita, recimo, imamo li novca za isplatu plaća, odmah i odgovori. – Ja mu moram moći odmah odgovoriti – odrješit je Galantino.
Tko su izbačeni kardinali?
Rekli smo da je Franjo odriješio kardinalskih prava više kardinala negoli je to učinjeno u prethodnim stoljećima. Franjo je odriješio kardinalskog prava škotskog kardinala Keitha O’Briena 2015. i američkog kardinala Theodorea McCarricka 2018., obojicu zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnika. Becciu je sada reći kardinal koji je pod Franjom izgubio kardinalska para. Kada idemo natrag u povijest vidimo da je u 20. stoljeću kardinalsko pravo oduzeto samo jednom kardinalu, odnosno francuskome Louisu Billotu, koji je, unatoč papinim upozorenjima, podupirao profašistički pokret Action Française. Billot je 13. rujna 1927. bio pozvan u Rim kod pape Pia XI. Po izlasku iz papine sobe više nije imao crvenu kardinalsku kapicu. Billot je bio jedini kardinal lišen kardinalskog parav u 20. stoljeću. Prije njega u 19. stoljeći kardinalima su prestali biti Marino Carafa di Belvedere i Carlo Odescalchi. Napuljski kardinal Marino Carafa je zatražio da bude odriješen kardinalskih prava i što mu je, nakon dužeg vremena, dopušteno 1807. Bio je kasnije, od 1813. do 1817., gradonačenikom Napulja. Carlo Odescalchi, bio je iz plemićke obitelji, postao je kardinalom 1823., a papa ga je 1834. proglasio i svojim rimskim vikarom. No, Carlo Odescalchi je htio napustiti kardinalski položaj kako bi ušao u Isusovu Družbu. Papa Grgur XVI. mu je to dozvolio 1837. Umro je 1841. u 56. godini, a pokrenut je i proces njegove beatifikacije. Kardinali koji su izgubili svoja prava u 19. stoljeću nisu zgriješili, kao što su ovi u 20. stoljeću.