Irački inženjeri uključeni u izgradnju Mosulske brane prije 30 godina upozoravaju na rizik od njezinog skorašnjeg pucanja što bi moglo dovesti do smrti, prema nekim procjenama, i do milijun ljudi, javlja The Guardian.
Stručnjaci ističu da pritisak na ugroženu strukturu brane ubrzano raste kako se snijeg topi i sve više vode dotječe u umjetno jezero, zbog čega se razina vode približava maksimalnom kapacitetu, a vrata odvodnih kanala su zaglavljena.
Inženjeri ističu da se u godinu dana otkako su iračke vojne snage preuzele kontrolu nad Mosulskom branom od džihadista Islamske države nisu zamijenili dotrajali strojevi, niti se okupila puna radna snaga. To je dovelo do toga da su jame u poroznim stijenama ispod brane postale sve veće i sve su opasnije iz dana u dan. Ugovor s talijanskom kompanijom koja je trebala obaviti hitne popravke još uvijek nije potpisan.
Inženjeri upozoravaju da bi potencijalni gubitak ljudskih života od iznenadnog katastrofalnog pucanja brane kod Mosula mogao biti veći od pola milijuna, a mnogi bi stradali uslijed masovne panike. Kažu da bi se prema Mosulu uputio vodeni zid visok 20 metara, koji bi zatim nastavio dolinom rijeke Tigris preko Tikrita pa sve do Samarre i Bagdada.
Jedan irački inženjer, trenutno s prebivalištem u Europi, vladine mjere preseljenja lokalnog stanovništva šest kilometara od riječne obale nazvao je "smiješnima".
Nasrat Adamo, nekad glavni inženjer Mosulske brane, kaže da bi struktura mogla preživjeti jedino ako bi timovi radnika neprekidno popunjavali rupe u poroznim stijenama ispod nje, proces poznat kao "fugiranje", prenosi Danas.hr.
"Prije smo imali 300 radnika koji su neprekidno radili u tri smjene, ali nakon ISIS-ove okupacije malo njih se vratilo. Sada ih je možda 30", kazao je Adamo u telefonskom intervjuu za Guardian iz Švedske, gdje radi kao konzultant.
"Strojevi za fugiranje su opljačkani, ne postoji zaliha cementa. Ne mogu učiniti baš ništa. Situacija je svakim danom sve gora.", kaže Adamo.
U isto vrijeme stijene postaju sve slabije i poroznije, vodeni pritisak na branu raste s topljenjem snijega i doticanjem vode u rezervoar. Divovska vrata koja se otvaraju u tom slučaju ne rade, odnosno zaglavljena su.
"Jedna su vrata zaglavljena, a druga su funkcionalna, ali isto moraju ostati zatvorena. Ako vrata ne rade zajedno dolazi do asimetričnog protoka vode što pak ubrzava eroziju", kaže Adamo.
Nadhir al-Ansari, drugi irački inženjer koji je radio na izgradnji brane, također je zabrinut zbog alarmantnog stanja.
"Najviše nas zabrinjavaju vrata koja su zaglavljena", kaže al-Ansari koji trenutno radi kao profesor na Tehnološkom sveučilištu u švedskom gradu Lulei.
"U travnju i svibnju topit će se mnogo više snijega, a posljedično k tome i mnogo će više vode pritjecati u jezero. Razina vode sad je na 308 metara, ali narast će do 330 metara. Brana više nije u stanju u kakvom je nekada bila. Jame ispod nje su veće. Sumnjam da će izdržati toliki pritisak", kaže profesor al-Ansari.
"Ako brana popusti, voda će do Mosula stići za četiri sata, a do Bagdada za 45 sati. Neki kažu da bi moglo stradati pola milijuna ljudi, dok neki spominju brojku od milijun. Strahujem da će ih biti više u nedostatku dobrog plana evakuacije", kaže.
Al-Ansari ističe da je vladin plan preseljenja lokalnog stanovništva barem šest kilometara od obala rijeke Tigris "smiješan". Američko veleposlanstvo u Bagdadu zatražila je od američkih državljana da evakuiraju to područje.
"Što bi silni milijuni ljudi koje Vlada seli šest kilometara od Tigrisa trebali ondje raditi i od čega će živjeti? Tamo nemaju nikakvu potporu", pita se profesor.
Za travanj je najavljena međunarodna konferencija u Rimu na kojoj bi se trebalo raspravljati o problemu Mosulske brane, no onda bi već moglo biti prekasno.
"Nitko ne zna kad će brana zakazati. To se može dogoditi za godinu dana, a može se dogoditi i sutra", kaže Adamo.