Površinom nešto veći od našeg Zlarina, otok Kastellorizo najudaljeniji je grčki otok: 570 kilometara od Atene, 125 kilometara od Rodosa, pod čiju regionalnu upravu pripada, i samo dva kilometra od obala susjedne države, Turske. Na Kastellorizu, čija je etimologija ista kao u naših sedam Kaštela, sniman je tijekom 1990. legendarni talijanski film “Mediterraneo”. Događaji koji se odvijaju danas oko Kastelloriza mogli bi, međutim, jednog dana poslužiti kao predložak za film sličniji onome koji se svojedobno snimao blizu našeg Zlarina: “Kako je počeo rat na mom otoku”.
Turska je ovih dana otvoreno zaprijetila Grčkoj ratom, a Kastellorizo je jedno od žarišta tih tenzija. Sudeći po jednom izvještaju s otoka, koji su objavile agencije AFP i Hina, sami otočani ne uznemiruju se previše zbog tih diplomatsko-političkih tenzija i vojnih vježbi oko njih. Stanovnika je, inače, manje od 500, a polovica zaposlenih radi za grčku vojsku, što znači, kako javlja reporter agencije, da se podjednako mogu vidjeti ljudi u vojnoj odori i ljudi u kupaćim gaćama. No, sudeći po svim drugim izvještajima i izjavama aktera sa svih strana, stvar je iznimno ozbiljna i dvije zemlje koje su nominalno vojne (NATO) saveznice nalaze se na korak do oružanog sukoba.
Grčka se udružila s Egiptom
Turski su dužnosnici to kasnije opovrgli, ali njemački list Die Welt ovaj je tjedan objavio da je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u jednom trenutku zapovjedio svojim generalima da potope grčki vojni brod ili sruše grčki borbeni zrakoplov, pazeći pritom da izbjegnu ljudske žrtve, ali s ciljem da udar bude jasna poruka. Turski se generali, prema Die Weltu, navodno nisu složili s Erdoganovom idejom pa od toga nije bilo ništa. No, turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu jest javno govorio da bi ostvarenje namjere Grčke da proširi svoje teritorijalne vode u Egejskom moru na 12 nautičkih milja bio povod za rat, tzv. casus belli. I Turska jest prva počela slati ratne signale kad je 10. kolovoza turska ratna mornarica ispratila istraživački brod “Oruc Reis” u vode južno od Kastelloriza, gdje Turci žele istraživati naftu i plin.
I Grčka jest u pomoć, barem simboličku, pozvala Francuze i njihovu mornaricu i dva borbena zrakoplova. Fotografije grčkih vojnika u trajektnom pristaništu na otoku Kastellorizu potaknule su Tursku na optužbe da Grci militariziraju otok, provociraju i krše mirovni sporazum iz 1947., na što iz Atene objašnjavaju da se radi o redovitoj smjeni vojnika stacioniranih na otoku. Grčka turske prijetnje ratom komentira kao “megalomaniju”, a Turska iz usta predsjednika Erdogana komentira kako Grčka služi kao “mamac” bivšim kolonijalnim silama u skrivenoj borbi protiv “regionalne i globalne sile kakva je Turska”, piše Vecernji.ba. Izmjenjuju se, dakle, oštre riječi. A prsti su, čini se, već na obaračima. Što je u pozadini novih napetosti u istočnom Sredozemlju i gdje je izlaz iz te situacije? U pozadini je otkriće velikih zaliha nafte i plina u istočnom Sredozemlju: prvim je istraživanjima procijenjeno da ispod morskog dna na tom području leži oko 2 milijarde barela nafte i oko 4000 milijardi kubnih metara prirodnog plina.
Sve okolne zemlje pohrlile su što prije započeti eksploataciju, a u siječnju 2019. sedam zemalja (Izrael, Egipat, Italija, Cipar, Jordan, Grčka i Palestina) potpisalo je osnivanje East Med Gas Foruma, zajedničkog tijela sa sjedištem u Kairu koje ima za cilj razviti regionalno plinsko tržište i infrastrukturu. Turska i Libanon nisu bili dio tog zajedničkog pristupa. Ubrzo su Turci, međutim, počeli istraživati potencijalne bušotine nafte u priobalju Cipra, zbog čega je ta država članica EU pokrenula reakciju Unije u obliku prijetnji sankcijama protiv turskih kompanija uključenih u ilegalne aktivnosti u ciparskim vodama. Potom je Turska sklopila sporazum s Libijom, odnosno njezinom međunarodno priznatom Vladom nacionalnog jedinstva, o tursko-libijskom razgraničenju na Sredozemlju i uspostavi isključivoga gospodarskog pojasa (EEZ). Grci su ostali šokirani i komentirali su kako Turci pokušavaju podijeliti Sredozemno more napola, kao da otok Kreta i Helenska Republika uopće ne postoje.
Egipatske su vlasti također odmah nazvale tursko-libijski sporazum ilegalnim. Potom su, prije točno mjesec dana, Grčka i Egipat sklopili sporazum o razgraničenju na moru kojim uspostavljaju isključivi gospodarski pojas (EEZ). Grci i Egipćani objašnjavaju da je njihov sporazum u skladu s međunarodnim pravom, a da tursko-libijski to nije. I da je grčko-egipatski sporazum poništio tursko-libijski. A Turci, s druge strane, tvrde da Grčka i Egipat uopće nisu mogli sklapati sporazum jer, nakon što je potpisan sporazum između Turske i Libije, Grci i Egipćani više ne dijele zajedničku morsku granicu, javlja Večernji list. Kao odgovor na sporazum između Grčke i Egipta, Turska je 10. kolovoza poslala istraživački brod “Oruc Reis”, praćen turskom ratnom mornaricom, u vode koje Grčka smatra svojima. U srijedu 12. kolovoza čak se dogodio i manji sudar jednog grčkog i turskog broda. Istraživački brod “Oruc Reis” plovio je između Krete i Cipra, a pratilo ga je više grčkih ratnih brodova, od kojih se jedan, “Limnos”, približavao tako da se našao na pravcu kretanja jednog od pratećih turskih ratnih brodova, “Kemala Reisa”.
Grčka fregata izvela je manevar da izbjegne frontalni sudar, no pramac je očešao stražnji dio turskog broda, što su Grci opisali kao “nezgodu”. Istraživačka misija broda “Oruc Reis” još nije završena. Produljena je do 12. rujna. Veliki problem, koji traje već desetljećima, je i u tome što Turska nikad nije ratificirala UN-ovu konvenciju o pravu mora i, slijedom toga, ponaša se kao da ta međunarodna konvencija ne postoji, dok Grčka i svi drugi inzistiraju na toj konvenciji kao međunarodno-pravnoj činjenici, koja je postala običajno međunarodno pravo, dakle obvezujuća i za one koji je nisu potpisali i ratificirali. Ta UN-ova konvencija predviđa širinu teritorijalnog mora do 12 milja, vanjskog pojasa do 24 milje te isključivoga gospodarskog pojasa do 200 milja, računajući od utvrđene polazne crte. No, Turska koristi argument (suprotan UN-ovoj konvenciji) da grčki otoci ne mogu stajati na putu kontinentalnog pojasa koji se mjeri od turskog kopna. Odnosno, da grčki otoci imaju samo teritorijalno more, ne i vanjski, ne i gospodarski pojas.
Od 1970-ih, sve su pomorske zemlje svijeta – osim Grčke – proširile svoje teritorijalno more na 12 nautičkih milja širine. Grčka nije, već je, ne želeći uznemiravati Tursku, ostala na odluci iz 1936. o teritorijalnom moru do šest milja širine. Turska je 1974. proglasila da bi grčku odluku o proširenju na 12 milja tumačila kao “casus belli” (opravdan razlog za rat), što je ponovo 1995. potvrđeno i rezolucijom turskog parlamenta. Osim s Egiptom, Grčka je ovoga ljeta potpisala i sporazum o demarkaciji granice na moru s Italijom. Uspostavljen je isključivi gospodarski pojas, ali je tim sporazumom uređeno i da Grčka proširuje svoje teritorijalne vode u Jonskom moru s dosadašnjih šest na 12 milja širine. Kad je grčki premijer Kyriakos Mitsotakis 26. kolovoza u parlamentu u Ateni najavio da će njegova vlada uskoro predložiti i proširenje teritorijalnih voda sa šest na 12 milja u Egejskom moru, prema Turskoj, to je bio povod za izjavu turskog šefa diplomacije koja je protumačena kao prijetnja ratom jer se pozvala na tursku rezoluciju koja spominje “casus belli”.
– Ne tiče nas se ako proširuju svoje teritorijalno more u Jonskom moru. Ali naše stajalište oko Egejskog mora potpuno je jasno – rekao je Mevlut Cavusoglu. I Njemačka i Sjedinjene Američke Države uključile su se u smirivanje tenzija. Premda, odluka Amerikanaca da upravo ovih dana ukinu 33-godišnji embargo na izvoz oružja Cipru izaziva dodatni gnjev Turaka, sponzora međunarodno nepriznatih separatista na sjeveru Cipra. Ali američki državni tajnik Mike Pompeo pozvao je i Grčku i Tursku na smirivanje tenzija i otvaranje dijaloga, i nakon tog poziva Erdogan je dao pomirljiviju izjavu od onih kakve inače daje o tome.
– Moraju razgovarati, razriješiti to diplomatski. Nikome ne koriste vojne napetosti u toj regiji. Iz toga mogu proizaći samo negativne posljedice – rekao je Pompeo.
Njemački ministar Heiko Maas upozorio je da bi svaka nova iskra mogla izazvati katastrofu i obišao je svoje kolege u Ateni i Ankari, pokušavajući otvoriti dijalog koji bi smirio tenzije. No, unutar Europske unije snažnu potporu Grčkoj daje Francuska. I političku, a i vojnu podršku u smislu zajedničkih vojnih manevara s ciljem odvraćanja turske mornarice. Kad je na posljednjem, neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EU u Berlinu krenula rasprava o zajedničkoj izjavi Unije na temu Turske i istočnog Sredozemlja, 21 zemlja članica podržala je njemački manje konfrontacijski pristup, koji stoji uz Grčku, ali i izbjegava preveliko zamjeranje Turskoj. Protiv tog pristupa izjasnile su se Francuska, Cipar, Malta, Austrija, Rumunjska i, naravno, sama Grčka. Na kraju je njihovo protivljenje zadovoljeno tako što je ponovvo pisan tekst zajedničke izjave EU, ali opet ne potpuno u njihovu korist i u smjeru kojim su oni željeli ići.
Tri su riječi naglašene u zajedničkoj izjavi EU: solidarnost (s Grčkom i Ciprom), deeskalacija (prvenstveno s turske strane) i dijalog (pregovori u dobroj vjeri i važnost dobrih odnosa s Turskom). Zbog čega je Francuska toliko na strani Grčke? Ima tu i prozaičnih razloga, poput prodaje francuskih borbenih zrakoplova Rafale (navodno 18 komada) Grčkoj. Ali ima i geopolitike. Francuska i Europska unija pokušavaju nadzirati provedbu embarga na izvoz oružja u Libiju, koji Turska krši u svojoj prilično aktivnoj potpori Vladi nacionalnog jedinstva u Tripoliju, što je dovelo do konfrontacije između francuskih i turskih vojnih brodova u lipnju ove godine. Francuski predsjednik Emmanuel Macron govori o agresivnom ponašanju Turske na Sredozemlju.
Macron izazvao Tursku
– Ne čini mi se da je strategija Turske posljednjih godina strategija jedne NATO-ove saveznice. Imate zemlju koja napada isključivi gospodarski pojas ili suverenitet dviju članica EU – rekao je Macron prije desetak dana.
– Kad je riječ o suverenitetu na Sredozemlju, moram biti konzistentan u djelima, ne samo u riječima. To je jedino što Turci gledaju i što poštuju, mogu vam reći. Ako govorite riječi iza kojih ne slijede djela… Francuska je ovoga ljeta učinila nešto važno: to je politika crvene linije. To sam napravio i u Siriji – objasnio je francuski predsjednik.
Francuska je, dakle, željela povući crvenu liniju i reći Turskoj da tu liniju ne smije prijeći. Odgovor iz Ankare nije trebalo dugo čekati: – Došlo je vrijeme da oni koji sebe smatraju superiornima shvate da je prošlo vrijeme imperijalističkog mentaliteta u kojem su se karte definirale povlačenjem linija – rekao je glasnogovornik turskog ministarstva vanjskih poslova Hami Aksoy.
A potom je i Erdogan počeo u svojim izjavama spominjati “kolonijalne sile” koje koriste Grčku kao “mamac” protiv Turske. No, na zapadu sve više vide Erdoganovu Tursku kao onu koja se pokušava vratiti u imperijalistički mentalitet: nije slučajno da je Erdogan za potpisivanje sporazuma o podjeli Sredozemlja s Libijom odabrao palaču Dolmabahçe, iz koje je vladalo šest sultana.