POTRES U BANOVINI

'Prošao sam rat, ali ovo je bilo strašno. Ljuljalo nas je kao da smo u čamcu'

Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Foto: Luka Stanzl/PIXSEL
Foto: Luka Stanzl/PIXSEL
28.12.2020.
u 20:43
Tri jaka i više manjih potresa na sisačkom i petrinjskom području oštetili su mnoge objekte. Srećom, ozlijeđenih nije bilo
Pogledaj originalni članak

Probudili su se kao u čamcu. Potres magnitude 5,0 koji je pogodio Petrinju, Sisak i okolicu udario je otprilike u isto vrijeme kad i onaj u metropoli. U ranu zoru. Tutnjava, ljuljanje, grede koje se savijaju, crepovi koji padaju i strah probudili su stanovnike Banovine u trenu. – Nikome ne bih poželio da osjeti ono što smo mi – kaže Ferid Zukanović iz sela Brest, koje je u samom epicentru potresa.

“Bitno da smo glavu sačuvali”

– Kao da sam u čamcu, kao da sam na vodi. Pokušao sam hodati, izaći iz kuće, ali noge nisu slušale. Sve se ljuljalo. Užas. Prošao sam rat, a i ovo je bilo strašno. Sat je pokazivao 6.28 – kazao je Zukanović Večernjakovim reporterima. On, supruga Mira i sin Damir oko podneva već su zakrpali prve rupe na krovu kuće i staje. Damir je bio na ljestvama, a otac mu je na vrh kuće dobacivao crijep. – Još smo u šoku. Bila je noć, a čuo se samo zvuk rušenja. Izjurili smo iz kuće, a zatim pričekali da svane kako bismo vidjeli što je sve stradalo – kažu Zukanovići.

Susjedna kuća ovdje u Brestu, svega 50 kilometara južno od metropole, u mjestu malo prije Petrinje, najteže je stradala.

– Pala sam s kreveta koliko je ljuljalo, točno na koljeno. Ma kao da je bomba pala! A bio je to tek prvi potres u nizu. Izvukla sam djecu i izjurila van. Potres me probudio u Petrinji, a sada sam došla s majkom kako bih vidjela u kakvom je stanju kuća – govori nam Sanja Krznarević (35).

Njezina majka Mirica (57) s tugom u očima pokazuje na urušeni krov kuće i govori: – Tu sam se rodila. Moja prabaka Bara Meštrović živjela je u toj kući, prošle su generacije obitelji koje su živjele pod ovim krovom. Kuća je starija od 120 godina koliko ja znam.... – govorila je tiho Mirica pa dodala: – Zid je pukao i odvojio se, crijep pao, ne znam ni sama kolika je šteta. Tu je zastala pa dodala: – A i kobasice su popadale na tavanu. Eto, vide se kako vise kroz porušeni krov.

– Bar su nam kobasice ostale – govori kći ne bi li malo izmamila osmijeh na majčino lice. I kad je teško, ima humora u ovom malom selu. Otprilike je ovdje 200 stanovnika, jedni drugima pomažu, susjedi skaču s krova na krov kako bi što prije pokrpali prve rane na kućama.

– Kao obitelj smo svi u selu, eno Ivica na traktoru razvozi crepove po dvorištima, radimo od jutra da bismo što prije zaboravili na potres – govore u mjestu. Zgodno je da se ovdje mnoge žene zovu – Mira.

– U godini kad sam se ja rodila, 1962., sve su cure iz sela nazvane Mira, mislim da nas je bilo sedam novorođenih Mira. A danas nas je četiri ili pet – govori Mirica Krznarević.

Susjeda, dakako, Mira nastavlja priču: – Eto, krov i dimnjak susjeda Šuštića već je popravljen. Ali stalno pronalazimo nove rupe. No kuća će se napraviti. Već smo jednom, u istom ovom dvorištu, ostali bez kuće. 25. listopada 1991. godine, kad je srušen i Brestovski most. Kuću ćemo obnoviti, najvažnije je da smo svi živi – govori gospođa Mira Zukanović (56).

Odlazimo na drugu obalu rijeke Kupe, u mjesto Strašnik koje je također teško stradalo.

– Bilo je gadno – kaže Maja Batinić (35) dok suprug Stipe popravlja krov, a kćerkice Andrea i Ana Marija radoznalo u dvorištu, sa sigurne udaljenosti, promatraju što se događa.

– Selo se zove Strašnik, ali do jutros se tu nije događalo ništa strašno. Inače nam je lijepo... Ima 80 kuća, većina je obnavljana nakon Oluje. I sad ih je mnogo stradalo. Srećom, naši prijatelji iz Petrinje odmah su stigli pa smo već popravili dio krova. Bile su dvije velike rupe, sad ih više nema. Srećom, nema danas snijega ni kiše – kaže Maja.

Susjed iz sela Strašnik dodaje: – Prvo smo mislili da je opet potres u Zagrebu, a tek smo kasnije shvatili da je tu, dolje ispod nas. Podsjetimo na što su ovi ljudi prošli, a što se osjetilo i u metropoli. Prvi jaki potres bio je u 6 sati i 28 minuta kod Petrinje. Magnituda potresa iznosila je 5,0 prema Richteru, a intenzitet u epicentru VII. stupnja EMS ljestvice.

Seizmografi Seizmološke službe zabilježili su zatim nekoliko manjih podrhtavanja tla, da bi uslijedila dva nova jača potresa s epicentrom pet kilometara jugoistočno od Petrinje, a magnitude potresa iznosile su 4,7 i 4,1 prema Richteru. Jedan je bio u 7 sati i 49 minuta, a potom i drugi u 7 sati i 51 minutu, s intenzitetom u epicentru VII. i VI. stupnjeva EMS ljestvice.

Potres se osjetio na cijelom području središnje Hrvatske te u dijelu Bosne i Hercegovine. Tri jaka i više manjih potresa na sisačkom i petrinjskom području, kao što smo i vidjeli na terenu u epicentru, ali u Petrinji i Sisku, oštetili su mnoge objekte. Prema dosadašnjim podacima, šteta se uglavnom odnosi na otpale crepove, srušene dimnjake i zidove, popucale i napuknute zidove unutar objekata. Srećom, ozlijeđenih nije bilo. Najviše štete zabilježeno je u središtu Petrinje i Siska te okolnim Oštećena je i sisačka županijska Bolnica „Dr. Ivo Pedišić“ u Sisku, neki objekti koje potječu s kraja 19. stoljeća Prijave šteta već su počele u Sisku i Petrinji. A na terenu je i osam statičara koji će obilaziti oštećene objekte petrinjskim selima, najbližima epicentru poput Bresta Pokupskog, Strašnika i Sibića.

Evakuirani Siščani

Petrinjka Ankica Lončarević nije bila sigurna može li se njena kuća u samom središtu Petrinje i dalje koristiti. Otpali su dijelovi zida, napukline su na objektu vidljive. Vatrogasci su bili, pogledali stanje i rekli da joj ne mogu jamčiti sigurnost.

– Grozno je bilo, katastrofa. Moramo se sabrati, u pripravnosti smo još od onog potresa u Zagrebu. U kući je loše, jako je oštećena. Probudio nas je potres, bili su vatrogasci, ali ne jamče nam za stanje. Kažu da zbog sigurnosti nije dobro jer je dimnjak zdrman – govorila nam je prestrašena Ankica koju smo zatekli ispred njene kuće. U trenutku potresa bila je sama, suprug joj je na Pagu, a ostatak obitelji u Moslavini. S vrećicom u rukama razmišljala je što dalje.

– Zbog sigurnosti nije dobro, ja sam odmah spremila dokumente i pidžamu kao da je ratno stanje. I još ne znam hoću li k svojima u Moslavinu ili k suprugu. Poslije rata smo se vratili, suprug je malo krpao kuću i dobio zabranu radova jer je pod zaštitom države. I vidite kolike su godine prošle, nisu je do sada popravili i, evo, sada je srušeno još više – kazala je Ankica.

Ni središte Siska nije pošteđeno štete. Jedna starija žena morala je biti evakuirana iz svog stana koji je jako stradao te je smještena kod obitelji, a jedna druga obitelj je iz oštećenog gradskog stana prebačena u alternativni smještaj. Ostali krpaju oštećenja, pa tako i Zvonko Berek, stanovnik sisačke Rimske ulice.

– Zgrada je jako stara, zidovi su popucali unutar stanova, otpala žbuka. A sama zgrada je pukla tako da ruku možeš staviti unutra – pokazivao nam je Zvonko stanje objekta.

– Bio je užas, to se treslo, ne mogu opisati kako se treslo, nije bilo kao ono prije u Zagrebu. Nije bilo nimalo ugodno, a onda su još dva udara došla. Sad čekamo što dalje, sutra skidamo dimnjake, oni moraju ići dolje, pukli su – kazuje nam ovaj Siščanin.

Prijave šteta već su počele u Sisku i Petrinji. A na terenu je i osam statičara koji će obilaziti oštećene objekte na sisačkom i petrinjskom području. Na Banovini se unisono nadaju: Valjda je najgore prošlo. Glavno da je glava na ramenima. 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.