U predsjedničkoj kampanji 2012. jedan od kandidata američke Republikanske stranke Newt Gingrich dao je zaista neobično predizborno obećanje – da će do kraja svoga drugog mandata (2020. ) sagraditi američku bazu na Mjesecu u kojoj će boraviti stalna posada.
Bio je vrlo precizan – naveo je kako će se ta baza koristiti za znanstvena istraživanja, turizam i proizvodne aktivnosti te za stvaranje nove industrije na Zemlji koja će proizvoditi letjelice za ugodan let do Mjeseca. A obećao je i da će poslati ljude i na Mars. Novinari koji su se okupili na njegovu obraćanju mislili su da je ta konferencija za medije konačni dokaz da je Gingrich – poludio!
ESA radi na Mjesečevu selu
U godini koja prethodi godini u kojoj bi Gingrich okončao svoj imaginarni drugi predsjednički mandat, nijedna od velikih svemirskih agencija, koje imaju kakvu-takvu sposobnost da ostvare taj zahtjevan pothvat, nije pokazala da ima za to novca, niti da ga je spremna u ovome trenutku potrošiti za gradnju baze na Mjesecu.
Namjere da se takvo što učini postoje, no proći će još mnogo godina prije nego što se ljudi nastane na Mjesecu. Možda Amerikanci, koji su po Mjesečevoj površini hodali prije 50 godina, neće biti prvi koji će živjeti neko vrijeme na Mjesecu. Postoje privatni investitori, poput Elona Muska, koji već dvadesetak godina mašta o gradnji baze, ali i druge svemirske agencije koje su već učinile neke korake koji bi im mogli dati značajnu prednost pred američkom NASA-om. Izrael je nedavno lansirao lunarni modul koji će do Marsa putovati osam tjedana, a time će ta zemlja postati četvrta koja spušta svoju letjelicu na Mjesec.
Ovaj se projekt financira isključivo iz privatnih izvora. Lansiranje raznih rovera i letjelica koje će se spustiti na Mjesec tek je prvi koračić prema izgradnji trajne baze na Mjesecu. Postoji bezbroj dosta ozbiljnih problema koje je prije naseljavanja ljudske posada na Mjesecu trebaju riješiti. Jedan od takvih pokušaja je sigurno i projekt Europske svemirske agencije (ESA) koji će započeti tijekom ove godine u svemirskom centru nedaleko od Kölna. Na tisuću četvornih metara prostora simulirat će se život ljudi na Mjesecu – astronauti će biti prikvačeni na specijalne dizalice koje će simulirati gravitaciju na Mjesecu, a živjet će u nastambi veličine brodskog kontejnera u kojem će vladati ‘Mjesečevi’ uvjeti. ESA je još prije tri godine najavila planove za izgradnju baze na Mjesecu. Jan Woerner, glavni direktor te agencije, ima viziju da će u tom „Mjesečevu selu” živjeti i raditi ljudi raznih profesija – od znanstvenika do umjetnika, a trebalo bi biti mjesta i za turiste te kompanije koje bi željele eksploatirati mineralna bogatstava.
Kako Sjedinjene Države na planu svemirskih programa i istraživanja Mjeseca ni u kojem slučaju neće surađivati s Kineskom svemirskom agencijom, procjenjuje se da ESA ima prednost zato što je već započela „svemirsku“ suradnju s Kinezima. Mnoge državne svemirske agencije, ali privatni investitori zainteresirani su za eksploatacije vode na Mjesecu, koja bi, nakon što budu razdvojene na kisik i vodik poslužile kao gorivo za svemirske brodove. Energija za hidrolizaciju dobivala bi se iz polja solarnih panela. Riječ je ponajprije o vodiku, a upravo je ovo jedna od izuzetno važnih pojedinosti koju treba riješiti prije nego što se zasnuje ljudska kolonija na Mjesecu. Transport bilo kakvog goriva sa Zemlje bila bi skupa i zapravo nemoguća misija.
Procjenjuje se da na svakom Mjesečevu polu ima oko 10 milijardi tona vode u obliku leda, a ima je i u dubokim kraterima po cijelom Mjesecu. Usto, treba znati da Mjesec nije nimalo ugodno i pogodno mjesto za boravak čovjeka: temperature su između minus 130 i 170 stupnjeva Celzijevih, a gravitacija je šest puta slabija od Zemljine. Usto, lunarni dan traje 29 zemaljskih dana, a noć isto toliko, što znači da se baza tijekom noći ne bi mogla oslanjati na Sunčevu energiju. Ljude koji borave na Mjesecu na neki bi način trebalo zaštititi i od svemirskog zračenja. Tako stručnjaci tvrde da bi bazu trebalo smjestiti negdje ispod površine Mjeseca, najbolje u neku od vulkanskih špilja čije je postojanje već potvrđeno, a u kojima ima i leda za proizvodnju vode. ESA je već osnovala posebnu neprofitnu organizaciju Moon Race, koja bi trebala raditi na tehnologijama koje bi omogućile preradu leda na Mjesecu u pitku vodu, ali i projektiranje staklenika koje bi budućim stanarima Mjeseca omogućili da sami uzgajaju svoju hranu.
Kina je već okončala i pokus, u zatvorenom ekosustavu boravili su ljudi koji su uzgajali biljke i crve koji bi mogli na Mjesecu poslužiti kao izvor bjelančevina. Nemogućnost proizvodnje vlastite hrane na Mjesecu vjerojatno bi bio ograničavajući faktor zbog kojeg bi dugotrajni boravak ljudi na Mjesecu bio – nemoguć.
Treba nam još 20 godina
Posebna priča su tehnologije izgradnje baze. Postoji koncept da se ona gradi od regolita, finog bazaltnog pijeska koji prekriva površinu Mjeseca. Njemačka svemirska agencija već radi na tehnologiji s pomoću koje bi se od regolita pravile cigle. Riječ je o laserskoj tehnologiji ili nekoj vrsti 3D printera koji bi izrađivao te cigle, a radili bi ih roboti ili astronauti. No, to je izuzetno spor proces zato što bi za izradu jedne cigle trebalo oko pet sati.
Od deset tisuća takvih cigli izgradila bi se građevina koja bi izgledala poput iglua, koji bi bio prekriven slojem od metra regolita, koji je prirodna zaštita od svemirskih zračenja. Postoji i ideja da će prva baza konstruirana na Mjesecu zapravo biti neka vrsta šatora, koji će se transportirati sa Zemlje i „napuhati“ na Mjesecu te prekriti slojem regolita za zaštitu od zračenja i sitnih meteorita. U ovom trenutku najizgledniji način za postupnu kolonizaciju Mjeseca jest lunarna orbitalna stanica.
Na tom projektu radi NASA, ESA i svemirske agencije Kanade, Japana i Rusije. Iz te orbitalne stanice na Mjesec bi se mogla spuštati letjelica s ljudskom posadom. Riječ je o svojevrsnom „Mjesečevu kamperu“, u koji bi ljudima omogućio da na Mjesecu borave nekoliko tjedana. Optimisti tvrde da bi se ta orbitalna stanica mogla sagraditi za pet do šest godina. Američki predsjednik Trump već je rezervirao 2,7 milijardi dolara za ovaj projekt. Stručnjaci iz ESA-e kažu da će najvjerojatnije proći oko 20 godina prije nego se na Mjesecu sagradi neka građevina u kojoj će živjeti ljudi ili u nju povremeno dolaziti iz orbitalne stanice.