Vrlo očekivano, Vladimir Putin tijekom predsjedničkih izbora “pomeo” je svoje protukandidate i osigurao još jedan mandat na čelu Rusije, sve do 2024. godine. Svaka analiza koja govori kako je Putin osvojio više od 76 posto glasova potpuno je bespredmetna, no zato je puno zanimljivije pitanje što će “ruski car” u sljedećih pet godina svoje vladavine učiniti.
Naravno, planovi se u globalnoj geopolitičkoj areni mijenjaju u skladu s razvojem događaja, no svakako se može računati na nekoliko osnovnih smjernica Putinova novog mandata na mjestu predsjednika Rusije.
Stabilizacija stanja
Prije svega, prilično je izgledno kako će Putin do kraja stabilizirati situaciju u ruskom geopolitičkom dvorištu, prostoru nekadašnjih republika SSSR-a koje su danas samostalne države. Naravno, s izuzetkom baltičkih zemalja koje su već odavno članice EU i NATO-a, no zasigurno se neće ponoviti situacija iz 2014. kada se u Ukrajini, vjerojatno u organizaciji zapadnih obavještajnih službi, rasplamsala Euromaidan revolucija i svrgnut tadašnji proruski predsjednik Viktor Janukovič. Rusija je tada reagirala spašavanjem onog što se spasiti da, iniciranjem podizanja pobune na istoku zemlje uz pomoć snaga proruskih separatista te potom odcjepljenjem i aneksijom Krima. Danas je Rusija u globalnom smislu znatno jača nego prije četiri godine i sigurno u svom idućem mandatu Putin neće dopustiti nikakav pokušaj širenja zapadnog utjecaja na ove prostore, ni postavljanjem prozapadnih političara, a kamoli širenjem NATO-a ili EU. Tako i nade Tbilisija kako bi u dogledno vrijeme mogli postati članicom NATO-a vise o vrlo tankoj niti iako je Gruzija već odavno po svim kriterijima spremna za integraciju u vojni savez. Još jedan od smjerova u kojem će se Putinova politika zasigurno kretati jest konsolidacija gospodarstva. Do prije nekoliko godina, ruska se ekonomija, a s njom i ruska moć, temeljila na relativno visokoj cijeni sirove nafte i energenata. Padom cijene barela, ali i sve većom uporabom obnovljivih izvora energije, rusko gospodarstvo počelo je slabjeti. Putin će, gotovo je sigurno “gurati” dodatni razvoj ekonomije na novim osnovama, što je uostalom i najavio prije nekoliko tjedana u svom govoru o stanju nacije. Na geopolitičkom planu prilično je izgledno kako će pak jačati odnose s Kinom u kojoj vidi logičnog partnera za suprotstavljanje Washingtonu. Putin vjerojatno računa kako bi zajedno s Pekingom mogao potkopati utjecaj SAD-a u dobrom dijelu svijeta, pogotovo imajući na umu Trumpovu izolacionističku politiku.
Jačanje pozicije u Siriji
Uz strateška savezništva, važan dio ruske vanjske politike u sljedećem Putinovu mandatu bit će i jačanje regionalne prisutnosti. Na Bliskom istoku zadržat će i ojačati svoju prisutnost u Siriji, a vjerojatno uspostaviti dodatne veze sa Erdoğanom koji je odavno na zapadu lider čiji se postupci teško toleriraju. I to samo zbog strateški važnog položaja Turske i činjenice kako je ona vrlo važna karika u NATO savezu. Na području zapadnog Balkana ne treba sumnjati kako će Putin pokušati čim je moguće više ojačati svoj utjecaj u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj kako bi se spriječilo da ovaj dio Europe potpuno dođe pod utjecaj zapada. Ovakvu regionalnu prisutnost Rusije moguće je očekivati gotovo na svim kontinentima osim Sjeverne Amerike, na kojoj za to nema podobne zemlje, i Australije, koja je previše daleko od ruske zone interesa. Uza sve ove političke, gospodarske i vojne ciljeve, prilično je izgledno da će Vladimir Putin krenuti u još jednu misiju, ovoga puta prilično personaliziranu. Počet će potragu za svojim nasljednikom. U vrijeme sljedećih predsjedničkih izbora 2024. Putin će imati više od 70 godina i pitanje je koliko će biti zainteresiran za još jedan mandat. Ujedno, morao bi mijenjati ustav kako bi ostvario još pet godina u Kremlju i vjerojatno mu je jednostavnije predati vlast svom nasljedniku. A tko će to biti, Putin ima još pet godina za odluku.