Nakon što su ruski i turski predsjednik, Vladimir Putin i Recep Erdoğan, u ponedjeljak u ruskom gradu Sočiju dogovorili stvaranje demilitarizirane zone u sirijskoj pokrajini Idlib između snaga Bashara al-Assada i džihadističkih skupina, izbjegavši tako krvoproliće i mogući vojnu intervenciju SAD-a i njegovih saveznika u Siriji, svijet je odahnuo.
Međutim, to olakšanje nije dugo trajalo jer su ponovno podignutetenzije nakon što je danas nad Sirijom srušen ruski vojni zrakoplov Il-20 s 14 članova posade. Naime, sirijska vojska nenamjerno je srušila ruski vojni zrakoplov nad Sirijom, a Rusija je za to okrivila Izrael i zaprijetila mu osvetom. Rusko ministarstvo obrane priopćilo je da je ruski vojni zrakoplov Il-20 s 14 članova posade nestao s radara iznad Sirije u isto vrije- me kada su izraelske i francuske snage izvodile zračne napade na ciljeve u Latakiji.
Ministarstvo smatra da je za to odgovoran Izrael s obzirom na to da su u vrijeme incidenta izraelski borbeni zrakoplovi provodili zračne udare na sirijske ciljeve i dali su Moskvi samo jednominutno upozorenje, što nije bilo dovoljno vremena da ruski zrakoplov odleti na sigurno.
Posljednji trzaji
Moskva optužuje izraelske bombardere da su namjerno stvorili “opasnu” situaciju nad sirijskim gradom Latakijom, koji se nalazi u blizini ruske vojne baze Hmeimim, kamo je Il-20 trebao sletjeti. Zrakoplov Il-20 vraćao se u rusku bazu Hmeimim u Siriji u provinciji Latakia kad je nestao s radara. Tada se nalazio iznad Sredozemnog mora, oko 35 kilometara od sirijske obale. Trag zrakoplova II-20 na kontroli leta nestao je tijekom napada četiriju izraelska zrakoplova F-16 na sirijska postrojenja u Latakiji. Osim četiri izraelska bombardera, u napadu na Siriju sudjelovala je i francuska fregata Auvergne, koja se nalazi u toj regiji i s koje je ruska zračna kontrola u isto vrijeme zabilježila lansiranja raketa.
Rusija nije definirala kakvu osvetu sprema s obzirom na to da imaju jako dobar odnos s Izraelom. Iz ministarstva vanjskih poslova Sirije za Večernji list kazali su kako te nove provokacije Izraela i Francuske dolaze nakon što je sirijska vlada, uz posredovanje Turske i Rusije, postigla dogovor o mirnoj reintegraciji provincije Idlib do kraja godine, čime su SAD i Zapad potpuno izbačeni iz procesa i političkog rješenja rata u Siriji. Analitičari su uvjereni da je vojna ofenziva sirijske vojske sa saveznicima Rusijom i Iranom bila zadnja nada za vojnu intervenciju u Siriji. Osim američkih i britanskih te francuskih vojnih brodova koji su uplovili u Sredozemlje, prije nekoliko dana pridružili su im se i nizozemski vojni brodovi, kao i grčki, koji su trebali sudjelovati u mogućem napadu na Siriju. U američkim medijima čak se nije isključivala ni mogućnost ubojstva sirijskog predsjednika Bashar Al-Assada.
Donald Trump ovog je puta htio imati što više zemalja koje će sudjelovati u napadu na Siriju. Ovog puta u vojnu intervenciju na Siriju planirao je uključiti i Njemačku. Naime, kancelarka Angela Merkel prijetila je napadima na Siriju, kao i njezina ministrica obrane Ursula von der Leyen, koja je prije nekoliko dana iz Jordana poručila kako “ovog puta Al-Assad, ako koristi kemijsko oružje, mora platiti cijenu”. Njemačko sudjelovanje u napadu na Siriju kategorički je odbacila šefica njemačkog SPD-a Andrea Nahles, partnerica kancelarke Merkel i velikoj koaliciji.
Dobitnici i gubitnici
Sporazum o mirnoj reintegraciji Idliba značio bi i kraj 7,5 godina građanskog rata u Siriji koji je odnio više od 400 tisuća života, a da pobunjenici i džihadisti, koje su podržavale mnoge zemlje Zapada, SAD, kao i zemlje Zaljeva na čelu sa Saudijskom Arabijom, nisu ostvarili svoj cilj. Ne da nisu uspjeli srušiti sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada već su ga i ojačali. Među najveće gubitnike spada Izrael, koji u posljednje vrijeme često napada Siriju.
Analitičari su uvjereni da je ratu u Siriji cilj bilo rušenje Al-Assada isključivo zbog zaštite Izraela jer njegovim rušenjem prekinuo bi se šijitski polumjesec koji se proteže od Teherana, preko Iraka i Sirije, do Libanona. Tako bi se oslabio libanonski Hezbollah koji je, prema tvrdnji izraelskih vojnih analitičara, postao potencijala opasnost za opstojnost izraelske države. Međutim, umjesto rušenja Al-Assada i slabljenja Hezbollaha, ratom u Siriji Izrael je na svoju granicu dobio nikad jače borce Hezbollaha i iransku Revolucionarnu gardu te ostale šijitske paravojne formacije kojima je prioritet “uništenje izraelske države i oslobađanje Jeruzalema”.
Gužva u moru i na kopnu
Rusi imaju dvije vojne baze u Siriji, Tartus i Hmaimim na obalama Sredozemlja. Rusku pomorsku borbenu grupu u Sredozemnom moru čine brodovi Crnomorske flote. Ove pomorske snage fokusirane su na zaštitu ruske vojne luke Tartus. U američkaoj vojnoj bazi Al-Tanf, koja se nalazi na istoku Sirije, osim 600 američkih vojnika i časnika, nalaze se i vojnici iz Francuske, Velike Britanije, Norveške i Jordana.
U Sredozemnom moru nalazi se američka udarna pomorska borbena grupa koju predvodi nosač zrakoplova na nuklearni pogon “Harry Truman”. U njoj se nalazi desetak brodova, od čega je šest raketnih razarača i jedna raketna krstarica. Ova grupa u svom sastavu ima oko 90 borbenih zrakoplova F/A-18 “Hornet”, njen udarni raketni potencijal procjenjuje se na oko 300 raketa Tomahawk. Nedavno su im se pridružila još dva raketna razarača s po 60 raketa Tomahawk, čime se na ovom prostoru koncentrirala udarna pomorska grupa s više od 450 krstarećih raketa, kojima su se priključile britanske i francuske pomorske snage. S druge strane, iranska vojska nalazi se na cijelom teritoriju Sirije, a njihova koncentracija najveća je kod Damaska, Alepa, Homsa i grada Daraa.