Lilia Japarova, istraživačka novinarka ruskog medija Meduza koji radi iz Rige, upozorila je na "neprimijećene aktivnosti" Rusije i njena predsjednika Vladimira Putina u tekstu za New York Times pod naslovom "Vladimir Putin radi nešto što svijet ne primjećuje." U članku Japarova opisuje kako je početkom 2022. godine dobila savjet da pazi što jede, nakon što je njena kolegica Jelena Kostjučenko otkrila da je otrovana u Njemačkoj, vjerojatno u pokušaju atentata.
Takav incident nije iznimka. Istraživačka novinarka Alesja Marohovska bila je uznemiravana u Češkoj, ruski prebjeg Maksim Kuzminov pronađen je mrtav, izrešetan mecima, u Španjolskoj. U oba slučaja pretpostavljalo se da je umiješan Kremlj. Ruski oporbenjaci dobro znaju da čak i u egzilu ostaju na meti ruskih obavještajnih službi.
Japarova ističe kako nisu samo javne ličnosti u opasnosti već i mnogi Rusi koji su napustili zemlju zbog neslaganja s Putinovim ratom ili straha od progona. Ti disidenti često su izloženi nadzoru i otmicama, a njihova represija odvija se daleko od očiju javnosti. "Zastrašujuće je to: Kremlj lovi obične ljude diljem svijeta, a čini se da nikoga nije briga", dodaje.
Novinarka prikuplja informacije o progonu Rusa u egzilu, koristeći izvore koji su preživjeli otmice i aktiviste za ljudska prava. Riječ je, piše Japarova, o "globalnoj operaciji". Prognanici se prate u Britaniji, Njemačkoj, Poljskoj i Litvi, prema Evgeniju Smirnovu, odvjetniku specijaliziranom za slučajeve izdaje i špijunaže. Ostali emigranti uhođeni su i prijećeno im je u Rimu, Parizu, Pragu i Istanbulu. Popisu tu nije kraj.
Neke od metoda progona posebno su okrutne. Lev Gjammer, prognani aktivist u Poljskoj, već dvije godine prima poruke koje se čine kao da dolaze od njegove majke. "Levuška, sine, toliko mi nedostaješ, kada ćeš me posjetiti?" ili "Sine, čekam te. Vrati se uskoro." No, Lev te poruke ignorira – njegova majka Olga preminula je prije pet godina. Još jedan ruski iseljenik, čiji su roditelji teško bolesni, povjerovao je kada mu je dugogodišnja medicinska sestra njegovih roditelja javila da je u njihovom stanu izbio požar. U panici je odmah krenuo iz Finske kući, no čim je stigao, uhićen je i podvrgnut mučenju, prema riječima Smirnova. Naravno, nikakvog požara nije bilo.
Oni koji se ne mogu prevarom vratiti u Rusiju često postaju meta sustavnog nadzora. Zemlje domaćini nerijetko sudjeluju u tim operacijama. U nekim slučajevima, lokalni policajci obavljaju nadzor u ime ruskih obavještajnih službi. U Kazahstanu lokalne specijalne službe pomažu Rusiji u hvatanju onih koji izbjegavaju regrutaciju, dok policija u Kirgistanu koristi tehnologiju prepoznavanja lica kako bi locirala osobe koje traži Kremlj, tjerajući ih da napuste gradove i sklone se u planine. Kada i ne surađuju izravno s ruskim vlastima, lokalne vlasti često oklijevaju u suzbijanju takvih aktivnosti. Jedan od najsvježijih slučajeva je Sergej Podsitnik, novinar koji je istraživao vojne veze između Rusije i Irana. Primijetio je da ga prati čovjek u Duisburgu. I Podsitnikov kolega primijetio je da ih isto čovjek prati, ali lokalna policija nije odmah reagirala. Bile su potrebne dvije žalbe da lokalne vlasti pokrenu istragu. Slučaj je ubrzo zatvoren bez pronalaska počinitelja, što je možda bila pogreška. Duisburg je jedno od mjesta, prema podacima Dossier Centra, istraživačke organizacije sa sjedištem u Londonu, odakle su agenti ruske vojne obavještajne jedinice provodili sabotaže u inozemstvu.
Podsitnik je sada siguran, no mnogi drugi nisu imali toliko sreće. Kako piše Japarova, prognanici koji su prošli kroz sličan nadzor ponekad jednostavno nestanu bez traga. Mnogi Rusi u inozemstvu ostaju ranjivi, bez ikakve zaštite. U ljeto 2023. grupe civilnog društva podnijele su peticiju Europskom parlamentu, tražeći pomoć u legalizaciji onih koji su odbili sudjelovati u Putinovom ratu, no na to nije stigao smislen odgovor.
Politički azil rutinski se uskraćuje ne samo onima koji izbjegavaju regrutaciju već i aktivistima. Ponekad uz "monstruozne argumente da je situacija u Rusiji normalna i da mogu očekivati pošteno suđenje", rekla je Margarita Kučuševa, imigracijska odvjetnica s Cipra. Nekolicina organizacija za ljudska prava nastoji podržati antiratne prognanike, no te organizacije stalno su na rubu zatvaranja zbog nedostatka sredstava. U isto vrijeme, Rusija troši ogromne resurse na progon tih ljudi, optužujući ih za izdaju i terorizam te ih, vođena paranojom, progoni diljem svijeta. "Oni su u stalnoj opasnosti. No još veća prijetnja je da ih svijet zaboravi – i da se zaboravi zašto su uopće napustili svoju domovinu", zaključuje Japarova.