Osim ograničenog broja instruktora i vojnih savjetnika, Rusija poriče da se u Siriji bore ruski državljani. Kremlj u svakoj prilici nastoji istaknuti da se radi o zračnoj kampanji, i kako nema potrebe da “ruska čizma stane na Sirijsko tlo.”
Takav prikaz ruskog angažmana u Siriji u pitanje dovodi grupa mladih Rusa koji tvrde da je njihova zemlje itekako sudjeluje u krvavom ratu u sirijskoj prašini.
Za tri tisuće dolara mjesečno vode borbe protiv različitih pobunjeničkih skupina, kao i protiv fanatika Islamske države, ispričali su za Sky News.
Dvojica iz te grupe, Alexander i Dimitry, priznaju da su sretni što su još uvijek živi.
“Šanse su 50:50”, kaže mladić koji se nazvao Alexander. “Većina ljudi koji dolaze zbog novca na kraju poginu. Oni koji se dolaze boriti za ideju – protiv Amerikanaca, protiv američkih elitnih vojnika, za neku ideologiju – ti imaju bolje šanse za preživljavanje.”
“Tamo je poginulo između 500 i 600 ljudi”, dodaje Dimitry. “Nitko nikada neće saznati za njih. To je ono najstrašnije. Nitko nikada neće znati.”
Zabranjene privatne kompanije
Vojni analitičar Pavel Felegenhauer smatra da je takav pristup u skladu s ruskom strategijom hibridnog rata.
“Takvi se dobrovoljci pojavljuju u različitim ratnim zonama, gdje već ruska vlada poželi da se pojave. Prvo na Krimu, onda u Donabassu, sad u Siriji. Ali još nisu legalizirani.”
Ruski ustav zabranjuje privatne vojne kompanije, ali čini se da to ne smeta čovjeku koji vodi operaciju.
Bivši pripadnik specijalnih snaga, svojim ljudima je poznat pod imenom Nikolai Utkin.
Jedina poznata slika Utkina objavljena je ranije ove godine u ruskim novinama “Fontanka”.
Njegovo ratno ime – Wagner – počast je Hitlerovom omiljenom skladatelju. Čini se, naime, kako je Utkin obožavatelj estetike i ideologije Trećeg Reicha.
Vojnike za sudjelovanje u Sirijskom ratu uglavnom novači preko interneta, privremenim oglasima u chat sobama specijaliziranim za vojnu tematiku.
Nakon vrlo kratkog dopisivanja poziva ih u rusko selo Molkino, poznato po velikoj bazi specijalnih vojnih snaga. Dio te baze je predan Wagneru za selekciju i obuku regruta.
Intenzivna obuka
Alexander, koji je u Siriji sudjelovao u većem broju misija, kaže da se u obuku uključuju ljudi svih razina sposobnosti i iskustva, pa čak i oni koji u životu nisu pucali. Obuka traje dva mjeseca i vrlo je intenzivna.
“Ako ranije niste bili u vojsci, obučavaju vas od nule. Obuka je za službu u pješadiji – obično topovsko meso. Ako ste bili u vojsci i služili u artiljeriji, izvidništvu ili zračnim snagama, vaše vještine se dodatno bruse… nauče vas voziti ama baš svu tehniku koju tamo imaju”, objašnjava Alexander.
Dimitry dodaje kako su vježbali u standardnoj opremi NATO snaga.
Veliki broj poginulih
Obojica su se uskoro našla u glavnoj ruskoj bazi na sirijskoj obali. Alexander je bio u grupi s više od 500 ljudi, a uz Dimitrya ih je bilo oko 900.
Vrlo brzo su došli do zaključka da ih njihovi zapovjednici koriste kako bi samoubilačkim misijama omekšali protivnika prije napada službene sirijske vojske.
Alexander je sudjelovao u bitci za Palmiru ranije ove godine.
“Tijekom bitke za Palmiru koristili su nas kao topovsko meso. Izvidnici su bili naprijed kako bi promatrali i izvještavali. Iz njihove grupe sam poznavao trojicu. Dvojica su poginula prije nego što su stigli do grada. Iz moje satnije ih je poginulo 18. Nakon nas su došli Assadovi kukavice i dovršili posao koji smo odradili mi.”
Službeni broj Rusa poginulih u Siriji iznosi 19. Wagnerovi borci kažu da su im poginule stotine suboraca. Vlasti optužuju za zataškavanje.
“Tko će ikada pričati o njima? Ponekad tijela kremiraju, a u dokumentima se vode kao nestali. Ponekad se vode kao poginuli u Ukrajini.
Ponekad u prometnim nesrećama, i tako dalje”, tvrdi Alexander.
Wagner ne postoji
Dimitry se vratio u Moskvu, ali sirijsko iskustvo ga još progoni. Kada je potpisao za Wagnera, predao je identifikacijske dokumente. Nakon povratka je otišao u bazu želeći ih dobiti natrag, a tamo ga je uhitila policija. Jedan od policajaca mu je rekao da Wganer ne postoji.
Dimitry je za Sky NEws izjavio da Moskovom trenutno šeće oko 50 njegovih suboraca, traumatiziranih i bez papira.
“Nitko ne zna za mene,” kaže. “Jednostavno su me odbacili.”