Ruski znanstvenici u suradnji s europskim kolegama, pronašli su način da istovremeno dijagnostikuju i liječe rak, a nova metoda podrazumijeva korištenje nanočestica silicija za otkrivanje i uništavanje stanica raka uz pomoć ultrazvuka, ne šteteći zdravim stanicama.
"Pronašli smo `blaži` režim terapijskog djelovanja na stanice raka koji ne dovodi do masovnog uništavanja stanica, ali, sudeći po svemu, dolazi do uništenja prije svega unutarstaničnog organela nanočesticama", rekao je Andrej Sviridov s Moskovskog državnog sveučilišta "Lomonosov", javlja Srna.
Znanstvenik je istaknuo i da ova metoda dovodi do jačeg terapeutskog efekta, piše "Sputnjik".
Sviridov i njegove kolege, koji rade pod rukovodstvom profesora Viktora Timošenka, sada su stvorili posebne nanočestice od silicija, obložene specijalnim sastavom polimera, koji mogu istovremeno da se koriste i za izučavanje i za "ubijanje" raka, uz pomoć ultrazvuka.
Glavni problem ovakvih metoda u liječenju raka, kažu znanstvenici, dosad je bio taj što ultrazvuk i nanočestice koje apsorbira često djeluju neselektivno i uništavaju ne samo tumore, već i zdrave stanice. Osim toga, takve nanočestice se brzo rastvaraju u organizmu, što ne dozvoljava znanstvenicima da ih izuče zbog njihove nedugovječnosti i toksičnosti.
Ruski stručnjaci sa "Lomonosova" sada su riješili taj problem, i to tako što su nanočestice od poroznog silicija obložili slojem dekstrana, biopolimera iz molekula glukoze. Takve čestice, kako ističu biolozi, ne samo da se sporije razlažu u usporedbi s njihovim "golim" pandanima nego i svijetle kada se ozrače ultraljubičastim zracima, što omogućava da se tkiva i stanice izučavaju.
Ove čestice znanstvenici su ispitali na kulturama stanica raka na ljudskom grkljanu, i to tako što su ga zračili ultrazvukom u prisustvu i odsustvu nanočestica.
Eksperimenti su pokazali da "čist" ultrazvuk ne djeluje na stanice raka, dok ih u kombinaciji s nanočesticima pažljivo ubija.
Osim toga, te nanočestice, kako ističu znanstvenici mogu se koristeiti za dostavu lijeka i drugih molekula u zdrave stanice ili stanice raka.
Zagrijavanje pomoću ultrazvuka ili radio-v će, alova kako navode, molekule lijeka učiniti pokretljivijim, a samim tim to će ojačati njihovu efikasnost.
Ovaj pravac na kom rade znanstvenici naziva se teranostika, a termin sastavljen od riječi "terapija" i "dijagnostika" i označava proces istovremene dijagnostike bolesti i njenog liječenja.
Teranostika se, između ostalog, primjenjuje u otkrivanju i liječenju više vrsta onkoloških bolesti pomoću nanočestica, napunjenih lijekom i ciljano "ubrizganih" u stanici raka.
Međutim, ne bi trebalo očekivati da nanočestice uđu u medicinsku praksu danas ili sutra, jer predstoji niz kliničkih ispitivanja na životinjama i ljudima.
Na to se mogu "potrošiti" i godine, a takva ispitivanja se ne završavaju uvijek pozitivno.