Uplakana žena stajala je ispred autobusne i željezničke stanice u Novom Sadu i tupo gledala u zgradu ispod čije je goleme betonske nadstrešnice, u petak u podne, ostalo ležati 14 tijela. Tragova o užasu koji se tu dogodio više nema. Sve je uklonjeno. No svakoga tko prođe pored uhvati jeza. Nije, kaže, izgubila nikoga u toj tragediji, ali često putuje autobusom i znala je sjediti upravo na tim klupama ispod nadstrešnice, gdje su tog dana sjedili i svi nastradali.
- Pratila sam prijateljicu na vlak. Prošle smo pored klupa na ulazu u kolodvor i na njima je sjedilo više ljudi. Otišle smo na peron jer joj je vlak kretao minutu prije 12, a mi smo došle neposredno prije - započela je za 24sata.hr svoju priču Novosađanka Vesna Latas. Ispričala je kako je bila sekunde do smrti.
- Ona je ušla u vlak, on je krenuo, a ja sam ostala na peronu i zapalila cigaretu. U tom trenutku nešto je grunulo kao potres, zatresla se cijela stanica. Čula sam da je nešto palo, ali nisam znala što. Krenula sam prema izlazu iz stanice i shvatila da se dogodila velika tragedija.
Stajala sam u šoku. Jako brzo došla je hitna pomoć. Ljudi su dolazili sa strane. Gledala sam ispod tog betona i vidjela čovjeka kojemu su amputirane noge. Ta će mi slika ostati u glavi cijeli život. Sad kad razmišljam, ne znam što me je zadržalo na tom peronu. Ako je to cigareta, hvala joj - ispričala je Vesna.
Još je nekolicina slučajnih putnika za "dlaku" izbjegla smrt tog dana.
- Sjedio sam na jednoj od klupa dvije sekunde prije nego što se to urušilo. Čekao sam autobus za Kać, u kojemu inače živim. U Novom Sadu sam toga dana bio sa sinom, popili smo kavu i krenuo sam kući. Na kolodvoru je bilo mnogo ljudi. Sjeo sam na slobodnu klupu da pogledam u mobitelu kad mi idu autobusne linije. Podigao sam pogled i vidio da baš dolazi moj autobus te sam pomislio: ‘Eto, taman stignem’.
Skočio sam s klupe, napravio tri-četiri žurna koraka, i odjednom je iza mene nešto grunulo. Činila se kao eksplozija. Okrenuo sam se i ostao skamenjen od straha. Nadstrešnica je tupo grunula na tlo, nije tu bilo ni prašine ni kamenčića, samo užas. Pomislio sam na ljude koji su bili tu: ženu s djetetom koju sam primijetio iza sebe, a sad ih nema... - ispričao je srbijanskim medijima Arsen Kojić (74) iz Kaća, čiji je odlazak s klupe u posljednji tren zabilježila i jedna nadzorna kamera na kolodvoru.