U vrijeme opisanih događaja imala je samo 15 godina i živjela je u jednom danskom selu. Većinu slobodnog vremena, kao i svi njezini vršnjaci, provodila je na internetu. Surfajući internetom naletjela je na stranice koje propagiraju radikalni islam. Prvo ih je počela čitati, a zatim sudjelovati u razgovorima. Ono što su joj osobe s druge strane ekrana govorile jako joj se svidjelo, iako ih možda nije razumjela. No malo-pomalo, slušajući što joj se govori, prihvatila je ono čemu je u toj komunikaciji bila izložena.
Prvo je odlučila prijeći na islam, a samo nekoliko mjeseci nakon toga prihvatljive su joj postale ideje koje širi ISIL. Svidjele su joj se njihove priče o kalifatu, nevjernicima koje treba fizički istrijebiti, svim lošim stranama zapadnjačkog načina života... Slušajući one koji su je preko interneta u samo nekoliko mjeseci radikalizirali, odlučila je poduzeti neke korake. Radikalne, naravno. U njezinu slučaju to je značilo planiranje bombaškog napada. Kao mete napada odredila je svoju bivšu školu, ali i Židovsku školu u Kopenhagenu. Upute za izradu bombe dobila je preko interneta, a kemikalije potrebne za izradu bombe kupila je u – trgovini. Trebala je napraviti tzv. TATP bombu, koja se može napraviti miješanjem triacetona – triperoksida s amonijevim nitratom, koji se inače koristi kao umjetno gorivo.
Brojke rastu
S kemikalijama je eksperimentirala u podrumu svoje kuće, a sve što je činila, njezinoj okolini očito nije bilo sumnjivo. No njezine pomalo sumnjive aktivnosti ipak je primijetila danska policija, pa je 15-godišnjakinja uhićena. Srećom, ni jedan od planiranih napada nije provela. Istragom je utvrđeno da svoju bivšu školu nije napala jer nije dobila izravnu zapovijed od pripadnika ISIL-a s kojima je komunicirala preko interneta. A napad na Židovsku školu spriječila je policija jer ju je uhitila.
Djevojka je na kraju optužena i osuđena za pokušaj terorističkog napada, čime je postala jedna od 352 osobe koje su, prema podacima Europola, u 2017. na području neke od europskih zemalja osuđene zbog terorizma. Taj podatak naveden je u nedavnom TESAT izvješću Europola za 2018. Riječ je o izvješću koje se bavi terorističkim napadima počinjenim ili planiranim tijekom 2017. na području Europe, no isto tako bavi se i novim trendovima među teroristima i terorističkim organizacijama. U izvješću se navodi da je u 2017. na području Europe zabilježeno 205 terorističkih napada, s time da Europol u napade ubraja i one koji su provedeni i one koji su propali i koji su spriječeni. U tim napadima poginulo je 68 osoba, a 844 osobe su ranjene. Najviše napada bilo je na području Velike Britanije (107), Francuske (54), Španjolske (16), Italije (14) i Grčke (8). Po dva teroristička napada prijavile su Njemačka i Belgija, a po jedan Finska i Švedska. Iako se posljednjih godina smatra da Europi prijeti opasnost isključivo od islamskog terorizma, iz Europolovih statistika proizlazi da je od 205 prijavljenih terorističkih napada u 2017. njih samo 33 imalo islamistički predznak.
No isto tako napominje se da je to znatno povećanje u odnosu na 2016. kada je islamističkih terorističkih napada u Europi bilo 13. S druge strane, od 68 poginulih u europskim terorističkim napadima u 2017., njih 62 poginulo je u napadima koje su počinili islamski teroristi. Među europskim terorističkim napadima prednjače oni koji imaju etničko-nacionalistički i separatistički predznak pa je takvih napada 2017. u Europi bilo 137. To je također povećanje u odnosu na 2016. kada je takvih napada bilo 99. Zanimljivo je da su takvi napadi najčešći u Velikoj Britaniji (88), koja ima problem Sjeverne Irske, Francuskoj (42) te Španjolskoj (7) koja ima problem Katalonije i Baskije. Nakon etničko-nacionalističkog i separatističkog terorizma slijedi onaj s lijevim predznakom, a takvih je napada u 2017. bilo 24, i to najviše u Grčkoj (8). U porastu je i terorizam s desničarskim predznakom pa je takvih napada u 2017. bilo 20, uglavnom u Francuskoj, a godinu prije bilo ih je 12.
Obitelji nisu znale
Što se pak tiče islamističkog terorizma, primijećeni su neki novi trendovi koje Europol u svom izvješću detaljno analizira, napominjući kako se lice tog terorizma konstantno mijenja. Primijećeno je tako da se broj takvih napada u odnosu na 2016. povećao, no istodobno takvi napadi nisu više sofisticirani, odnosno za njihovu pripremu treba manje vremena. Uočeno je da islamski teroristi odnosno džihadisti najradije napadaju ljude, kao što je bilo u Londonu u ožujku i lipnju 2017. te u Barceloni u kolovozu 2017. Također, znaju napadati simbole koje smatraju primjerom dekadentnog zapadnjačkog života, a takav je napad, primjerice, bio u svibnju 2017. u Manchesteru kada su napadnuti posjetitelji koncerta pjevačice Ariane Grande.
Ponekad znaju napadati i simbole autoriteta poput vojske i policije, kao što su bili napadi u Parizu u veljači, lipnju i kolovozu. Napadi su nekad kombinacija svega toga, a zapravo je ustanovljeno da džihadisti najviše vole napadati ljude, jer takvi napadi i emocionalno i medijski imaju najveći odjek. Jedno od najzanimljivijih otkrića iz Europolova izvješća, koje baš ne ide na ruku uznapredovalim europskim desničarima koji provode pravu hajku protiv migranata i njihova stupanja na europsko tlo, je ono da iza većine islamističkih napada u Europi stoje Europljani. Odnosno ljudi koji su ili rođeni u nekoj od zemalja koje su bile mete napada ili u tim zemljama žive dulji niz godina. Policijskim istragama nakon počinjenih džihadističkih napada ustanovljeno je i da počinitelji tih napada nikada nisu putovali na svjetska ratišta poput onih u Siriji i Iraku.
Drugim riječima, ti se ljudi nisu radikalizirali na ratištima nego kod kuće, i to većinom preko interneta, a razlozi za to su uglavnom siromaštvo, neobrazovanje, besperspektivnost... U jedan od razloga za radikalizaciju spada i to da dio onih koji na internetu nalete na džihadističke stranice zapravo jako slabo poznaju islam kao religiju, zbog čega su podložni manipulacijama i lakše prihvaćaju radikalno tumačenje islama kakvo propovijeda i provodi ISIL. Europol je primijetio da od 2015. pada broj Europljana koji odlaze na ratišta u Siriju i Irak, što se povezuje s time da je ISIL u tim zemljama u međuvremenu izgubio velik dio teritorija koji je kontrolirao. Europol navodi da od 2017. pada i broj povrataka s tih ratišta u europske zemlje.
Nadalje, ako je netko od onih koji su počinili džihadistički napad na području Europe i bio otprije poznat policiji, onda joj nije bio poznat zbog islamizma već zbog kriminala, i to uglavnom sitnog. Zanimljivo je da u nekim slučajevima obitelji počinitelja nisu znale da su se oni radikalizirali, a i većinu prošlogodišnjih napada počinili su samostalni akteri, iako je u pravilu nakon takvih napada ISIL preuzimao odgovornost za njih.
Zabrinjavajuće je što je u većini lanjskih džihadističkih napada u Europi korišteno improvizirano oružje poput automobila i noževa, a bombe i eksploziv koji su korišteni u pojedinim napadima dolaze iz kućne radinosti.
Drugim riječima, za takve napade ne trebaju ni posebno dugačke pripreme ni nekakve posebne sposobnosti. Paradoks priče o džihadističkom terorizmu s druge strane leži u disbalansu onog što ISIL radi i propovijeda te kako djeluje. Jer dok s jedne strane propovijedanjem protiv svega modernog i naprednog svijetu želi nametnuti svoje viđenje poželjnog društva, a iz svega što radi moglo bi se zaključiti da je to povratak društva i svijeta u srednji vijek, s druge strane jako dobro koristi moderne tehnologije za promociju svojih nakaradnih radikalnih ideja. Pa tako internet i društvene mreže koristi za širenje propagande, ali i za regrutiranje novih vojnika tzv. kalifata.
Prema Europolu, u 2107. identificirano je najmanje 150 društvenih medija koji su korišteni za širenje islamističke propagande. Kako su policije i tajne službe pozornije počele pratiti pa i zavarati takve sadržaje koji se objavljuju na Facebooku, Twitteru i YouTubeu, džihadisti se prebacuju na neke druge društvene mreže. Među najpopularnijima im je Telegram jer ima visoku razinu enkripcije. Osim preko društvenih mreža, džihadisti svoju propagandu šire i preko klasičnih medija u njihovu vlasništvu, a zanimljivo je i da imaju svoju kibernetičku diviziju koja je zadužena za napade u virtualnom svijetu. No njih ne provode previše često, a Europol smatra da je to tako zato što u svojim redovima imaju malo onih koji su dovoljno vješti za provođenje takve vrste napada.
Hrvatska bez prijave
Iz Europolova izvješća, kada je Hrvatska u pitanju, proizlazi da mi tijekom 2017. nismo prijavili ni jedan teroristički napad bilo kojeg predznaka. No potencijalno nas zabrinjavaju zemlje u okruženju koje u Europolovu izvješću zovu zemljama zapadnog Balkana. Na Kosovu su lani 54 osobe osumnjičene da su sudjelovale u terorističkim aktivnostima u Iraku i Siriji. U toj zemlji islamistička propaganda širi se preko interneta i društvenih mreža, a Crna Gora je pak prijavila postojanje nekoliko radikalnih džihadističkih grupa na svom teritoriju. I te grupe propagandu šire internetom, a vjerojatno je najsloženija situacija u BiH.
Prema podacima Europola, iz te je zemlje do prosinca 2017. najmanje 300 osoba otputovalo na ratišta u Siriju i Irak. Od te brojke, smatra se da je njih 107 još u Siriji, i to 61 muškarac i 46 žena. Prema istom izvoru, do kraja prošle godine s ratišta u Siriji i Iraku u BiH se vratila 41 osoba, a 71 je poginula. Usprkos tim brojkama, tješi da sigurnosne procjene kažu da ima malo indicija da se ti radikalizirani i nasilni pojedinci mogu čvršće povezati u neke ekstremističke grupe, jer se zbog različitih ideja i shvaćanja uglavnom međusobno svađaju.