Gotovo da ne postoje zemlja i narod koji uz tradicionalne običaje koji idu uz najljepši blagdan u godini nisu smislili i svoje univerzalne i u najmanju ruku bizarne “pothvate”.
U Portugalu, primjerice, za božićnim stolom ostavljaju prazno mjesto i tanjur za svoje pokojne članove obitelji, u Švicarskoj Djeda Božićnjaka progone po ulici s bičevima u rukama, u Italiji pak čekaju da poklone donose dobra vještica Befana... Dok su neki od običaja samo smiješni ili neobični, nađe se i pomalo zastrašujućih i suludih tradicija koje nisu za one slabog želuca.
U Južnoafričkoj Republici, primjerice, za Božić jedu pržene ličinke carskog moljca, a na Grenlandu jedu “mattak”, sirovu kožu kita sa salom. Katalonci pak izrađuju neobične ukrase koje stavljaju uz jaslice – čovječuljke koji obavljaju nuždu. Ukrajinci pak božićna drvca ukrašavaju lažnim paucima zbog legende o siromašnoj udovici koja je s djecom živjela u kolibi.
Bili su tužni što nemaju s čime ukrasiti jelku, a ujutro kad su se probudili, vidjeli su da je paučina prekrila drvo i presijavala se na suncu te otad više nikad nisu bili siromašni. Od neobičnih običaja nisu “cijepljeni” ni Hrvati.
U Zagorju su čestitari na Božić morali čvrsto sjesti na stolac kako bi kokoši cijelu godinu dobro nesle jaja, dok se na blagdan Nevine dječice, tri dana poslije, šibalo djecu jer se vjerovalo da će onda na njih prijeći dobro zdravlje. U Međimurju su pak žene prije polnoćke gatale iz pepela...