Hrvatska je ušla i u 2018. bez odluke o izvođaču radova na gradnji Pelješkog mosta.
Ponude za taj najvažniji infrastrukturni projekt u Hrvatskoj otvorene su još sredinom rujna, no Hrvatske ceste (HC) još nisu odlučile kome će između tri ponuđača povjeriti taj posao. Talijanski Astaldi i Turski IC Ictas ponudili su da će most sagraditi za 2,5 milijardi kuna, austrijski Strabag za 2,6 milijardi kuna, a kineski konzorcij predvođen tvrtkom China Road and Bridge Corporation za dvije milijarde kuna. Sve tri ponude su iznad procijenjene vrijednosti radova od 1,75 milijardi kuna.
Odluka prije isteka roka
HC ima rok od 120 dana da se odluči o izvođaču radova, a u toj tvrtki su bili najavili da će ta odluka biti donesena znatno prije isteka tog roka. Tako je bilo najavljivano da će izvođač radova biti odabran do kraja listopada. Prema kriteriju cijene, ali i referenci, posao gradnje Pelješkog mosta trebali bi dobiti Kinezi. No, po svemu sudeći, postoji tu i politički problem jer se gradnja Pelješkog mosta sufinancira s 375 milijuna eura iz fondova EU, a europske tvrtke Astaldi i Strabag dale su puno skuplje ponude od kineskog konzorcija. Tko će graditi most tako se još uvijek ne zna iako je natječaj za taj posao raspisan još 21. lipnja 2016., dakle prije godinu i pol. Natječaj se oduljio zbog brojnih žalbi zbog kojih je produljivan rok za dostavljanje ponuda. Slično se sada događa s natječajem za nadzor gradnje Pelješkog mosta. Hrvatska očito nema sreće s tim mostom čija je gradnja već jednom bila ugovorena i na kojem je tadašnji premijer Ivo Sanader dva puta svečano otvarao radove – 2005. i 2007. No tada je gradnja mosta bila ugovorena bez osiguranog novca pa je taj ugovor raskinut 2012. Iz hrvatske Vlade su 2005. najavljivali da će Pelješki most biti gotov 2008. Dakle, prije 10 godina. No Hrvatska nema problem samo s Pelješkim mostom. Gotovo svi naši veliki mostovi teško se i sporo grade, a i kad se napokon sagrade opet ima nekih problema. Znatno manji od Pelješkog, most Čiovo trebao je biti gotov do kraja 2016., no Trogirani i stanovnici otoka Čiova još uvijek imaju na raspolaganju samo stari most pa nastaju nesnosne prometne gužve na tom području. HC je ugovor s Viaduktom vrijedan 207,9 milijuna kuna za gradnju tog mosta sklopio u veljači 2015. No Viadukt je u međuvremenu upao u probleme pa je završetak gradnje produljen do 15. lipnja 2017. odnosno do početka turističke sezone. No i taj je rok probijen pa su u HC-u na kraju bili prisiljeni raskinuti ugovor s Viaduktom jer je uspio završiti samo 50 posto radova na mostu. U novom natječaju za dovršetak radova odabrana je udruga splitskog Poduzeća za ceste i Strabaga koja sad ima rok da do početka turističke sezone, odnosno do 15. lipnja ove godine završi most. No i taj je rok neizvjestan s obzirom na to da su izvođači odabrani u listopadu prošle godine. Most Čiovo tako nije sagrađen ni tri godine nakon ugovorenog posla.
Hering nakon Viadukta
No slučaj mosta Svilaj preko rijeke Save na koridoru Vc pokazuje da može biti još gore. Prvi ugovor za taj most potpisan je još u veljači 2012., no on još nije sagrađen. Most Svilaj zajedno grade Hrvatska, odnosno Hrvatske autoceste i BiH. Prvi ugovor za njegovu gradnju sklopljen je sa Strabagom, koji je odustao od tog posla uz objašnjenje da ga investitori nisu na vrijeme uveli u njega. Nakon provedenog novog javnog natječaja za gradnju tog mosta, potpisan je novi ugovor u srpnju 2016., i to s udrugom hrvatskog Viadukta i tvrtke Hering iz BiH. No ni tad nisu prestali problemi s tim mostom jer je Viadukt u međuvremenu završio u stečaju pa nije mogao, kao ni u slučaju mosta Čiovo, ispuniti preuzete obveze za gradnju mosta Svilaj. Ugovor za taj most ipak nije raskinut i drugi put jer je Hering preuzeo i poslove Viadukta na tom projektu. Viadukt je jedan od “krivaca” za probleme s još jednim mostom na koridoru Vc – mostom Drava. Gradnja tog mosta dugog 2,5 kilometara ugovorena je 2009., i to za nešto manje od milijardu kuna. To velebno zdanje trebalo je biti završeno do kraja 2013., ali tad su započeli problemi s čeličnom konstrukcijom i tvrtkom Konstruktor, jednim od izvođača radova. A onda su nastali novi problemi i Viaduktov stečaj. Završni radovi na tome mostu sada su pri kraju. Postojala je mogućnost da taj četverotračni most bude spojen na dvotračnu cestu s obje strane jer je politika u jednom trenutku bila odlučila da se taj dio koridora Vc gradi u fazama odnosno da se puni profil autoceste do mosta gradi tek u budućnosti kad dođe do povećanja prometa. No u međuvremenu je ipak donesena odluka da se gradi puni profil autoceste. S južne strane mosta radovi su u tijeku, a natječaj za puni profil na sjevernoj strani je u tijeku. A kad se u Hrvatskoj napokon i sagradi neki most, to ne znači da će uvijek biti i otvoren za promet. Dokazuje to primjer Masleničkog mosta na autocesti Zagreb - Split - Ploče koji se ponekad zatvara za promet zbog jake bure. Gradnja tog mosta počela je 1993., a završena je 1996. Udari vjetra na Masleničkom mostu dosežu jačinu i do 250 kilometara na sat pa se promet za takvog vremena preusmjerava na “stari” Maslenički most sagrađen nakon rata na mjestu staroga mosta puno povoljnijem što se tiče bure.