Kasno noću Anton Telegin vozio je prema ogromnom rudniku ugljena blizu ukrajinske istočne bojišnice, koristeći tamu kako bi izbjegao napade ruskih bespilotnih letjelica. Telegin je došao pokupiti plaće za sebe i kolege rudare, kao što je to činio krajem svakog mjeseca. No, ovo putovanje, dan nakon Božića, bilo je drukčije: ruske su trupe bile kod jednih od daljih vrata rudnika i pitao se hoće li ovo biti njegovo posljednje putovanje na mjesto gdje je radio 18 godina. Posljednjih nekoliko mjeseci on i njegovi kolege radili su pod sve češćim ruskim napadima.
Dva dana ranije napad je uništio električnu podstanicu rudnika, zaustavivši rad. Osjećajući kraj, neki rudari napustili su rudnik, uzimajući svoje ručnike i šampone iz svlačionica u kojima su skidali čađu nakon dugih smjena. "Ljudi su se pakirali, već se opraštajući", prisjetio se Telegin (40) za Telegraph.
Telegin se od Božića nije vratio u rudnik i sada je u Kijevu. Dolazak borbi zadržao je rudnik izvan funkcije, a u utorak je Metinvest, tvrtka koja posjeduje rudnik, objavila da je rudnik zatvoren. Zatvaranje rudnika, smještenog jugoistočno od grada Pokrovsk, označilo je kraj očajničkog pokušaja Ukrajine da ga održi u funkciji do posljednjeg trenutka. Kao posljednji operativni rudnik u Ukrajini koji proizvodi koksni ugljen – ključni energent za proizvodnju čelika – bio je od vitalnog značaja za čeličnu industriju zemlje i, posljedično, za ratne napore.
Rudari koji su ostali unatoč opasnostima dobili su povećanje plaće od Metinvesta. Da bi došli do rudarskih područja najbližih bojišnici, morali su hodati kilometrima kroz tunele koji su ih štitili od napada. Granatiranja su često uzrokovala nestanke struje, zarobivši ih pod zemljom satima. "Stalno se puca, i to vrlo blizu", rekao je Maksim Rastjahaev, voditelj rudarske jedinice, u telefonskom razgovoru nakon smjene u rudniku neposredno prije Božića. "Samo najotporniji radnici su ostali."
Sada se očekuje da će zatvaranje rudnika izazvati velike posljedice za gospodarstvo. Predviđa se da će proizvodnja čelika pasti za više od polovice, s 7,5 milijuna tona ove godine na manje od tri milijuna tona sljedeće godine, prema Oleksandru Kalenkovu, čelniku ukrajinske udruge proizvođača čelika. Posljedice će utjecati na trgovinu – metal i čelični proizvodi bili su drugi najveći izvozni artikl Ukrajine prošle godine – smanjiti porezne prihode i lišiti vojsku ključnih materijala za proizvodnju oklopa.
Rudnik blizu Pokrovska nije prvi koji je pao pod Rusiju, čije su snage uništile veći dio industrijske baze istočne Ukrajine. No njegova priča svjedoči o ukrajinskoj otpornosti: nakon smanjenja rada zbog ruske invazije 2022., proizvodnja ugljena porasla je na 3,2 milijuna tona u 2023., gotovo dosegnuvši razine prije rata. Te godine mnogi su se stanovnici vratili u Pokrovsk, nadajući se da se tijek rata okreće u korist Ukrajine.
Rudnik je bio gospodarska žila kucavica za to područje. U 2023. godini Metinvest je zapošljavao oko 4500 ljudi u tom objektu, od kojih su mnogi veći dio radnog vijeka proveli tamo. "Ja sam rudar. Ne znam raditi ništa drugo. Znam samo kopati ugljen", rekao je Juri Nesterenko (35), koji je tamo radio deset godina. Plaća je bila zadovoljavajuća, a rudarski objekti Metinvesta odražavali su pažnju i brigu. Rudnik se tijekom ljeta mogao pohvaliti cvjetnim gredicama, fontanama i pravoslavnom kapelom ukrašenom zlatnim ikonama i zamršenim stropovima, nudeći rudarima mirno utočište za molitvu.
Do kasnog ljeta 2024., međutim, pojavili su se prvi znakovi opasnosti. Obnovljeni ruski napadi na istoku potaknuli su mobilizaciju koja je smanjila radnu snagu rudnika, prisiljavajući ga da zaposli žene kako bi zamijenio mobilizirane muškarce. Još zabrinjavajuće, rudnik se nalazio na putu ruskog napredovanja prema Pokrovsku, ključnom vojnom logističkom čvorištu. "Svi su se nadali da će ukrajinski vojnici zadržati crtu obrane", rekao je Vjačeslav Driga, inženjer koji je napustio rudnik u jesen i sada je u Harkivu. Neki su zaposlenici počeli svakodnevno pratiti vojne karte, prateći rusko napredovanje.
Krajem rujna napadi na rudnik ubili su četiri radnice u četiri dana. Dvije su bile na stanici za pranje rublja, dok su druge dvije čekale na autobusnoj stanici. Ti su smrtni slučajevi potaknuli mnoge da napuste rudnik i pridruže se valu evakuacija stanovnika Pokrovska. Ruske su snage bile manje od 16 kilometara udaljene. Od tada, rudari su opisivali sve učestalije napade. Neki su odlučili voziti vlastite automobile do rudnika umjesto ići autobusom kako bi bolje izbjegli dronove koji su se pojavili iznad. Okno br. 3 rudnika, smješteno najbliže bojištima, u selu Piščane, počelo je redovno biti granatirano.
Početkom prosinca, kada je okno broj 3 postalo preopasno za korištenje, rudari su počeli ulaziti u rudnik kroz drugo okno, smješteno zapadnije. Odatle su morali pješačiti dva sata kroz gotovo 10 kilometara podzemnih tunela kako bi stigli do rudnih ležišta ispod okna broj 3. Na povratku su koristili transportne trake koje su prenosile upravo iskopani ugljen. Posao je bio izuzetno opasan. Zbog granatiranja su često dolazilo do kvarova na sustavima za napajanje i ventilaciju, što je prisiljavalo rudare na evakuaciju. Ipak, s obzirom na borbe koje su se odvijale iznad njih, rudari su se osjećali sigurnije pod zemljom, u slabo osvijetljenim tunelima na dubini od gotovo 600 metara. "Zemlja vas na neki način štiti", rekao je Volodimir Kohanevič, koji je održavao opremu u rudniku.
Održavanje rada rudnika što je dulje moguće bilo je presudno za Metinvest, tvrtku koja je koristila koksni ugljen za pretvaranje željezne rude u čelik u svojim tvornicama zapadnije. Taj čelik se koristio za proizvodnju tračnica za ukrajinsku željeznicu, koja je tijekom rata bila ključna prometna arterija, kao i za izradu zaštitnih prsluka i kaciga za vojnike. Početkom ovog mjeseca Metinvest je počeo proizvoditi zaštitne ploče za američke sustave protuzračne obrane Patriot, koji štite ukrajinsko nebo. "Mi smo poput druge linije fronte, radimo za pobjedu", rekao je gospodin Telegin o rudarima i radnicima u čeličanama.
Ali sredinom prosinca Telegin i njegove kolege znali su da se ta druga linija fronte urušava. Ruske trupe su napredovale na udaljenost od svega jednog kilometra od okna broj 3, što je izazvalo strah da bi mogle zauzeti rudnik i iskoristiti njegove tunele za zaobilaženje ukrajinskih položaja. Kao odgovor na to, rudari su, surađujući s vojskom, počeli bušiti rupe ispod okna kako bi postavili eksplozive, prema navodima nekoliko radnika. Nekoliko dana kasnije, oko 20. prosinca, okno je dignuto u zrak. "Sve se urušilo, sada je to samo stijena", rekao je Telegin. Menadžer iz Metinvesta, koji je zatražio anonimnost od Telegrapha jer nije ovlašten davati izjave, rekao je da su eksplozivi postavljeni i u preostala dva okna rudnika, smještena zapadnije, blizu sela Kotline i Udačne, koja su i dalje pod ukrajinskom kontrolom. Nije poznato jesu li ta okna već uništena.
Od 7.000 tona ugljena dnevno tijekom ljeta, proizvodnja je do sredine prosinca pala na nešto više od 2.000 tona, rekao je menadžer. Napad na električnu podstanicu na Badnjak zadao je konačan udarac: rudnik je zatvoren, a proizvodnja je pala na nulu. Kalenkov, stručnjak za čelik, rekao je da zatvaranje rudnika stavlja Ukrajinu u težak položaj. Uvoz koksnog ugljena, kako bi se nadoknadio gubitak, bit će skup i logistički izazovan zbog ratnih okolnosti. Očekuje se pritisak na već krhku ekonomiju, ali i smanjenje projekata obrambene industrije, poput proizvodnje oklopa za sustave Patriot. "Gubitak rudnika sigurno narušava ukrajinske borbene sposobnosti", rekao je gospodin Kalenkov.
Mnogi od otprilike 1.000 rudara koji su ostali do samog kraja sada su se preselili u gradove dalje od bojišnice, poput Kijeva, Harkiva i Dnjipra. Neki su već pronašli nove poslove u tvornicama, dok drugi još uvijek traže rješenja za budućnost. Rastjahajev (40), koji je proveo pola života radeći u rudniku, rekao je da mu je bilo "jako bolno" napustiti mjesto koje je pomagao graditi i razvijati. Dok je prošlog tjedna davao izjavu za Telegraph, još uvijek nije dobio nikakve informacije od svoje uprave o budućnosti rudnika. "Iskreno", rekao je, "mislim da je to kraj."