Nova spirala eskalacije nasilja na Bliskom istoku otvara zabrinjavajuće scenarije, kako za regiju, tako i za cijeli svijet. Izraelsko-iranski sukob traje desetljećima, ali posljednjih godina postaje sve intenzivniji, posebno zbog izraelskih napora da spriječi razvoj iranskog nuklearnog programa. Izrael smatra taj program egzistencijalnom prijetnjom i ne krije svoju namjeru da poduzme potrebne korake za njegovo uništenje. U tom kontekstu, premijer Benjamin Netanyahu sve više traži podršku Sjedinjenih Američkih Država, kako bi ih uvukao u izravan sukob s Iranom.
Čeka se odgovor Izraela
Nakon masovnih iranskih napada i ispaljivanja više od 250 dalekometnih balističkih raketa na Izrael kojima je potpuno paralizirao Izrael, stižu prijetnje Netanyahua i njegova ministra obrane Yoava Gallanta. Netanyahu je Irancima poručio da će "skupo platiti", dok je Gallant podsjetio Irance da su trebali naučiti lekciju kako Izraelci odgovaraju na napade. Unatoč tome što se Netanyahu odmah nakon iranskog napada obratio naciji kazavši da iranski napad nije uspio, izraelski mediji i vojska danas su govorili suprotno. Naime, priznali su da je velik broj vojnih i zračnih baza koje su bile meta napada jako oštećeni, a u jednom naselju u Izraelu oštećeno je više od 100 domova.
I Iran je zaprijetio Izraelu da će ga "skupo koštati" ako napadne Iran, koji je u punoj pripravnosti te je zatvorio svoj zračni prostor u iščekivanju mogućeg izraelskog odgovora. Kakav će odgovor biti Netanyahu koordinira s američkim predsjednikom Joeom Bidenom, koji, iako je dao potpunu potporu Izraelu, ne želi u ovom trenutku da SAD bude uvučen u rat s obzirom na to da su uskoro predsjednički izbori, ali ne želi ni ugroziti američke interese diljem Bliskog istoka.
Ulazak SAD-a u izravni rat protiv Irana bio bi presedan koji bi mogao izazvati nepredvidive posljedice. Iako SAD već ima prisutnost na Bliskom istoku, uključujući vojne baze u zemljama poput Saudijske Arabije, Katara i Bahreina, u Jordanu i na granici Sirije i Iraka, eskalacija bi vjerojatno uključivala i znatnije vojne operacije u samom Iranu. Iran ima snažan vojni aparat, uključujući raketne sustave koji bi mogli pogoditi američke ciljeve u regiji.
Netanyahu računa na američki ulazak u sukob kako bi osigurao odlučujući udar na iranski nuklearni program, jer bi bilo teško izvesti takvu operaciju bez američke vojne i logističke podrške. No, takav scenarij nosi i znatan rizik za SAD, koji bi se mogao uvući u dugotrajan i iscrpljujući rat, slično onome što je već iskusio u Iraku i Afganistanu. Iako pojedini analitičari najavljuju da će Netanyahuov odgovor biti udar na naftna postrojenja i moguće vojne baze u Iranu, većina njih smatra kako Netanyahu ide prema ostvarenju svog "životnog sna" i ciljanja nuklearnih postrojenja, što bi izazvalo žestok odgovor Irana na izraelsku infrastrukturu pa čak i na nuklearno postrojenje Dimona.
Izraelska namjera da uništi iranski nuklearni program može pokrenuti lanac događaja s nesagledivim posljedicama. Ulazak SAD-a u sukob mogao bi eskalirati u širi regionalni, pa čak i globalni rat. Rusija i Kina, kao saveznici Irana, sigurno ne bi ostali po strani, a njihova bi intervencija dodatno komplicirala već ionako složenu situaciju. U ovom trenutku, diplomatski napori jedina su šansa za sprečavanje katastrofe, ali pitanje je hoće li biti dovoljno političke volje da se spriječi nova spirala nasilja.
Ulazak SAD-a u sukob s Iranom ne bi prošao bez reakcije Rusije i Kine, ključnih saveznika Teherana. Rusija, koja već ima bitan utjecaj na Bliskom istoku svojom ulogom u sirijskom građanskom ratu, mogla bi dodatno pojačati vojnu i političku podršku Iranu. Kremlj je već upozoravao da bi napad na Iran destabilizirao cijelu regiju, a Rusija bi mogla iskoristiti priliku da se pozicionira kao ključni igrač u globalnoj geopolitici. Kina, iako manje vojno angažirana na Bliskom istoku, ima važne ekonomske interese u Iranu, posebno u energetskom sektoru. Kineski investicijski projekti, uključujući ulaganja u iransku infrastrukturu i naftna polja, mogli bi biti ugroženi. Također, Kina bi mogla pružiti Iranu diplomatsku i ekonomsku podršku kako bi spriječila američki utjecaj u regiji. Na globalnoj razini, Peking bi vjerojatno iskoristio sukob za daljnje jačanje svog strateškog partnerstva s Rusijom.
U međuvremenu, Netanyahu, kada nije mogao odmah odgovoriti Iranu, sav svoj gnjev iskalio je na Libanonu, posebice na predgrađu glavnog grada Bejruta. Cijeli su noć izraelski bombarderi tukli taj dio Bejruta gdje je više od 50 stambenih zgrada sravnjeno sa zemljom.
Protjerani iz Jaruna
Unatoč tome što je Izrael u ranim jutarnjim satima u utorak objavio pokretanje vojne kopnene operacije u Libanonu, operacija je krenula tek danas ujutro i odmah po ulasku u mjestu Odaisi došlo je do žestokog okršaja u kojemu su ubijena dva izraelska vojnika, dok ih je 18 ranjeno. Nakon žestoke paljbe, izraelski vojnici bili su prisiljeni na povlačenje i vratiti se iza granice. U isto je vrijeme druga skupina izraelskih vojnika prodrla oko 400 metara u Libanon u grad Marun Al Rais i selo Jarun, ali nakon žestokih sukoba s pripadnicima Hezbollaha i oni su se povukli. Izraelska vojska priznala je kako je u tom sukobu ubijen jedan časnik komandosa.
Analitičari vide da je ovaj sukob Hezbollaha i Izraela identičan scenariju iz srpnja 2006. kada su izraelski bombarderi žestoko bombardirali libanonske gradove, a kada su krenuli u kopnenu ofenzivu i prodrli u Libanon i počeli trpjeti velike gubitke, morali su se povući. Zanimljivo je da Izrael dovlači nove brigade boraca i sada više ne govori o ograničenim kratkim operacijama koje bi trajale nekoliko dana već priča o zauzimanju teritorija u dubinu od 50 kilometara unutar Libanona.