Jedan od najpoznatijih ideoloških vođa kosovskih Albanaca koji je zagovarao stvaranje “velike Albanije” i tvrdio da je “Kosovo sve od Preševa do Niša”, Adem Demaçi umro je u Prištini u 83. godini.
Bivši dugogodišnji kosovski politički zatvorenik, Demaçi je među kosovskim Albancima poznat i kao kosovski Nelson Mandela zbog svojeg dugogodišnjeg otpora srpskoj vlasti. Naime, proveo je 28 godina u srbijanskim zatvorima u vrijeme bivše Jugoslavije i za većinske Albance na Kosovu predstavljao je simbol borbe protiv komunističke Jugoslavije i velikosrpske hegemonije. Zalagao se za veća prava i neovisnost Kosova. Nakon što je 1990. pušten iz zatvora, Demaçi je do 1995. djelovao kako aktivist za ljudska prava, u vrijeme režima Slobodana Miloševića.
Nagrada Saharov
Godine 1991. dobio je za svoju borbu za ljudska prava nagradu Andrej Saharov, koju dodjeljuje Europski parlament. Demaçi je isto tako bio, tijekom 1998. i 1999. godine, čelnik političkog ureda Kosovske oslobodilačke vojske koja je ratovala s Miloševićevim režimom. Oduvijek je govorio kako Kosovo ne da “nijedan metar zemlje gratis” i da sjever te zemlje ne pripada Srbiji.
– Srbija može samo gledati prema Suncu ili se vratiti odakle je došla, iz ruskih Karpata, jer Kosovo nema nijedan metar zemlje gratis – odlučan je i beskompromisan bio Demaçi ističući kako Kosovo ne duguje ništa Srbiji, nego Srbija duguje Kosovu jer “Kosovo je sve od Preševa do Niša”.
– Kosovo neće dati sjever Srbiji, Mitrovica i Preševska dolina ostat će dio Kosova – uvijek je naglašavao tražeći da Srbija Albancima vrati zemlju sve do Niša.
S Ademom Demaçijem razgovarao sam desetak puta, prvi put u vrijeme rata na Kosovu 1998. godine. Od onih koji u političkom smislu nešto znače među kosovskim Albancima, iz Prištine, i to cijelo vrijeme dok je rat trajao, nije otišao jedino Adem Demaçi, iako mu je život bio ugrožen. Kada sam ga upitao zašto nije pobjegao, on je bio jasan.
“Što mi mogu?”
– Ako sam preživio 28 godina zatvora, u teškim uvjetima, mučenja, maltretiranja, izgladnjivanja... što mi mogu sada? – govorio je. Iako su ga srpski političari uvijek smatrali separatistom i nacionalistom, Demaçi je ipak htio izbjeći rat sa Srbijom pod svaku cijenu.
U najpopularnijoj i Demaçiju omiljenoj slastičarnici u Prištini “Corso”, u samom središtu grada, gdje smo razgovarali 1998., kazao mi je kako je osobno želio pronaći političko rješenje koje bi moglo izbjeći svu tragediju i ljudske žrtve.
– Međutim, beogradski je režim imao snažnu vojnu i policijsku strukturu i nije bio spreman za pregovore i napuštanje Kosova, već je pokrenuo rat. Miloševiću sam preko raznih kanala poručivao kako nikada neće uspjeti silom stvoriti veliku Srbiju bez obzira na moćnu vojsku i policiju. Odlučnost je naroda iznad svega. Rekao sam mu da će, kako je izgubio u Hrvatskoj, tako i na Kosovu – kazao mi je tada Demaçi, čiji je životni san bilo neovisno Kosovo te da svi Albanci žive u jednoj državi nakon što uđu u EU.
U povodu smrti Adema Demaçija održana je i komemorativna sjednica Skupštine Kosova na kojoj su, osim kosovskih dužnosnika, bili i oni iz Albanije i Makedonije. Predsjednik Skupštine Kosova Kadri Veselji kazao je kako je otišla jedan od najvećih ličnosti u posljednjih 100 godina albanske povijesti, čovjek koji je svoj život posvetio slobodi Kosova.
– Jako je teško prihvatiti da je simbol našeg otpora, Adem Demaçi, preminuo – kazao je predsjednik Kosova Hashim Thaçi, dok je premijer Ramush Haradinaj istaknuo da će “domovina zauvijek pamtiti djelo i njegovo ime”.
Kosovska vlada proglasila je tri dana žalosti, a Demaçi će biti pokopan danas uz visoke državne počasti.