Srđan Mladinić nije kriv za izvlačenje milijuna iz svoje tvrtke, SMS-a. Presuda još nije pravomoćna, a i da jest, za nekada najuspješnijeg poduzetnika iz Dalmacije koji je proizvodio soljenu ribu, prerađevine od maslina i džemove, došla je prekasno. Obitelj mu je razorena, tvrtka uništena, ostao je bez ičega i živi od socijalne pomoći. Nosi odjeću iz Caritasa. Adresa mu je Bogumilski centar. Povukao se iz javnog života, ne daje izjave ni intervjue. Nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Splitu, koja ga oslobađa krivnje, također nije želio komentirati. Kaže da čeka da se sudski proces završi. Tada će vjerojatno imati što reći.
Sprovod financirao Grad
– On je dobra osoba, zalutala u posao. Rekao sam mu više puta: “Ti si dupin, a preživljavaju morski psi”. Imao je dobru zamisao, želio je nešto napraviti. Sadio je maslinike, da bi se to isplatilo treba i 10-15 godina, a on je podizao skupe kredite koje je trebalo vraćati u roku od 4-5 godina. Nakaradno, ali tako se kod nas radi! Nije imao državu iza sebe. U takvim uvjetima poslujemo mi hrvatski poduzetnici. I drugi su loše prošli. Tako vam je to u kapitalizmu. Teško je i morskim psima, a ne ljudima poput njega koji je humanist – kaže Juroslav Buljubašić, koji je svojedobno, kada je Mladinić izašao iz pritvora, među dalmatinskim poduzetnicima skupljao novac da bi mu pomogao. – Čovjeka je zadesila poslovna propast, sudske optužnice, bolest u obitelji... Nesreća do nesreće! Posljednji put vidio sam ga prije 5-6 mjeseci – kaže Buljubašić. Agonija Srđana Mladinića počela je 21. studenoga 2009. godine kada je uhićen u antikorupcijskoj akciji “Menadžer” zajedno s još petoricom osumnjičenih, čelnika Podravke, pod sumnjom da su se udružili u kriminalnu skupinu koja je zloporabom položaja i ovlasti nezakonito pokušala Podravkinim novcem doći do većinskog paketa dionica koprivničke prehrambene tvrtke. Taj postupak još nije pravomoćno okončan. Međutim, kada je nakon četiri mjeseca Mladinić izašao iz pritvora, više ništa u njegovu životu nije bilo isto. SMS je bio u stečaju, 180 zaposlenika ostalo je bez posla, među njima i njegova kći Srđana koja je bolovala od multiple skleroze. Zatekao ju je u invalidskim kolicima jer joj se zdravstveno stanje rapidno pogoršalo nakon što joj je otac, kojega je trebala jednog dana naslijediti na čelu SMS-a, završio u pritvoru, a tvrtka propala. Da tragedija bude još veća, i Mladinićeva supruga boluje od iste bolesti. Od imovine tada im je ostao samo obiteljski stan. Mladinić više nije imao prihoda, a nije se mogao ni zaposliti jer se posvetio njegovanju bolesne kćeri čijem se oporavku nadao. Nije imao ni prebijene pare. Splitski poduzetnici tada su mu jednokratno uručili 100.000 kuna koje su među sobom prikupili nastojeći olakšati tešku životnu situaciju u kojoj se našao nekadašnji čelnik Hrvatske udruge poslodavaca za Dalmaciju. Međutim, njegovanje teške bolesnice, česta putovanja u bolnice i toplice su skupi, novac je potrošen, prihoda nije bilo.
Mladinić se potpuno osamio. U medijima je izlazio samo kada bi se podizale nove optužnice protiv njega. U Splitu su ga viđali jedino u šetnji, kako gura kćer u kolicima, a ljude s kojima se družio počeo je izbjegavati. Supruga pritisak nije izdržala i ostavila ga je, a na žalost u studenom prošle godine umrla im je starija kći. Srđana Mladinić izgubila je bitku za život. Navodno je pogreb dobrim dijelom sufinancirao Grad Split. Mladinić već neko vrijeme ne posjeduje ni stan. A priča o SMS-u bila je priča o uspjehu. Srđan Mladinić, bivši autoelektričar, tvrtku je osnovao 1989. godine i krenuo od nule. Počeo je sa soljenjem ribe za druge proizvođače, a potom i s ribljim prerađevinama pod vlastitim brendom. Naravno, bilo je i problema. Velikih. Požar mu je 1994. godine poharao pogone SMS-a. Tada je prodao obiteljski stan u Splitu, on sa suprugom i kćerima otišao je u podstanare u Kaštela i krenuo opet ispočetka. Radnici su radili u iznajmljenom pogonu, a asortiman SMS-a širio se na masline i prerađevine od maslina, džemove, gotova jela... Osvajali su medalje na prehrambenim sajmovima, širili se na brojnim inozemnim tržištima, uključujući i američko. Mladinić je posadio plantaže maslina u Skradinu i Kaštelima i napravio najsuvremeniji prehrambeni laboratorij u Dalmaciji. Novi stan kupio je 2003. godine i obitelj se iz podstanarstva u Kaštelima preselila u 97 kvadrata velik stan na 11. katu zgrade u Splitu. Nije bio tipičan hrvatski poduzetnik čiji radnici životare, a oni uživaju u luksuzu. Kada je pritvoren, počela je potraga za jahtom, kućom, vikendicom, voznim parkom, a na iznenađenje svih, obitelj Mladinić živjela je u stanu na ne baš naročito razvikanim splitskim Križinama i imala jedan automobil. On otpočetka tvrdi da nije kriv.
U deset godina izgubio sve
– Znam da nisam napravio ništa loše i, čak i da mogu, svoju prošlost ne bih nimalo promijenio jer to onda više ne bih bio ja – jedna je od njegovih rijetkih izjava. Međutim, prvom presudom proglašen je krivim da je nanio štetu svojoj tvrtki. Osuđen je na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina, uz nalog da vrati 3,5 milijuna kuna, za koliko su ga teretili da je oštetio SMS. Ali, presuda je poništena i na ponovljenom suđenju prošlog je tjedna oslobođen krivnje. Ovoga puta tužiteljstvo ga je teretilo za imovinsku korist od 60.000 kuna, ali s obzirom na to da je oslobođen krivnje, ne mora ih platiti. Mladinić je na sudu rekao da je uzimao pozajmice od SMS-a, ali novac je vraćao, jer da nije, danas ne bi živio od socijalne pomoći. Sud mu je ovoga puta povjerovao. Tužiteljstvo je najavilo da će se žaliti. Boris Milošević, odvjetnik Srđana Mladinića, kaže da je prerano nagađati hoće li Mladinić, proglasi li ga se pravomoćno nevinim, tužiti državu, ali svakako bi mogao. – Treba pričekati pravomoćne presude. Ne samo s ovoga suđenja u Splitu, već i za Podravku, gdje je također u glavnom dijelu nepravomoćno oslobođen krivnje. Bude li se sve odvijalo u njegovu korist, mogao bi podići tužbu protiv države, ali ja stvarno ne znam što on planira. Čovjek je u posljednjih deset godina izgubio sve. Kći mu je umrla, a on nije imao ni za pogreb... – kaže Boris Milošević.
Srđan Mladinić nije poslovno propao kao što “propadaju” brojni hrvatski poduzetnici čiji radnici završavaju na burzi i u redovima za pučku kuhinju, a oni se voze u novim Mercedesima i otvaraju nove tvrtke. Mladinić je doživio poslovnu propast, obiteljsku tragediju i potpun financijski kolaps. Pravnu bitku još vodi.