Jill je sjedila na hladnom metalnom stolu i čekala da u prostoriju uče ‘liječnik’ koji će napraviti abortus. Preispitivala se. Nije to željela učiniti ali ju je zaručnik uvjerio da je to samo fetus, nakupina bez smisla, te da mora abortirati. Slomljenog srca, kao 26-godišnjakinja zakazala je termin u klinici Planirano roditeljstvo. Bilo je to strašno iskustvo. Jill je rekla kako se savjetovanje u toj klinici sastoji od samo dva pitanja i gledanja sterilnog filma koji skriva realnost abortusa. Rekla je da osoblje u klinici žene gleda kao na goveda a najbitnije pitanje koje vam postavljaju je: ‘Kako ćete platiti abortus, karticom ili gotovinom?’
‘Dok sam čekala svoj abortus, jedna sestra napravila je ultrazvuk a ja sam slučajno vidjela što se na njemu nalazi (inače sakriju ekran od trudnice). Vidjela sam male rukice i male nogice i glavu, doslovno sam se šokirala’, govori Jill. Nakon što je to vidjela Jill je jednostavno sišla sa stola i rekla sestri:’ Pa ovo je živa beba, kako možete to činiti?’ Obukla se, izašla iz sobe i rekla zaručniku da neće abortirati, da je u pitanju dijete a ne fetus. ‘Na ultrazvuku sam vidjela naše dijete, ne smijemo ga ubiti, moramo napustiti ovo mjesto’, rekla je Jill zaručniku koji je sjedio u čekaonici. Njezin zaručnik samo joj je rekao: ‘Ja to ne mogu. I otišao – zauvijek.’
Jill je tada ostala potpuno sama sa svojim mislima i boli, no ipak bila je mirna jer je shvatila da je odbijanjem abortusa učinila pravu stvar, bila je hrabra. Kako svjedoči, u to vrijeme nije naišla niti na jednu riječ podrške, osim kako kaže, riječ recepcionara u istoj toj klinici. On joj je začudo po izlasku iz klinike viknuo: ‘Čestitam, postat ćete majka, a godinama kasnije ona svjedoči kako su joj te riječi bile jedino ohrabrenje. Nije imala nikoga, sve dok nije naišla na brošure Pro life udruge koja joj je omogućila da rodi djetešce.
Jill je rodila zdravog sina kojem je nadjenula ime Nikola Josip. Svjedoči kako je u početku bilo teško, morala je mnogo raditi no s rođenjem djeteta sve muke su prestale. ‘Bog je sve posložio, ništa nam nije falilo, shvatila sam da mi je dijete bilo poticaj za daljnje stvaranje, za borbu, za uspjeh. Otvorila je svoju ugostiteljsku tvrtku ali i organizirala čuvanje djece, kako bi mogla biti doma s Nikolom. Danas, ona svaki slobodan trenutak koristi kako bi drugim majkama prenijela istinu.
‘Sjetite se kad ste bili nevina, nepobjediva dječica, kada ste imali snove i nade. Zar je i jedan san bio da ubijate svoju djecu? Znam da čovjek ima snove, zaljubljivanje, brak, obitelj, ali ako Bog ima neki drugi plan za vas, ne bojte se, prihvatite Njegovu volju jer samo on zna što je za vas najbolje. Meni je to dokazao, ja danas ne mogu zamisliti život bez svog sina, a mogu samo nagađati kakav bi mi život bio da sam ga ubila. Budite hrabre, birajte dobro a ne zlo, birajte život a ne smrt’, poručuje Jill ženama koje danas imaju slične dvojbe i dodaje: ‘Kad jedom ugledate svoju bebu, svi strahovi nestaju. Ne boj se, jer Bog je s tobom i on zna zašto je baš tebe odabrao da budeš majka’.