Prijepodne je objavljena procjena Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) da je prijetnja od koronavirusa iz Kine na međunarodnoj razini umjerena, da bi predvečer SZO ispravio svoju procjenu i umjesto “umjerene”, proglasio prijetnju od tog virusa na međunarodnoj razini povišenom.
Posljednji od sedam izvještaja SZO-a od izbijanja krize s koronavirusom naovamo govori o vrlo visokoj opasnosti od širenja virusa u Kini te visokoj na regionalnoj i međunarodnoj razini. Do prije nekoliko dana stručnjaci su vjerovali da ljudi zaraženi koronavirusom nisu zarazni dok ne počnu simptomi poput groznice, respiratornih problema i upale pluća, da bi se ubrzo uvidjelo da su oboljeli zarazni i dok traje inkubacija, odnosno prije nego što razviju simptome bolesti. Koliko će trajati karantena za gotovo 60 milijuna ljudi u 20-ak kineskih gradova, ne zna se.
Džungla kao inkubator
Puno je nepoznanica vezanih za virus koji se u kratko vrijeme iz kineskog grada Wuhana i provincije Hubei proširio po ostalim dijelovima Kine i izvan njenih granica. Trajanje epidemije koja se širi ne može se predvidjeti. Hoće li naglo stati poput one koju je izazvao koronavirus SARS?
Znanstvenici diljem svijeta nastoje dokučiti koji su putevi prijenosa ovog virusa, a nepoznata je i epidemijska krivulja – doduše, postoji mogućnost da informacije koje su u trenutku pisanja ovog teksta bile nepoznate javnosti već u vrijeme objave budu poznate. Jer, situacija se razvija i mijenja iz sata u sat kad je riječ o nepoznatom virusu kakav je koronavirus 2019-nCoV, kako su ga nazvali, kojim je do srijede poslijepodne samo u Kini zarazilo više od 6000 ljudi. Osim što je do jučer to bio nepoznat virus, nepoznanice umnaža i činjenica da se ti mikrobi mijenjaju i mutiraju vrlo brzo i potpuno nepredvidljivo.
– Virusi su jako mali, kraće žive i zato brže mutiraju – rekla je prof. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, proteklih dana objašnjavajući kako kratak životni ciklus mikroorganizme tjera na nevjerojatno brzu mogućnost prilagodbe.
Odakle ovaj virus potječe i kako je točno prešao na čovjeka, zasad nije objašnjeno. Pojavile su se i špekulacije da je ljudskom greškom “pobjegao” iz biološkog laboratorija s opakim sojevima virusa, kakav se nalazi baš u Wuhanu. No virusi inače najčešće nastaju na životinjama, a poklope li se idealni uvjeti pa se prijenos nastavi na čovjeka – eto epidemije.
Slikovito je to objasnio hrvatski poznati virolog dr. Vladimir Draženović iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, voditelj Nacionalnog centra za influencu SZO-a, prije četiri godine u razgovoru za Večernjakov Obzor. Kazao je kako se epidemiolozi vole našaliti i reći da kralj džungle nije lav, već – virus.
– Džungla je prirodan inkubator u kojem se razmnožavaju i rekombiniraju svi virusi i inficiraju životinje za koje se prilagode, a onda je pitanje kombinacija i preslagivanja tih virusa do trenutka kada “skoče” na čovjeka.
– Ebola se, primjerice, adaptirala na šišmiše, sisavce koji, za razliku od drugih životinja i čovjeka koji žive na temperaturi od 36,5 Celzijevih stupnjeva, žive na 39 stupnjeva. Virus ebole naučio se tako razmnožavati na temperaturi višoj od uobičajene, što je vrlo opasno kad zarazi čovjeka jer povišena temperatura, koja je naš obrambeni mehanizam, na ebolu ne djeluje – opisao je tada dr. Draženović.
Naveo je i da se virusi jako množe i na glodavcima i pticama, a u adaptaciji prema čovjeku bitna su karika majmuni, s kojih se mogu prenijeti na čovjeka drže li se kao kućni ljubimci ili ako ih se ubija i jede. Zbog toga se, očito, tražeći izvorište najnovije krize, odmah prstom uprlo u tzv. mokre kineske tržnice, nazvane tako zbog krvi životinja koje se kolju kupcima pred očima. Ovih je dana zagrebački znanstvenik svjetskog glasa, akademik Igor Rudan, na svojoj Facebook stranici počeo pisati iznimno zanimljivu seriju članaka, na koju nas je uputio kad smo ga kontaktirali na temu epidemija.
– Da biste, kao neki virus, mogli zaraziti čovjeka, morate nekako ući u njega – udisanjem u pluća, ili dodirom kroz sluznicu oka, ili ubodom komarca izravno u krv, a onda se tamo vezati na protein na staničnoj membrani nekog tipa ljudskih stanica. Zajedno s tim membranskim proteinom na koji ste se vi, koronavirus, vezali – tj. vašim odabranim “receptorom” – bit ćete “usisani” kao mjehurić u unutrašnjost stanice – opisuje prof. Rudan i nastavlja: – Tamo ćete “hakirati” staničnu gensku uputu, tj. DNK u jezgri, kako biste korištenjem ljudske stanične mašinerije za proizvodnju proteina i replikaciju genske upute proizveli masu svojih potomaka. Oni će, raspadom zaražene stanice, izletjeti natrag u krv i vezivati se na nove stanice te opet sve u krug. Ključno je, dakle, u prvom koraku, bilo da koronavirus, preživljavajući u šišmišima, mutira na način da se može privezati na neki receptor negdje na površini neke ljudske stanice. Većina virusa ne može učiniti ništa takvo, ali ovaj je, eto, nekako uspio. Zato svaki virus koji napada ljude ima tzv. tropizam, ovisno na koju se vrstu stanica uspije vezati. Virusi hepatitisa vezuju se samo za površinu stanice jetre, a virusi poliomijelitisa – dječje paralize – samo za motorne neurone koji prenose impuls za pokretanje udova. Virusi prehlade napadaju sluznicu nosa, a ovaj koronavirus, čini se, prilagodio se stanicama pluća i tamo izaziva gadnu novu vrstu upale. Na nju nitko od nas ljudi do sada još nije bio u prilici steći imunost pa smo mu, u nedostatku cjepiva, svi podložni – objašnjava akademik Rudan.
Za razliku od lijekova protiv bakterija – antibiotika, lijek za virus ne postoji. Postoje neki virostatici koji donekle zaustavljaju djelovanje virusa, ali neće ih uništiti. Razlog leži u tome što virusi žive u našim stanicama, nisu posebne molekule, tj. stanice poput bakterija pa ih ne možete ubiti jer biste ubili vlastitu stanicu. Da bi se ljudski organizam obranio od djelovanja virusa, potrebno je stimulirati imunosustav kako bi odreagirao protiv virusa. To se postiže cjepivima. Neki protuvirusni lijekovi djeluju na funkciju množenja kod gripe, ali moraju se popiti u prva 24 sata. Ali tko će popiti lijek protiv gripe u prva 24 sata dok misli da je to tek obična prehlada?! Nitko. A poslije je kasno – pojasnio je dr. Draženović.
Podaci o širenju najnovije infektivne bolesti izazvane koronavirusom pokazuju i golem utjecaj globalizacije na dinamiku epidemije. Epidemija se u svega nekoliko dana proširila iz kineskog Wuhana do europskih zemalja poput Njemačke i Francuske.
Naime, milijarde turista, golema koncentracija ljudi u gradovima i razmjena roba dobar su poligon za razvoj infektivnih bolesti. Međutim, jednako tako, brzom razmjenom informacija moguće je brže i efikasnije djelovati. Za razliku od zatvorenosti kineskih vlasti 2002. – 2003., kada su podatke o epidemiji SARS-a nastojali sakriti, zbog čega je SZO uputio oštre kritike na račun Pekinga, kad je najnovija epidemija uočena, odmah su sekvencionirali genom virusa i podijelili to saznanje sa SZO-om. SZO je svim zainteresiranim zemljama podijelio sekvencionirani genom za dijagnostiku, a Nijemci su vrlo brzo razvili test za novi koronavirus. Tako su zahvaljujući prvenstveno kineskoj transparentnosti slučajevi oboljenja u drugim državama brzo dijagnosticirani i poduzete su mjere kojima se utječe na sprečavanja širenja zaraze.
Prema riječima dr. Vlaste Antoinette Kaić Rak, voditeljice hrvatskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije, Kinezi su u suzbijanje ove epidemije alocirali devet milijardi dolara. Svjetska znanstvena zajednica danonoćno proučava novi virus, na razvoju cjepiva rade Amerikanci, Rusi, Kinezi...
U srijedu je odjeknula vijest da su u australski znanstvenici s Doherty instituta u Melbourneu uspjeli razviti koronavirus u laboratoriju. To bi mogla biti prekretnica u borbi protiv ovog virusa za koji stručnjaci kažu da je sve više nalik SARS-u i mogao bi zaraziti desetke tisuća ljudi. Australsko otkriće Svjetska zdravstvena organizacija podijelila je laboratorijima diljem svijeta koji su uključeni u razvoj cjepiva.
Više je nalik na SARS
Znanstvenici procjenjuju da je osnovni reprodukcijski broj (RO) za ovaj koronavirus – broj ljudi koje zarazi jedna zaražena osoba – u rasponu između 1,4 i 3,8. To se smatra još uvijek umjerenim, navela je Maimuna Majumder, stručnjakinja s harvardskog sveučilišta i bostonske dječje bolnice. Za usporedbu, ta stopa za sezonsku gripu iznosi 1,3, a za SARS između 2 i 5, dok je stopa za ospice između 12 i 18.
– Karantena i izolacijske mjere, često pranje ruku i nošenje maski mogli bi smanjiti prosječni broj zaraženih ljudi. Što više znamo o ovom virusu, više je nalik na SARS. SARS se mogao kontrolirati, nadam se da će i ovo. Međutim, nećemo znati još nekoliko tjedana – rekao je za AFP David Fisman, profesor na Sveučilištu u Torontu koji je analizu virusa radio za Međunarodno društvo za zarazne bolesti.
Uspoređujući koronavirus sa SARS-om, MERS-om i gripom, dr. Bernard Kaić, glavni državni epidemiolog iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), naveo je da novi virus ima nižu smrtnost od SARS-a i MERS-a, a veću od gripe. Stopa smrtnosti koronavirusa Wuhan 2019 n-CoV je do 4%, dok je kod SARS-a 11%, kod MERS-a čak 45% a kod gripe 0,1%. Inače je stopa smrtnosti obično povećana na početku epidemije kad najranjiviji pacijenti umiru, da bi nakon toga pala, no nije isključeno da se nakon pada neće ponovno dizati. Hrvatska je također poduzela mjere prevencije širenja koronavirusa. Aktiviran je krizni stožer Ministarstva zdravstva.
Niste zaštićeni
– Pripremamo se za situaciju da se bolest pojavi kod nas, dogovorena je zaštitna oprema, prihvat na aerodromima, postupanje s oboljelima, provođenje dijagnostike i hospitalizacija – rekao je dr. Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Odjel za striktne izolacije infektoloških bolesnika u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” spreman je za prihvat eventualno oboljelih od koronavirusa, a spremno je i osoblje.
Pacijente će na odjel smjestiti dizalom preko balkona, a tako će i liječnici i medicinske sestre ulaziti u tu prostoriju, zaštićeni specijalnim mantilom i maskama te zaštitnim naočalama, duplim rukavicama i odgovarajućom zaštitom za glavu i stopala. Ne treba paničariti, ali valja biti oprezan, poručuju stručnjaci. Na to podsjećaju neke ranije, ali i ne tako davne epidemije pa i pandemije zaraznih bolesti. Zadnja svjetska pandemija gripe što ju je prouzročio virus H1N1 svijet je poharala u sezoni 2009./2010. godine kada je bila zaražena svaka peta osoba, a stopa smrtnosti je iznosila 0,02 posto. Svake se godine u epidemijama gripe zarazi oko milijarda ljudi, od kojih je tri do pet milijuna vrlo teških slučajeva. To najčešće rezultira smrću između 290.000 i 650.000 oboljelih zbog raznih komplikacija koje se od gripe razviju. Razni tipovi virusa gripe stalno se mijenjaju, a stručnjaci iz područja javnog zdravstva strahuju da će još smrtonosniji virus gripe jednog dana prijeći sa životinja na ljude i mutirati te izazvati novu pandemiju. Naime, virus gripe karakterizira visoka nepredvidljivost.
– Virus influence stalno stvara sojeve na koje je populacija imunološki naivna, tj. nema imunitet. Dakle, ako ste prošle godine preboljeli gripu, ne znači da ste zaštićeni i da je nećete dobiti ove godine. Virusi gripe nesavršeni su i nisu u stanju razmnožiti se i stvoriti isti virus, nego je njihov genetski materijal toliko nesavršen da prave krive kopije, a praveći krive kopije, stvaraju mogućnost da je neka od tih kopija za populaciju u kojoj virus cirkulira visoko opasna. Kad će se stvoriti takva nasumična kopija, ne može se predvidjeti. Virus “štanca” kopije, a kad se dogodi “prava”, dogodi se teška epidemija, pandemija ili slično – objašnjava dr. Draženović.
Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo povratka ospica, virusne zarazne bolesti za koju postoji vrlo učinkovito cjepivo. U nizu europskih zemalja, pa i kod nas, izbijale su epidemije, a u nekima su one imale i smrtne posljedice među necijepljenom djecom. Bliskoistočni respiratorni sindrom, MERS, 2012. krenuo je također na novonastaloj varijanti koronavirusa te u više od 20 zemalja prouzročio više od 400 smrti, a ebola je odnijela oko deset tisuća života u Zapadnoj Africi 2013. godine.
Zika virus prenosili su komarci, a epidemija 2015. unijela je strah među trudnice i roditelje male djece zbog posljedica kao što su neurološke komplikacije za novorođenčad. Prije petnaestak godina SARS (teški akutni respiratorni sindrom) zahvatio je tisuće ljudi i ubio ih skoro 800, da bi nakon toga naglo nestao, no to uopće ne znači da se ne može ponovno pojaviti. Veliku paniku donijele su velike boginje u Jugoslaviji 1972. godine, kada je umrlo 35 ljudi od posljedica te bolesti.
Pomor epskih razmjera dogodio se neposredno nakon 1. svjetskog rata kad je svijet poharala tzv. španjolska gripa. Podtip ptičje gripe nastala iz virusa H1N1 zarazila je milijardu ljudi i ubivši skoro stotinu milijuna, više nego Prvi i Drugi svjetski rat. Gripa se kroz povijest javlja u ciklusima, svakih deset do 30 godina, a veliki danak odnosili su valovi kuge, kolere, tifusa, hemoragične groznice... Teške zarazne bolesti oduvijek su jedan od najvećih ljudskih strahova i ostavljaju velik biljeg u povijesti čovječanstva.
– Očigledno je da naša prividna sigurnost od zaraznih bolesti jako ovisi o antibioticima i cjepivima. Stoga treba nastaviti ulaganja u poboljšanje postojećih i dodavanje novih cjepiva i antibiotika, kao i osigurati da sigurnosni standardi u njihovoj proizvodnji i primjeni budu vrlo visoki – upozorava prof. Rudan u svom popularnom videouratku “Survival: The Story of Global Health”.