Puno pitanja, a malo odgovora, posebice onih provjerenih i vjerodostojnih. Jedan od čimbenika širenja panike u slučaju koronavirusa svakako je nedostatak informacija te su stoga za Večernji list odgovore na pet važnih pitanja o ovoj zarazi dali vodeći hrvatski znanstvenici.
Koje su sličnosti i razlike između COVID-19 i virusa gripe?
Čičin-Šain: Usporediti koronavirus i virus gripe jest kao usporediti tigra i morskog psa. Razlike u izgledu i životnom stilu su znatne, ali oboje su opasni jer vam mogu naškoditi, pa vas čak i ubiti. I SARS-CoV-2 i virus gripe su zoonoze, to jest infekcije koje se inače razmnožavaju u nekoj životinji, koja služi kao prirodni rezervoar, ali su u stanju preskočiti na čovjeka ako dođe do mutacija povoljnih za virus. Zbog brze evolucije, svake se godine virus gripe toliko promijeni da nam treba novo cjepivo. SARS-CoV-2 je sasvim novi virus i mnoge toga tek upoznajemo o njemu. Ipak, kao i svaki drugi koronavirus, ima stabilniji genetski kod i stoga se nadamo da će ovom virusu biti teže mutirati kako bi izbjegao imunološki nadzor i cjepivo – jednom kada ga uspijemo razviti. Virusi se razlikuju na molekularnoj razini, što znači da lijekovi i cjepiva koji djeluju protiv virusa gripe ne mogu djelovati protiv SARS-CoV-2.
Štagljar: Najveća je razlika brzina prijenosa jer virus gripe ima kraće vrijeme inkubacije (oko tri dana) nego COVID-19, tj. koronavirus (pet-šest dana), što znači da se prenosi brže. Nadalje, djeca su vrlo podložna infekcijama virusom gripe, dok podaci za COVID-19 upućuju na to da su djeca manje podložna. Oba se virusa prenose kontaktom i imaju slične simptome jer uzrokuju respiratorne probleme. Dosadašnja su istraživanja pokazala da su u slučaju infekcije COVID-19 80% blage i asimptomatične, oko 15% njih vrlo su opasne (pacijenti trebaju udisati kisik), a 5% njih kritične su infekcije (zahtijevaju respirator). Upravo je postotak opasnih i kritičnih pacijenata veći nego kod pacijenta zaraženim virusom gripe. Nadalje, prvi izvještaji pokazuju da je mortalitet od COVID-19 oko 3,4%, dok je taj postotak za virus gripe oko 0,1%. No, htio bih naglasiti ono što je već spomenuo akademik Igor Rudan: postotak koji je WHO objavio predstavlja broj umrlih među svim potvrđenim zaraženima. Oni su, pak, podskup najtežih mogućih pacijenata koji imaju najgoru moguću prognozu. Kolika je stvarna stopa smrtnosti među svim zaraženima, to još nije poznato, niti možemo znati jer će trebati provesti posebne studije. No, prema svemu što znamo o epidemiologiji, ta bi brojka morala biti od 0,5 do 1%, a možda i znatno manja.
Lauc: Virusi koji uzrokuju COVID i gripu su RNK virusi, što znači da njihova genetička informacija nema „rezervnu“ kopiju i rezultira time da se puno brže mijenjaju nego DNK virusi. Oba virusa imaju membransku ovojnicu koja sadrži velik broj glikana, koji im omogućavaju različite strategije ulaska u stanicu i izbjegavanja imunog odgovora. Kao što postoje jako različiti sojevi gripe, tako postoje jako različiti koronavirusi. Procjenjuje se da je oko trećine običnih prehlada uzrokovano koronavirusima i vjerojatno je više-manje svatko prebolio neki koronavirus. Na žalost, prije nekoliko godina pojavili su se puno opasniji sojevi koji se spuštaju puno dublje u pluća i izazivaju težu kliničku sliku.
Ban: COVID-19 i influenza virus imaju drugačije karakteristike te imaju sasvim drugačiji životni krug, repliciraju se na drugačiji način i imaju drugačije karakteristike, što se tiče zaraznosti i simptoma koje uzrokuju. COVID-19 uzrokuje jače probleme s plućima i zbog toga je opasniji i češće se o pacijentima treba brinuti u bolnicama.
Treba li proglasiti pandemiju?
Čičin-Šain: Pandemija se proglašava kada se neki virus nekontrolirano širi kroz veći broj regija u svijetu. Ti su uvjeti već ostvareni i stoga bi bilo logično proglasiti pandemiju kako bi vijeće UN-a mobiliziralo dodatna sredstva za njezino suzbijanje. To se još nije dogodilo, što bi moglo biti odraz nedostatka političke volje i odgovornosti, pogotovo velikih sila, kod kojih još nije registrirano širenje virusa u većem opsegu.
Štagljar: Mišljenja sam da se epidemija još uvijek može suzbiti te da bi bilo preuranjeno proglasiti pandemiju iako COVID-19 ima taj potencijal. Pandemija nema nikakve veze s težinom bolesti, već s njenim geografskim širenjem i, prema WHO-u, proglašava se tek kada se nova bolest, za koju ljudi nemaju imunitet, širi svijetom izvan svih očekivanja.
Lauc: Proglasili mi pandemiju ili ne, nema nikakve dvojbe da svjedočimo pandemiji s kakvom se do sada nismo susreli. Prvi put u globaliziranom svijetu imamo virus koji je jako infektivan, a nosi ozbiljne rizike za komplikacije i svijet se naprosto ne zna s time nositi.
Ban: Vjerojatno neće biti tako drastičnih razlika na razini naših priprema da reagiramo na širenje virusa bez obzira na to proglasi li se pandemija ili epidemija.
Je li Zapad na vrijeme shvatio kolika je opasnost?
Čičin-Šain: Razne su zemlje različito reagirale pa je teško dati jasan odgovor. U Njemačkoj su prvi slučajevi zabilježeni ranije nego u mnogim drugim zemljama, ali se zaraza širi polako i još nije došlo do smrtnih slučajeva. U Americi je došlo do većih propusta.
Štagljar: Mislim da su mnoge zemlje Zapada na vrijeme shvatile opasnost od COVID-19, a Italija, po mom mišljenju, nije. Želio bih pohvaliti cjelokupan hrvatski tim, ministra zdravstva Vilija Beroša te izvrsnu stručnjakinju prof. Alemku Markotić, koji su do sada na vrlo profesionalan i kvalitetan način epidemiju u Hrvatskoj sveli na minimum.
Lauc: Mislim da su znanstvenici vrlo brzo shvatili potencijalne rizike, no na žalost političari uglavnom ne slušaju znanstvenike. Najbolji je primjer SAD, gdje je neodgovorna antiznanstvena politika trenutačne administracije zavukla glavu u pijesak i mislila da im se ništa neće dogoditi. Sada kada su konačno počeli provoditi testove, shvatili su da im se bolest proširila cijelom zemljom i da je više nije moguće zaustaviti. Bojim se da je slična situacija i kod nas jer testiramo samo kontakte potvrđenih slučajeva. Mentalitet je u Hrvatskoj takav da će ljudi skrivati informaciju koja bi im mogla naškoditi, primjerice da moraju u karantenu. S obzirom na intenzitet kontakata između Italije i Hrvatske, bojim se da i ovdje postoje stotine zaraženih.
Ban: Mislim da su mnogi ljudi shvatili i upozoravali na mogućnost pandemijskog širenja, ali je teško uspostaviti mjere koje negativno utječu na ekonomiju prije nego što je očito o kakvoj se situaciji radi. Kada postane očito da se virusna bolest širi, onda smo možda već zakasnili pa su šanse da se širenje zaustavi sve manje.
Zašto se virus tako brzo širi Italijom?
Čičin-Šain: Ne mislim da je u Italiji došlo do grubih propusta medicinske struke, a siguran sam da tisuće zdravstvenih radnika vrlo ozbiljno i odgovorno pristupaju tom problemu. Odgovor na pitanje zašto se virus toliko brzo proširio kroz Italiju teško je dati i možemo samo nagađati. Primjerice, da je epidemija tamo krenula puno prije, prije nego što smo je bili svjesni u Europi, ali i da se virus brzo proširio zbog običaja (na primjer, da se prijatelji grle i ljube).
Štagljar: Naši su susjedi ovdje potpuno zakazali. Zašto? Zato što je tzv. superprenositelj koji je prvi obolio inficirao svoju trudnu ženu, dva doktora, stariju ženu koja je umrla i najmanje još devet osoba jer ga liječnici nisu testirali za njegova prvog posjeta bolnici. Taj superprenositelj išao je u bolnicu tri puta sa simptomima sličnim prehladi prije nego što su ga testirali na COVID-19. Čak je i talijanski premijer prije nekoliko dana okrivio neimenovanu bolnicu na sjeveru Italije za seriju poteza koji su na kraju doveli do “eksplozije” infekcija.
Lauc: Mislim da je Italija samo imala nesreću da se bolest tamo počela širiti kroz bolnički sustav, tako da je među zaraženima velik broj starijih i bolesnih ljudi.
Ban: Mislim da Italija jest zakazala. U tamošnjoj industriji odjevnih predmeta radi velik broj radnika iz Azije. Iako je Italija zabranila direktne avionske veze s Kinom, nije inzistirala na tome da radnici ostanu u kućnoj karanteni. Trenutačno su ekonomske posljedice za Italiju enormne.
Kakav se epilog zaraze može očekivati?
Čičin-Šain: Teško je predvidjeti kada će doći do raspleta situacije jer to ovisi o stvarima koje se još mogu dogoditi. Nije jasno u kojoj će se mjeri sredstva za suzbijanje epidemije intenzivirati, hoće li doći do brzog razvoja neke efikasne terapije, niti hoće li virus dodatno mutirati i time dobiti neka nova svojstva koja bi mogla pogodovati njegovu širenju. Prilično je nezahvalno predviđati može li doći do kronifikacije infekcije, ali s obzirom na iskustva s drugim koronavirusima, to mi se ne čini vjerojatnim.
Štagljar: Mislim da će COVID-19, kao i mnogi drugi koronavirusi, s vremenom nestati jer svaki virus ima svoj ciklus trajanja. Koliko će trajati, ovisi o broju ljudi koji su ga preboljeli i koji se mogu inficirati. Što se tiče cjepiva, mislim da ćemo morati pričekati još najmanje dva-tri mjeseca dok se ne budu testirala u kliničkim studijama, a mogu proći i do dvije godine dok cjepiva ne dođu na tržište jer moraju proći kroz tri faze kliničkih istraživanja.
Lauc: Mislim da se ovaj virus previše proširio da bi mogao nestati onako kako je nestao SARS. Eventualno kada bi cijeli svijet primijenio drastične mjere poput Kine, no to nije realno očekivati. Vjerojatnije je da se moramo naviknuti da će nam, osim sezonske gripe, svake godine prijetiti i COVID-19. Sreća u nesreći jest da se čini da ovaj virus ipak nema tako strašne posljedice. Tijekom evolucije stalno su nas napadali virusi, a svakome od nas je najbolja obrana naš imuni sustav. Cjepivo, na žalost, ne možemo očekivati još najmanje godinu dana, a i kada bude razvijeno pitanje je koliko će biti učinkovito. Čak i kod gripe koju istražujemo desetljećima, svake godine moramo raditi nova cjepiva i ona su nekad učinkovita, a nekad baš i ne.
Ban: Ako se COVID-19 proširi iznad neke mjere, postoji mogućnost da postane pandemija koja će “kružiti” zemljom poput gripe. Nadajmo se da će cjepivo uspjeti eliminirati virus prije nego što se razvije velik broj raznih podvrsta koronavirusa koje naše tijelo neće prepoznavati.
Vodeći hrvatski znanstvenici
Prof. dr. sc. Nenad Ban, strukturalni molekularni biolog
Profesor je na prestižnom švicarskom Saveznom tehnološkom institutu (ETH)
Prof. dr. sc. Gordan Lauc. molekularni biolog
Redoviti je profesor na zagrebačkom Zavodu za biokemiju i molekularnu biologiju te osnivač tvrtke Genos
Prof. dr. sc. Igor Štagljar, molekularni biolog
Radi kao redoviti profesor na odjelu za biokemiju i molekularnu genetiku Sveučilišta u Torontu
Prof. dr. sc. Luka Čičin Šain, virusni imunolog
Voditelj je istraživačkog tima pri Helmholtz centru za infektivna istraživanja (HZI) u Braunschweigu i profesor na Medicinskom fakultetu u Hanoveru