Koliko će situacija zbog karantene utjecati na psihičko stanje ljudi koji dulje vrijeme ostaju zatvoreni u svojim kućama?
U stručnim krugovima u svijetu već se naveliko izučava fenomen “korona” PTSP-a jer se pokazalo da strah od zaraze i tjeskoba, kao i okružje socijalne panike, imaju učinak teške psihičke traume. Dodajte ovdje i posvemašnji osjećaj bespomoćnosti koji je, uz traumu, ključni faktor za razvoj PTSP-a i sasvim je jasno da će ova pandemijska kriza dovesti do povećanja broja osoba s duševnim tegobama te da će pogoršati kliničku sliku postojećih. Nažalost, kao što već upozorava prof. Eduard Vrdoljak iz Splita kad govori o onkološkim bolesnicima, čini mi se da se medicina u Hrvatskoj svela samo na koronu, kao da ne postoje drugi pacijenti, a to je posebno opasno upravo za duševne bolesnike kojima je direktan kontakt s liječnikom temeljni dio terapije.
Kako tumačite postupke ljudi kojima je određena mjera samoizolacije, ali usprkos zabrani izlaze među ljude?
Uz najbolju volju da suosjećam s poteškoćama ljudi koji moraju biti u samoizolaciji, kao i moje osobno mišljenje da ovakve dimenzije epidemije zahtijevaju blaži pristup od važećeg, treba voditi brigu i o zdravlju drugih pa te postupke ne odobravam.
Vjerujete li u tezu da ćemo iz ove krize izaći kao bolji ljudi? Isto tako, mnogi predviđaju da ćemo se morati naučiti živjeti u posebnim uvjetima zbog koronavirusa. Kako će to utjecati na psihu čovjeka budemo li morali dulje vrijeme tako živjeti?
Kažu da u Kini, zemlji “porijekla” koronapandemije, isti znak ima dva značenja: kriza i šansa. Ova kriza uistinu je šansa da njezin kolektivni traumatski učinak izazove tzv. salutogeni efekt, odnosno probudi ono dobro u ljudima. Međutim, nažalost, dugotrajno zatrpavanje ljudi negativnim informacijama i brojkama može polučiti i “nocebo” efekt kod kojeg se osoba razboli (i umre!) od svojih negativnih uvjerenja koja su kondicionirana porukama iz okoline.