Grupa znanstvenika osmislila je plan za očuvanje vrsta na Zemlji putem rashladnog biorepozitorija na Mjesecu. Ovaj ambiciozni projekt ima za cilj zaštita bioraznolikosti u slučaju katastrofe na Zemlji, koristeći kratere koji su trajno u sjeni i stoga dovoljno hladni za rashladno očuvanje biološkog materijala bez potrebe za električnom energijom ili tekućim dušikom, navodi se u istraživanju predvođenom znanstvenicima sa Smithsonian instituta.
Rad, objavljen u časopisu BioScience, temelji se na uspješnom zamrzavanju uzoraka kože ribe te predstavlja metodu za stvaranje biorepozitorija koji bi čuvao uzorke drugih vrsta. “U početku bi mjesečev biorepozitorij ciljao na najugroženije vrste na Zemlji danas, no naš krajnji cilj bio bi krioprezervirati većinu vrsta na Zemlji,” rekla je Mary Hagedorn, istraživačka kriobiologinja u Nacionalnom zoološkom parku Smithsonian i Institutu za konzervacijsku biologiju (NZCBI) te glavna autorica rada, piše CNN. “Nadamo se da ćemo dijeljenjem naše vizije pronaći dodatne partnere za proširenje razgovora, raspravu o prijetnjama i prilikama te provođenje potrebnih istraživanja i testiranja kako bismo ovaj biorepozitorij učinili stvarnošću.”
Iako se biljne stanice mogu pohraniti u arktičkim uvjetima, životinjske stanice moraju se čuvati na još nižim temperaturama, barem -196 stupnjeva Celzija, kako bi bile očuvane. Da bi se postigle potrebne temperature na Zemlji, potrebni su tekući dušik, električna energija i ljudsko osoblje. No, u slučaju globalne katastrofe, opskrba bilo kojim od ovih triju elemenata mogla bi biti ugrožena, čime bi se biorepozitorij našao u opasnosti.
Kako bi smanjili ovaj rizik, Hagedorn i tim razmotrili su kako bi krioprezervacija mogla biti ostvarena pasivno, što je nemoguće na Zemlji, te su se okrenuli Mjesecu. Lunarna polarne regije dom su kraterima koji su trajno u sjeni zbog svoje orijentacije i dubine, te mogu doseći temperature od -246 stupnjeva Celzija. Tim je zatim razmotrio kako blokirati zračenje koje bi oštetilo DNK uzoraka, te predložio pohranu uzoraka pod zemljom ili unutar strukture sa zidovima od mjesečevih stijena. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se proučavali učinci izlaganja zračenju na krioprezervirane uzorke, kao i učinci mikrogravitacije, prema izjavi.
“Ne govorimo 'što ako Zemlja propadne' – ako je Zemlja biološki uništena, ovaj biorepozitorij neće imati smisla,” rekla je Hagedorn u izjavi. “Ovo je zamišljeno kako bi se ublažile prirodne katastrofe i, potencijalno, unaprijedila svemirska putovanja. Život je dragocjen i, koliko znamo, rijedak u svemiru. Ovaj biorepozitorij pruža drugi, paralelni pristup očuvanju dragocjene bioraznolikosti Zemlje,” rekla je.
Rob Brooker, voditelj ekoloških znanosti na Institutu James Hutton u Škotskoj, koji nije bio uključen u istraživanje, rekao je da je rad “zanimljiv i provokativan članak koji ističe gubitak bioraznolikosti Zemlje i kritičnu potrebu za povećanjem naših napora za očuvanje prirode.”
“Međutim, glavna zabrinutost je da bi trošak i napor potrebni za uspostavu takvog resursa na Mjesecu bili vrlo značajni, te bi odvlačili pažnju od tekućih napora za očuvanje, uključujući ispunjavanje postojećih međunarodnih obveza i planova za zaštitu prirode,” rekao je Brooker za CNN.