Tri desetljeća nakon pada komunizma u Europi u gradovima na četiri kontinenta širi se revolt koji pothranjuje strahovanja da bi eru relativnog mira mogla okončati globalna revolucija. Od Latinske Amerike preko Europe do Bliskog istoka i Hong Konga, milijuni ljudi u ovom su trenutku na ulicama da bi iskazali, ali i iskalili svoj gnjev zbog razarajućih razlika između bogatih i siromašnih, rastućih troškova života i indiferentne, bezbrižne vladajuće elite. Alarm su dodatno raširili znakovi da bi svijet mogao skliznuti u recesiju nakon gotovo desetljeća obnovljenog rasta.
Osjećaj kaosa
Izvori općenarodnog gnjeva, ondje gdje se manifestirao, različiti su i lokalni. U Santiagu u Čileu, gdje je najmanje osamnaest ljudi stradalo u prosvjedima, okidač je bio rast cijena karata za metro. U Barceloni je to bilo produljenje dugogodišnjih zatvorskih kazni političkim separatistima. U Bejrutu je revolt krenuo kad je vlada odlučila nametnuti porez na WhatsApp pozive. U Hong Kongu iskru demonstracija zapalio je prijedlog zakona o izručenjima kineskim vlastima. Prosvjedi su se protegli na punih pet mjeseci. U međuvremenu su povučeni i libanonski zakon i taj prijedlog u Hong Kongu, ali prosvjedi su nastavljeni. Zajednička nit u naizgled nepovezivim kontekstima zapravo je frustracija vladajućim klasama koje se smatra nekompetentnima, ali tu je i izrazita ekonomska nejednakost između društvenih slojeva, što daje vrlo potentan zapaljiv miks na turbopogon u vidu moći interneta i društvenih mreža. Ljudi koji u ovom trenutku protestiraju širom svijeta najčešće su mladi, urbani i školovani, a zajedničko im je da njihovim pokretima manjka strukture i vodstva. Za razliku od nedavnih narodnih ustanaka protiv represije, poput Arapskog proljeća iz 2011., većina novostvorenog revolta valja se bogatim gradovima.
Čile je najzdravija latinskoamerička ekonomija, mada su primanja unutar države poprilično neravnomjerna. Pariz, koji je ranije ove godine u pobuni žutih prsluka protiv predsjednika Macrona pogodio val nasilja, sinonim je luksuza, a za demonstrante iz provincije i omraženi simbol francuske nejednakosti. London kao rodni grad globalnog pokreta Extinction Rebellion (pobuna protiv izumiranja) financijsko je središte Europe. “Svijet se kreće brže nego prije, a mi svjedočimo globalizaciji revolta. Posljednjih već 15 do 20 godina raste osjećaj kaosa i dezorganizacije na svjetskoj sceni”, komentirao je za londonski Times Didier Billion, voditelj Pariškog instituta međunarodnih i strateških odnosa dodavši: “Rast nacionalističkih i autoritarnih lidera u Europi, SAD-u, Rusiji i Turskoj samo je dio trenda.” Slično razmišlja i Vali Nasri, bivši dekan Johna Hopkinsa, škole viših međunarodnih studija u Washingtonu. “U ovim se protestima samo zrcali ono što se događa u SAD-u. Populiste i antimigracijsku politiku pogurali su i sami glasači u Velikoj Britaniji, SAD-u i drugdje.”, rekao je za New York Times. Sve se to odvija točno trideset godina nakon pada Berlinskog zida 1989. i kolapsa sovjetskog imperija, odnosno vremena kad je Europa također bila u prosvjedima, samo druge vrste.
“Prije trideset godina postojao je osjećaj da su domina popadala u dobrom smjeru. Nažalost, sada se ispostavlja da nije baš tako. Doslovno svakog dana udaramo glavama o kaos, kompleksnost situacije i nestabilnost”, komentirao je Dominique Moïsi s pariškog Instituta Montaigne za Le Parisien. Cijela situacija komentirala se i na sastancima Međunarodnog monetarnog fonda... “Vidimo prosvjede na različitim mjestima, u različitim dijelovima svijeta, ali postoje i neke zajedničke točke. Ljudi osjećaju da su pod golemim financijskim pritiskom te da su žrtve nejednakosti i brojnih drugih strukturalnih problema.”
Uspješnost pala na 30 posto
Revolt u razvijenim državama poput Čilea, Hong Konga, SAD-a ili brexitske Britanije hrani se padom povjerenja, frustracijama i jazom između bogatih i siromašnih.
“Sjedinjene Američke Države suočavaju se u vremenu besprimjerne nejednakosti i potpunog nepovjerenja u vladu s galopirajućim rastom broja samoubojstava i ostalim pokazateljima društvenog kolapsa poput masovnih pucnjava”, ustvrdio je Jeffrey Sachs, profesor na Sveučilištu Columbia, autoritet na području globalnog razvoja dodavši: “Nastavi li se s istom politikom i ekonomijom, Sjedinjene Države tek čekaju socijalne eksplozije! Ekonomski rast sam radi sebe bez poštenosti i društvene održivosti recept je za nered, a ne za blagostanje. Trebat ćemo puno veće subvencije javnih servisa, više redistribucije prihoda od bogatih ka siromašnima, i više javnih ulaganja da bismo ostvarili društvenu održivost.”
Zanimljivo je i da su nedavni prosvjedi kao i oni koji se sada održavaju manje uspješni od prethodnih, kaže analitičar, što vodi u stanje permanentnih prosvjeda, čemu svjedočimo u Francuskoj gdje demonstracije i dalje traju. Prema jednoj studiji s Harvarda, uspješnost masovnih prosvjeda u svijetu u protekla dva desetljeća pala je sa sedamdeset na trideset posto.