Tijekom evolucije planeta Zemlje, pretrpjela tisuće udara iz svemira, posebno u periodu hlađenja kada se Sunčev sustav “čistio” od neiskorištenog materijala tijekom formiranja planeta i satelita. Upravo tim udarima iz Svemira nastaju udubljenja na površini Zemlje, poznatija kao Krater, koji nastaje uslijed udara drugog nebeskog tijela, poput asteroida, meteorita ili kometa. Za mnoge ožiljke na Zemlji nikada nećemo saznati zbog stalne erozije koju prouzrokuju voda, vulkani, potresi i atmosferski utjecaji. Na našu sreću, ne mogu sve stjene iz svemira dospjeti do površine Zemlje, ali postoje dokazi za 190 udara. Većina stijena koja dospije do naše atmosfere je manja od jednog metra i one ne nose veliku energiju pa samim time nisu opasne za život na planeti. Svakih 2000 godina asteroid veličine nogometnog terena udari u Zemlju i nanese lokalnu štetu, dok jednom u nekoliko milijuna godina Zemlja se susretne s asteroidom koji ugrozi život na njoj.
Naravno, spomenutih 190 udara napravila su nebeska tijela koja su bila dovoljno velika da prođu kroz atmosferu i stignu do Zemljine površine. Većina poznatih kratera nalazi se u Sjevernoj Americi (32%), Europi (22%) te Rusiji i Aziji (16%). Od poznatih udara, 44 kratera imaju promjer preko 20 km, a sljedećih osam su najveći.
Najveći krater na Zemlji je krater Vredefort u Južnoj Africi s promjerom od 160 km. Starost mu se procjenjuje na oko 2 milijarde godina. Iako je u velikoj mjeri erodiran, ono što je od njega ostalo ukazuje na mogući promjer nebeskog tijela od 10 do 15 km. Udari asteroida većih od 1 km očekuje se da imaju globalne efekte, pa je ovaj udar sličan onom koji je utjecao na dinosaure. Drugi po veličini je krater Chicxulub na meksičkom poluotoku Yucatanu s promjerom od 150 km, ali je znatno mlađi od Vredeforta. Starost mu se procjenjuje na 66 milijuna godina, dok je promjer asteroida iznosio 14 km. Iako je sada djelomično na kopnu, u vrijeme udara nalazio se potpuno pod vodom. Taj udar doveo je do izumiranja 75% vrsta, uključujući sve dinosaure koji su hodali Zemljom, osim predaka ptica. Slijedi Sudbury Basin, krater u Kanadi star oko 1,8 milijardi godina s procijenjenim promjerom od 130 km, koji je izazvalo nebesko tijelo promjera 6 do 9 km. Studija iz 2014. godine navodi da je to bila kometa ili tijelo koje je mješavina leda i dijelova asteroida. Krater je sada neprepoznatljiv od erozije, ali na tom području cvjeta rudarstvo nikla i željeza, piše Astronomy magazin.
Ostali veliki krateri uključuju Popigai krater u Sibiru u Rusiji, Manicouagan krater u Kanadi, Acraman krater u Australiji, Chesapeake Bay krater u SAD-u i Morokweng krater u Južnoafričkoj Republici. Od 44 velika udara, 39 se dogodilo prije više od 10 milijuna godina. Ovi krateri su svjedoci dramatičnih događaja koji su oblikovali Zemlju i njezin ekosustav kroz geološku povijest.