Riječanin koji je u subotu uhvaćen na autocesti Zagreb – Rijeka sa 4,72 promila alkohola u krvi ipak nije rekorder. Naime, dr. Anto Bagarić s Odjela za liječenje ovisnosti u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče otkriva: prije nekoliko godina na odjel intenzivne skrbi stigao je muškarac s devet, a nešto prije njega i jedan sa šest promila alkohola u krvi.
Žeđ organizma
Pacijenti s više od četiri promila u krvi na njegovu odjelu nisu rijetkost, a iako se to čini nevjerojatnim, gotovo redovito na liječenje stižu "na nogama".
– Riječ je o kroničnim alkoholičarima u "dobrim fazama" – tvrdi psihijatar. To su o teški pijanci čiji je organizam toliko navikao na alkohol da podnosi nezamislive količine.
– Normalan čovjek koji povremeno konzumira alkohol pijan je već nakon 2,5 promila u organizmu – objasnio je liječnik.
U djece i tinejdžera, upozorava, ta je granica i niža, pa se mogu napiti već od nekoliko piva. Ipak, s vremenom, ako čovjek nastavi redovito piti, organizam stvara toleranciju, pa su mu potrebne sve veće i veće količine alkohola kako bi se napio. Naime, zbog apstinencijske krize koja alkoholičare hvata kada im promili u krvi padnu ispod jedan, oni počinju piti odmah nakon buđenja.
– Jednostavno moraju zadovoljiti "žeđ" organizma do točke tolerancije, pa se na nekima u prvom dijelu dana i ne vidi da su pili – otkrio je psihijatar.
– Ta "žeđ" organizma i moć "upijanja" alkohola, nakon što dosegne vrhunac, počinje padati, pa se na kraju teški alkoholičari mogu napiti i nakon popijena dva žestoka pića – otkriva dr. Bagarić.
Svi koji u Vrapče stignu u teškom stanju, na granici alkoholnog trovanja koje je obično iznad tri promila, uglavnom se ne sjećaju događaja.
– Alkohol iskrivljuje percepciju stvarnosti i upravo se zato tako pijani ljudi usude sjesti za upravljač – priča.
Piju do smrti
Alkohol na mozak djeluje tako da kompromitira sve moždane funkcije, zbog čega pijanci nijednu stvar koja ih okružuje ne doživljavaju realno.
– Pijem da zaboravim – otkriva liječnik najčešći izgovor kroničnih alkoholičara. Oni, pak, koje s tri ili više promila u bolnicu donesu na nosilima smještaju na odjel intenzivne njege jer su im bez postupka detoksikacije ugroženi životi.
– Alkohol utječe na centar disanja tako da ga "blokira", pa oni koji bez liječenja s visokom količinom alkohola u krvi ostanu ležati u nekoj grabi često i umru – upozorio je.
Srećom, otkriva, oba rekordera, s devet i šest promila, nakon liječenja su preživjela. Ipak, nakon što ih liječnici "spase", vrlo je mali broj alkoholičara koji se odluče na liječenje. Problem je što, nakon detoksikacije i intenzivne skrbi, na odjelu za ovisnosti pacijent mora ostati uz svoj i pristanak obitelji.
– Nitko nikome ne može zabraniti da ide i pije koliko hoće, makar ga to može ubiti – ističe dr. Bagarić.
Jasno je, kaže, to što pacijenti ne žele priznati bolest, no ni njihove obitelji često nisu spremne na suradnju.
– Kao da ne žele priznati da u obitelji imaju teškog ovisnika – čudi se liječnik.
Preuzeto sa www.vecernji.hr