Hrvatsko narodno kazalište Mostar sezonu 2012./2013., otvorilo je praizvedbom djela “Nigdje nikog nemam” engleskog dramskog pisca Edwarda Bonda, u režiji mostarskog dramaturga i redatelja Dragana Komadine. Ova predstava razlikuje se od svega što je ova nacionalna kazališna kuća do sada radila. Publika na Maloj sceni imala je prigodu vidjeti nešto novo, sasvim drukčije od onoga što su do sada gledali na našim kazališnim daskama.
Futuristička drama
Ova, kako bi je nazvali futuristička suvremena drama s elementima komedije pa i teatra apsurda, nudi dimenziju više i ona je, kako bi je redatelj bez lažne skromnosti nazvao, “kolektivno remek-djelo”. Ova predstava ima potencijal to uistinu i postati, a hoće li pokazat će vrijeme. Nimalo nije lagana za gledati, ali nudi uzbudljivih nešto više od sat vremena. Uglavnom, glumačka podjela pripala je mlađoj postavi koju čine Jelena Kordić, Snježana Martinović i Robert Pehar, koje odavno nismo gledali u boljem izdanju. Ovo je predstava glumca i morali su do krvi poderati koljena kako bi ispunili stroge redateljske zahtjeve. Radnja je smještena u budućnost, u postapokaliptično vrijeme, u društvo u kojem je vlast zabranila prošlost i u kojem nitko nikoga nema svoga. Ljudi su zatvoreni, žive izolirano, u getu, bez emocija, pamćenje je zabranjeno, a atmosfera u predstavi graniči sa shizofrenijom. Tematizira se strah od drugoga i drugačijeg. Naša stvarnost? Podudara se u puno elemenata. Prepoznaju se određene situacije i slike koje su nas okruživale, a i danas su prisutne u našem društvu. Kao da se promatramo u ogledalu. Živi smo, ali ipak to nismo mi.
- Imali smo relativno malo vremena da pripremimo ovu jako zahtjevnu predstavu, ali sudeći po reakciji publike, a ona je najvažnija, mislim da smo uspjeli. Ja sam kao redatelj zadovoljan, kazao nam je redatelj Komadina, koji je više nego uspješno položio svoj redateljski debi.
Domaći uradak
Iako ovo nije klasična repertoarska predstava, ona svakako ima festivalski potencijal i s ponosom HNK može gostovati s njom bilo gdje u svijetu. Rekli bismo - konačno i mi konja za trku imamo, jer je u cijelosti djelo domaćim umjetnika. Unatoč ogromnim problemima s kojima se godinama suočava HNK Mostar pokazao je da ima potencijala i ljudi koji su spremni raditi kvalitetne stvari. To su dokazali i ovom predstavom, a spremni su raditi i nove. Naravno ako bude novca.