rvi put, u suradnji s Delloiteom, Večernji list donosi liste ADRIA FSI TOP 15 – liste 15 najveći bankarskih i 15 najvećih osigurateljskih grupacija te Delloiteovu analizu trendova u Adria regiji. Listom bankarskih grupacija uvjerljivo dominira grupa UniCredit, slijede je grupe NLB i Intesa Sanpaolo. Ako se izuzme NLB, prvih sedam pozicija u regiji drže banke majke dominantnih banaka u Hrvatskoj – od 4. do 7. mjesta pozicije, naime, drže Hypo Alpe Adria, RBA, Erste i SocGen.
“Najveće bankarske grupacije Adria regije prisutne su na većem broju tržišta, što im omogućuje servisiranje potreba klijenata s regionalnim aktivnostima. Dobra rasprostranjenost omogućuje pristup relativno širokoj depozitnoj bazi, a s druge strane vlasnicima, odnosno dioničarima osigurava diverzifikaciju poslovanja, i to izloženošću većem broju ekonomija. Kako se ekonomije ove regije nalaze na različitim stupnjevima razvijenosti te imaju različite očekivane stope rasta, šireći se u regiji, dobiva se kombinacija stabilnosti uz mogućnost ostvarivanja značajnijeg rasta te povećanja profitabilnosti. Stoga ne treba bit čudno što je od 15 najvećih banaka i bankarskih grupacija u regiji njih 11 prisutno u više zemalja regije.
U prilog važnosti ovdje prikazanih 15 najvećih bankarskih grupacija u regiji govori i činjenica da zbroj njihove aktive čini više od 80 posto ukupne bankarske aktive u svim zemljama regije”, donosi Delloite u svojoj analizi.
Najveća bankarska grupacija u regiji je talijanski UniCredit, prisutan u četiri države regije (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina), uz aktivu u regiji ukupno više od 19,7 milijardi eura. Slijedi grupacija Novae Ljubljanska banka, koja posluje u svim državama regije osim u Hrvatskoj, a za njom grupa Intesa Sanpaolo, koja usluge pruža u četirima zemljama u kojima je i grupacija UniCredit.
Te tri najveće bankarske grupacije Adria regije zajedno čine oko 36 posto ukupne aktive regije, zapazili su u Delloiteu.
Sukladno očekivanjima, u 2010. godini rezervacije za loša i upitna potraživanja nastavile su trend rasta započet u prethodnim godinama. Taj trend zapravo je nastavljanje čišćenja bilanci, započeto u 2008. godini, a među ostalim je posljedica značajnog povećanja portfelja loših potraživanja (takozvanih non performing loans), i u globalnom bankarskom sustavu i u regiji.
Loši krediti
U skladu s nastavljanjem trendova iz protekle godine, korisno je ponovno podsjetiti da se problem portfelja loših potraživanja na razvijenim tržištima, među ostalim, rješava i prodajom cijelih blokova takvih portfelja. Njihovi su kupci obično vrlo veliki, specijalizirani svjetski fondovi, druge banke ili specijalizirane kompanije.
Isti su metodološki pristupi i na srednjoeuropskim tržištima, gdje to pravnoregulatorni okviri omogućuju. U regiji koju promatramo, međutim, dosad nije bilo tako. Ipak, s obzirom na značajan porast loših potraživanja, s jedne se strane stvara kritična masa, a s druge i sve veća potreba za rješavanjem izazova novim metodama i pristupima, kao što je slučaj s razvijenim sustavima.
Takav metodološki pristup uobičajeno podrazumijeva angažman širokog spektra unutarnjih resursa i vanjskih suradnika, napominju u Delloiteu te ističu da breme oslabljenih ekonomija nastavlja činiti dodatni pritisak na bilance banaka.
Banke su uzastopnim reprogramima kredita nastojale potaknuti pozitivne pomake u poslovanju gospodarstvenika, međutim zbog nedostatne gospodarske aktivnosti taj pristup nije uspio dati željene efekte.
Ipak banke sve češće imaju aktivan pristup u rješavanju problema. Na tragu novog pristupa reprograme kredita sve češće prati financijsko i operativno restrukturiranje samih dužnika. U sklopu tog aktivnog pristupa zajednički timovi vjerovnika, dužnika i nezavisnih savjetnika snima stanje u tvrtki i detaljno analizira sve aspekte poslovanja, radi identifikacije takozvanih cash burnera i cash creatora.
Temeljem tih nalaza određuje se skup mjera koje je potrebno poduzeti za stabilizaciju poslovanja, vraćanja pozitivnog cash flowa uz stvaranje pretpostavki za uredno servisiranje restrukturiranih obveza. U konačnici se izrađuje plan poslovanja te otplate kredita, za koji se utvrđuje skup pokazatelja tzv. covenanta, čije ispunjavanje vjerovnici nastavljaju pratiti na redovitoj bazi.
Uobičajeno je da se zbog složenosti i osjetljivosti toga pristupa angažiraju vanjski savjetnici koji imaju značajno iskustvo i širok spektar vještina za adekvatno sagledavanje svih ključnih aspekata, financijskih, operativnih, poreznih, računovodstvenih i pravnih.
Profitabilni
Prema podacima središnjih banaka, i nakon provedenih čišćenja bilanci većina banaka ostaje adekvatno kapitalizirana. Unatoč tome što je povećanje troškova rezervacija negativno utjecalo na profitabilnost, većina banaka i u 2010. godini poslovala je s dobiti. Tako je od 15 najvećih grupacija, njih 12 poslovalo profitabilno. Štoviše, ako se gleda dobit prije rezervacija, može se zapaziti da je ona u pravilu ostala na razini iz 2009. godine ili se čak povećala, pod utjecajem većih kamatnih prihoda.
Preuzeto sa www.vecernji.hr