- Trgovina među strankama se događala prije nekoliko mjeseci i nadam se da je više neće biti - rekao je Kaplan
Nedavne izjave ministra kulture i sporta Federacije BiH Salmira Kaplana u kojima je kritizirao ponašanje Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika BiH, poglavito kada je u pitanju donošenje zaštitnih mjera pri proglašenju nacionalnih spomenika, izazvale su oštre reakcije iz ove institucije. U razgovoru za Večernji list ministar Kaplan navodi i konkretne primjere za argumente koje je iznio u ovoj svojevrsnoj polemici s Povjerenstvom, ali i odgovara i na aktualna pitanja, uključujući i ona o radu federalne Vlade.
• Povjerenstvo za zaštitu nacionalnih spomenika BiH je odbacilo Vaše kritike na njihov rad, a čak Vas optužuju i za pokušaj političkog uplitanja u zaštitu kulturnog naslijeđa. Kako to komentirate?
Nisam ni očekivao da prihvate moje kritike, jer da su svjesni nedostataka i propusta u svom radu, vjerujem da se isti ne bi događali. Možda nisam bio dovoljno konkretan pa su gospoda u Povjerenstvu dobila prostor da generaliziraju moje kritike. Da bih ovoga puta bio dovoljno konkretan, spomenut ću primjer Radimlje u Stocu čija zaštita je normalna stvar i nikome nije problem. Međutim, zaštitni pojas od dva kilometra sa svake strane, što daje prečnik od četiri kilometra je izvan svake pameti i nije u skladu sa zdravim razumom. Ako bismo doslovno primijenili tu odluku, najmanje na deset kuća bi trebalo rušiti jedan kat. Takve odluke Povjerenstva se moraju preispitati, jer zaustavljaju život u pojasu zaštite. Doduše, zaustavljaju život legalistima koji poštuju državu, a onima drugima su samo olakšavajuća okolnost za lov u mutnom. Jer kada je neki objekt pod zaštitom i u statusu nacionalnog spomenika, lokalne vlasti nemaju ingerenciju da interveniraju, osim da obavijeste entitetsku inspekciju. U slučaju povrede zaštite nadležni su federalni inspektori koje svako ima pravo obavijestiti, a federalnih inspektora za zaštitu nacionalnih spomenika je dvoje za cijelu Federaciju i možete zamisliti koliko su u mogućnosti biti ekspeditivni na cijelom prostoru za koji su odgovorni.
• Ima li još takvih primjera gdje je eklatantan problem s mjerama zaštite?
Naravno. Evo, uzmite primjer hotela Zagreb u Sarajevu. I tu su problematične mjere zaštite. U odgovoru Povjerenstva na moje kritike kaže se doslovce da u tom tijelu sjede eminentni stručnjaci iz oblasti arhitekture, povijesti i povijesti umjetnosti, što je sasvim točno. Međutim, nije u skladu sa zdravim razumom da eminentni stručnjaci iz povijesti, povijesti umjetnosti i arhitekture donose mjere zaštite iz oblasti statičnosti objekta. U konkretnom primjeru mjere zaštite koje je propisalo Povjerenstvo kažu da neki zid ili neko stubište mora ostati u izvornom obliku i postojećem stanju iako stručnjaci statičari kažu da je nosivost istog tog zida ravna nuli. Ako bismo slijepo slijedili mjere zaštite povjesničara umjetnosti, mogli bismo doći u situaciju da netko zbog tih eminentnih stručnjaka izgubi život. A da ne govorim o tome da zbog takvih mjera zaštite u središtu Sarajeva imamo ruševinu skoro 20 godina nakon proteklog rata. Povjerenstvo treba proglašavati objekte spomenicima, a mjere zaštite mora prepustiti stručnim tijelima koja i jesu nadležna za brigu o istima nakon što ih se proglasi nacionalnim spomenicima.
Nedavne izjave ministra kulture i sporta Federacije BiH Salmira Kaplana u kojima je kritizirao ponašanje Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika BiH, poglavito kada je u pitanju donošenje zaštitnih mjera pri proglašenju nacionalnih spomenika, izazvale su oštre reakcije iz ove institucije. U razgovoru za Večernji list ministar Kaplan navodi i konkretne primjere za argumente koje je iznio u ovoj svojevrsnoj polemici s Povjerenstvom, ali i odgovara i na aktualna pitanja, uključujući i ona o radu federalne Vlade.
• Povjerenstvo za zaštitu nacionalnih spomenika BiH je odbacilo Vaše kritike na njihov rad, a čak Vas optužuju i za pokušaj političkog uplitanja u zaštitu kulturnog naslijeđa. Kako to komentirate?
Nisam ni očekivao da prihvate moje kritike, jer da su svjesni nedostataka i propusta u svom radu, vjerujem da se isti ne bi događali. Možda nisam bio dovoljno konkretan pa su gospoda u Povjerenstvu dobila prostor da generaliziraju moje kritike. Da bih ovoga puta bio dovoljno konkretan, spomenut ću primjer Radimlje u Stocu čija zaštita je normalna stvar i nikome nije problem. Međutim, zaštitni pojas od dva kilometra sa svake strane, što daje prečnik od četiri kilometra je izvan svake pameti i nije u skladu sa zdravim razumom. Ako bismo doslovno primijenili tu odluku, najmanje na deset kuća bi trebalo rušiti jedan kat. Takve odluke Povjerenstva se moraju preispitati, jer zaustavljaju život u pojasu zaštite. Doduše, zaustavljaju život legalistima koji poštuju državu, a onima drugima su samo olakšavajuća okolnost za lov u mutnom. Jer kada je neki objekt pod zaštitom i u statusu nacionalnog spomenika, lokalne vlasti nemaju ingerenciju da interveniraju, osim da obavijeste entitetsku inspekciju. U slučaju povrede zaštite nadležni su federalni inspektori koje svako ima pravo obavijestiti, a federalnih inspektora za zaštitu nacionalnih spomenika je dvoje za cijelu Federaciju i možete zamisliti koliko su u mogućnosti biti ekspeditivni na cijelom prostoru za koji su odgovorni.
• Ima li još takvih primjera gdje je eklatantan problem s mjerama zaštite?
Naravno. Evo, uzmite primjer hotela Zagreb u Sarajevu. I tu su problematične mjere zaštite. U odgovoru Povjerenstva na moje kritike kaže se doslovce da u tom tijelu sjede eminentni stručnjaci iz oblasti arhitekture, povijesti i povijesti umjetnosti, što je sasvim točno. Međutim, nije u skladu sa zdravim razumom da eminentni stručnjaci iz povijesti, povijesti umjetnosti i arhitekture donose mjere zaštite iz oblasti statičnosti objekta. U konkretnom primjeru mjere zaštite koje je propisalo Povjerenstvo kažu da neki zid ili neko stubište mora ostati u izvornom obliku i postojećem stanju iako stručnjaci statičari kažu da je nosivost istog tog zida ravna nuli. Ako bismo slijepo slijedili mjere zaštite povjesničara umjetnosti, mogli bismo doći u situaciju da netko zbog tih eminentnih stručnjaka izgubi život. A da ne govorim o tome da zbog takvih mjera zaštite u središtu Sarajeva imamo ruševinu skoro 20 godina nakon proteklog rata. Povjerenstvo treba proglašavati objekte spomenicima, a mjere zaštite mora prepustiti stručnim tijelima koja i jesu nadležna za brigu o istima nakon što ih se proglasi nacionalnim spomenicima.
OSTATAK INTERVJUA PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU VEČERNJEG LISTA!