Kada je u pitanju izgled grada i gradska infrastruktura, onda se u Vitezu kao veliki problem, lokacijom, funkcionalnošću, higijensko-tehničkim i drugim uvjetima nameće gradska tržnica.
Čeka se dislokacija
Istina, tržnica već niz godina čeka planiranu dislokaciju, a do tada, kakva je takva je, bar kada je u pitanju ponuda, opravdava i zadovoljava potrebe grada. A ponuda i jasno govori i o vrijednim rukama ovdašnjih ljudi, poljoprivrednih proizvođača i potvrđuje da za vrijedne, uporne ima posla i mogućnosti raditi, zaraditi i obitelj izdržavati. Na viteškoj tržnici ne treba zanemariti ni nekolicinu tzv. preprodavača za koje Vitežani znaju reći: “A što bi da ih nema?” Jer, upravo oni, a prije svih Ivica Frljić Tito, iz obližnjeg Jardola, prvi Vitežanima ponudi voće i povrće s juga, iz tople Hercegovine, pa onda iz Semberije. Lijevče polja...! “Ide, ide, borimo se, nabavljamo, prodajemo, uklapamo se...“, kaže Ivica i nabraja: “Paradajz hercegovački 2 KM, krastavci 1, paprike 2,5, krumpir i crveni luk marka za 1 kg, kupus 0,5, nektarine i breskve po 2 KM...!” Enesa Ahmić sa svim potrebnim certifikatima nudi ekološki zdravu hranu – zeleniš, povrće, voće..., koje proizvodi na obiteljskom imanju. Špinat, salatu, luk bijeli i crveni, krumpir, grah, grašak..., kako stiže nudi mlada Sanela Ahmić, a malo dalje je i štand koji drži njezin otac Atif. Možda i najbogatiji i redovito najposjećeniji štand svakako je Fikrete Ahmić i rođake joj Dževade Adilović. Roba je uvijek prvoklasna, vaga je uvijek točna, pa su i kupci stalni i štand mijenjaju tek ako tražene robe nema ili je već nestalo.
Sezonska proizvodnja
“Radimo danonoćno, proizvodimo sve što se na našoj klimi i na našoj zemlji može proizvoditi. Imamo 500 metara četvornih plastenika, te stalnu sezonsku proizvodnju na tri tisuće posebno uređene, gnojene i obrađivane vlastite zemlje i još 2 tisuće četvornih metara zakupljenih površina.
Kod Fikrete i Dževade salata je 2,5 KM, blitva 3, mrkva (kg) 3, vezica mrkve i peršina 1, krastavci 2, kupus 2, sirevi 5 – 8 KM, mlijeko punomasno 1,5 KM za litru. “Radimo crnački, svekrva i ja, rođaka, pomognu i djeca, suprug koliko stigne jer je u državnoj službi..., predaha nema, ali se ne tužimo jer raditi se mora, a i zaradi se i živjeti se može“, kaže uvijek raspoložena Fikreta. A na viteškoj tržnici redovito dobru prođu prave Lucija Delić iz Nadioka čiji sirevi, kažu kupci, “govore pet jezika“ i susjeda joj Ankica Jukić. I redovito, sve što na tržnicu donesu i prodaju (od 5 do 10 KM). Nisu te količine velike, no kvaliteta je prava, pa se i na taj način “krpa“ kućni proračun. E, da su na ovoj tržnici uvjeti bolji, svi skupa, i mi proizvođači i prodavači i kupci, bili bi daleko zadovoljniji. A obećavaju nam da će tako uskoro i biti, jednoglasna je konstatacija i poruka viteških poljoprivrednih proizvođača i prodavača, ali i onih iz susjednih općina koji na ovaj način zarađuju svoj kruh.