Tužiteljstvo službene zabilješke SIS-a sudu predstavilo kao dokaze

Tužiteljstvo u Haagu ovog je tjedna počelo i završilo iznošenje završnih riječi u procesu protiv Jadranka Prlića i ostalih. Iako su imali devet mjeseci da se pripreme za kraj suđenja koje traje četiri i pol godine, prema prvim procjenama stručnjaka, ovaj posao su izveli prilično traljavo.

Kome se uopće sudi?

Slušajući uvod u završnu riječ, i laik bi pomislio kako se u ovom predmetu sudi službenom Zagrebu i Franji Tuđmanu jer je izneseno niz optužbi na račun tadašnje hrvatske politike prema BiH. S podsmijehom se gledalo kako tužitelj u završnoj riječi prezentira službene zapise SIS-a. - Svatko imalo upućen zna da su službene zabilješke ono što su obavještajci čuli na ulici i kasnije napisali da bi se provjerili ti navodi. Ako nije bilo elemenata za daljnje procesuiranje, zabilješke su bile bezvrijedne i ostavljane su u arhivu. Sve navode tužitelj je trebao potkrijepiti rezultatima istraga, a ne dokumentima u kojima se nalaze tzv. rekla-kazala priče - rekao nam je jedan od sugovornika. Prelazeći svaku granicu, tužitelj je u nekoliko navrata događaje u Mostaru i ostatku Hercegovine uspoređivao s holokaustom i drugim tragičnim događajima u kojima su pobijeni milijuni ljudi.

Usporedbe koje ne stoje

Dok je jedan dan neke od optuženih izjednačavao s ljudima koji su osmislili i provodili holokaust, tužitelj je drugi dan optužene bh. Hrvate uspoređivao s onima koji su bili stražari. Tako je, primjerice, Berislava Pušića tužitelj usporedio sa stražarom jednog od srpskih logora, a koji je pred Haaškim sudom osuđen na pet godina zatvora. Za tužiteljstvo je uloga njih dvojice identična?! Čak je tužiteljstvo u pojedinom dijelovima iznosilo dokumente koji idu u njihovu korist. Tako su u vezi s Valentinom Ćorićem tijekom završne riječi tužitelja izneseni dokumenti koji govore o tome kako je Ćorić naređivao da se pojedini zločini istraže, a da se odgovorni privedu pred lice pravde. I nakon toga tužitelj konstatira da Ćorić nije dovoljno učinio kako bi se zaštitili bošnjački zatvorenici. Ovaj i još niz primjera samo govori da Prlić i ostali optuženi u ovom predmetu mogu biti zadovoljni onim što je tužiteljstvo iznosilo četiri dana. Jedino čega se vjerojatno groze jesu kazne koje su zatražene za optužene bh. Hrvate. Ukupno 220 godina zatvorske kazne za njih svakako ne odražava ono što se četiri i pol godine događalo u haaškoj sudnici u ovom predmetu. A pogotovo ono što je izrečeno u završnoj riječi koju su iznosila čak tri tužitelja.