U BiH imamo ‘nedodirljivih’ i politički motiviranih procesa

Stanje sigurnosti u zemlji nije se značajnije promijenilo unatoč političkoj nestabilnosti nastaloj nakon izbora i međunacionalnih podjela. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić, koji je izabran za zastupnika Skupštine Tuzlanske županije, poziva na promjenu odnosa u BiH i uvažavanje politike triju naroda.

Što Vam govori nedavna odluka SDP-a i SDA da na čelo Općinskog vijeća Gradačca izaberu Bošnjaka?

To je razočaravajuće i dogodilo se neposredno prije Nove godine kako bi se pokušala od javnosti prikriti ova informacija. Već dvije godine vode se razgovori kako bi se ispravila nepravda i nasilje nad Ustavom Federacije BiH, Tuzlanske županije i Zakonom o lokalnoj samoupravi koje se provodi u općini Gradačac. Definirano je da na čelnim mjestima budu predstavnici različitih konstitutivnih naroda, a u Gradačcu uz Bošnjake postoje i drugi konstitutivni narodi. To se, međutim, posve ignoriralo. Dodatno razočarava činjenica da se o istom slučaju u Doboju u bošnjačkim medijima posvetila velika pozornost, no o Gradačcu niti riječi. Ta se praksa širi kao virus u BiH i to nije dobro.

Kako ovakve političke poruke doživljavaju Hrvati u Gradačcu?

Ovakva politika radi na stvaranju etnički čistih prostora. To ubija nadu Hrvatima koji žive, ali i onima koji se žele vratiti u Gradačac. Taj se proces povratka odvija vrlo sporo uz velike opstrukcije. U Gradačcu je prije rata živjelo 20 posto Hrvata, u ratu je u obrani poginulo njih 70. Ono što se sada događa je ponižavajuće za Hrvate. Samo u gradskoj administraciji odnos zaposlenih Bošnjaka i Hrvata je 100 prema nula.

Slično je stanje i u Tuzlanskoj županiji gdje ste vi izabrani u županijsku Skupštinu. Čini se da će HDZ tamo biti oporba?!

Činjenica je da je HDZ BiH na području Tuzlanske županije dobio plebiscitarnu potporu Hrvata. Koalicija koja je ovdje na pomolu trebala bi u svome sastavu imati i Hrvate, jer su upravo Hrvati ti koji prostore Tuzlanske županije čine multietničkim. Sve drugo dovest će do toga da se Hrvati svedu na razinu Srba kojih je preostalo jedan do dva posto. Sve ono što javno propagiraju dvije vladajuće bošnjačke stranke o jednakopravnosti, ovdje se međutim na praktičnom primjeru ne poštuje i krši. Istinski očekujem, s obzirom da je SDP na određeni način u vlast uveo Lijanoviće, da i SDA povuče taj potez i kroz partnerske odnose u izvršnoj vlasti uključi HDZ BiH.

Je li primjer Gradačca i Tuzlanske županije gdje se najsnažnije hrvatske stranke eliminiraju formula i poruka kako bi se stvari trebale odvijate u Federaciji?

Gradačac i Tuzlanska županija su primjeri kako Federacija ne bi trebali funkcionirati. Očekujem ipak da će se hladne glave presabrati određene stvari te opredijeliti da BiH istinski funkcionira na području naše županije. Budu li odluke išle u drugom smjeru, sve će voditi tome da dobijemo etnički čiste prostore u Tuzlanskoj županiji.

Kako gledate na činjenicu da je SDP za partnere izabrao upravo stranke koje imaju minoran broj hrvatskih glasova na posljednjim izborima?

SDP-ovi partneri koje je izabrao u Federaciji, na području naše županije nisu dobili niti pet posto hrvatskih glasova. Takvo je, uostalom, stanje i u cijeloj Federaciji. To najbolje govori o onima koji hoće realizirati takvu matematiku u praksi, a tako se ponašaju i sa svojim tvrtkama koje su u golemim minusima. Ovdje je međutim računica do kraja jasna. Smatram da će na kraju ipak doći do zaokreta iako sada imamo priliku gledati pokazivanje mišića većinski brojnijeg naroda nasuprot jednakopravnog i konstitutivnog hrvatskog naroda. Kada je međutim jednakopravnost u pitanju, tu se ne bi smjelo postavljati takvo pitanje. Ili smo s jednakim pravima ili nismo. Valja imati na umu ustavne pobjednike izbora. Ustavni pobjednici izbora dolaze iz konstitutivnih naroda i volju naroda se mora uvažiti.

Kako to promijeniti da bi se izbjegli pokušaji prijevare najmanjeg naroda i kako na prijedlog HDZ-a o preustroju zemlje u četiri federalne jedinice gledaju u Tuzli koja ne bi bila dio većinske hrvatske jedinice?

To je moguće rješenje, a ja tvrdim da se radi o jednom od najboljih od predloženih. Na taj način bi Hrvati bili institucionalno zaštićeni u tuzlanskoj regiji, jednako kako bi to bili Srbi i Bošnjaci u drugim dijelovima zemlje. Danas je međutim ta jednakopravnost prepuštena na volju većinskom narodu i nemamo institucionalnu zaštitu. Nažalost niti sadašnji ustav, koji je loš, u Tuzlanskoj županiji se ne poštuje. Zato su potrebne promjene.

Mislite li da bi vlast ustrojena od SDP-a i SDA bez stranaka koje imaju 90 posto potpore Hrvata u Federaciji, te moguće drukčijem sazivu na državnoj razini vodila stabiliziranju stanja, uspostavi zapadne Njemačke kako neki vele, ili pak novim krizama?

Svi mi koji smo na javnim dužnostima moramo istinski doživljavati BiH i ne proizvoditi krize. Na ovakav način se samo opasno produbljuje kriza koja je konstanta posljednjih godina u BiH. Naime, ovako se radi ponovno na jačanju nepovjerenja. Treba tražiti način kako ćemo svi bolje funkcionirati. Spominjanje zapadne i istočne Njemačke mene podsjeća na to da se susjedu želi loše. Ovdje se svi moramo uvažavati. I zato, kao što u Tuzli ne bi bilo dobro da Hrvati ne sudjeluju u vlasti, jednako tako bi bilo loše da se Bošnjake izbaci iz vlasti ili pronađu neki Bošnjaci s ulice koji bi se imenovali u strukture Posavske ili Hercegbosanske županije gdje Hrvati mogu samostalno ustrojiti vlast. Tako bi se nastavilo raditi na etničkom čišćenju.

Kako ocjenjujete stanje sigurnosti u zemlji nakon izbora, je li bolje ili lošije?

Stanje se nije značajnije mijenjalo, no mislim da je loše što smo u 2011. ušli bez jasne strategije u radu policijskih i sigurnosnih agencija. Sigurno je da se nesređeno političko stanje, neuspostava vlasti te podjele među narodima odražavaju i na rad agencija za provedbu zakona.

Jeste li zadovoljni suradnjom policijskih i drugih agencija zaduženih za očuvanje reda i zakona?

Nisam pretjerano zadovoljan. Suradnja na razini agencija je nažalost na niskoj razini iako se brojni neće htjeti složiti s takvom tvrdnjom. Agencije su uglavnom zatvorene same u sebe i surađuju u mjeri u kojoj moraju. Nema istinske suradnje, a razlog je nizak stupanj povjerenja između policijskih agencija. I to je nažalost rezultat teških podjela na političkoj sceni. Primjerice određene agencije otvaraju nove urede iako na tome području već imamo slične agencije za provođenje zakona. U većini slučajeva ove agencije bave se same sobom. To stvara još dublje nepovjerenje. U tome pravcu mislim da se učinilo jako malo.

Stječe se dojam da se BiH bavi ‘sitnim’ kriminalom dok istodobno susjedne zemlje uhićuju i bivše premijere, provode istrage protiv predsjednika. Je li to tako i ima li nedodirljivih?

U BiH nažalost ima nedodirljivih. Imamo nažalost pretjeranog političkog utjecaja i ciljanih proizvođenja slučajeva. Radi se o projiciranome progonu moćnijih nad nemoćnijim. Sve to dodatno pojačava nepovjerenje. Posljednjih godina ne možemo se pohvaliti pretjerano jakim slučajevima koji su rezultirali velikim presudama. Da bismo to postigli, morat ćemo ugraditi određene standarde i nadići postojeće stanje. Ne smijemo sebi dopustiti da imamo nedodirljivih, da se jedni mogu skrivati i da se zakon prema njima ne provodi, što apsolutno nije dobro. Nepoduzimanje snažnijih mjera prema kriminalu i kriminalcima i sama država može doći u opasnost.

Javnost do sada nije dobila odgovore zašto je spomenuta brojka od 3000 potencijalnih terorista u BiH, jesu li oni aktivni, pasivni?

Smatram da agencije imaju dobru evidenciju i u tome pravcu ne izražavam sumnju u njihove podatke koji su izašli u javnost. U dobrome dijelu agencije za provedbu zakona sve to drže pod nadzorom.