Još dok je držao predavanja na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gdje je predavao, kao i na brojnim drugim adresama u zemlji i svijetu, prof. dr. Jadranko Prlić nagovješćivao je da će se Zapad naći na raskrižju između sloma sadašnjeg kapitalističkog sustava i potrebe jakog zaokreta koji bi se temeljio na povratku realnom gospodarstvu, obrazovanju, inovacijama.
Zbirka eseja
Dr. Prlić koji iščekuje prvostupanjsku presudu Haaškog suda objavio je knjigu ‘2012 +’ - eseji iz političke ekonomije današnjice u kojoj rasvjetljuje brojne fenomene današnjice te ih čitateljima približava na vrlo pristupačan, novinarski način, budući da se, uz ostalo, na početku svoje karijere bavio i tim pozivom. Iako je postalo gotovo pa uobičajeno izdati knjigu memoare o haaškim danima, iskustvima iz procesa, prošlosti i određenim poukama, Prlić se na više od 300 stranica ove knjige posvetio pitanjima koja su u domeni ekonomskih i političkih gibanja posve neopterećen pozicijom u kojoj se trenutačno nalazi. Skoro u svakome eseju dr. Prlić ističe postojanje brojnih zabluda, ali i stvorenih stereotipova koji održavaju vlast s manipulacijama. Tako dr. Prlić u prvi plan ističe sve očitije procese u kojima Zapad jednostavno gubi utakmicu od Azije, kako svijet ulazi u azijsko stoljeće i objašnjava razloge sve snažnijeg ekonomskog rasta Kine i zemalja Azije naspram Sjedinjenih Država i Europe u kojoj ističe posebne slabosti njezinog unutarnjeg nejedinstva te nejasne politike. Opisuje i sve veći rast zaduženosti i dugovanja na što Europa, ali ni SAD nemaju adekvatnog odgovora. Globalizacija, koja je bila prateća pojava zapadnog kapitalizma, danas ustvari uzvraća udarac jer nastajanje nove srednje klase, posebice u Aziji, dovodi u opasnost stečena prava u zapadnim državama blagostanja čija demokracija se sve više svodi na tek kažnjavanje odgovornih za loš život.
Američki socijalizam
“Demokracija često služi ljudima tek da ovjere već prokazanog krivca za njihovu bijedu, i da daju glas novome koji obećava”, navodi dr. Prlić i dodaje da je danas Zapad uglavnom orijentiran za izvoz kapitalizma više nego demokracije. Pri tome banalizira bujanje financijskog sektora koji nema veze s realnom ekonomijom. Wall Street se po njemu umjesto mjesta za jače investicijsko poravnavanja i pokretanje novih poslovnih aktivnosti pretvorio u vještog kladioničara koji svakodnevno procjenjuje hoće li neka tvrtka propasti ili uspjeti. Pokušava uspostaviti i paralele između kapitalizma u doslovnome smislu riječi i današnjeg kineskog ili ruskog ‘socijalizma’ koji se prilagođavaju kroz državno upravljanje. Put do krize po njemu je u svemu obrnuto u odnosu na to što se događa na zapadu, najprije Europi. “U kratkome roku jedna mjera je na raspolaganju – izravno investiranje države, a ono treba pokrenuti sve ostale”. Neortodoksno u odnosu na prevladavajuće ocjene, dr. Prlić komentira i stanje u Hrvatskoj pa zaključuje da Hrvati ‘mnogo bolje žive nego što su zaslužili’, a što objašnjava razinom stalnog proračunskog deficita. BiH spominje u kontekstu otpisivanja staroga duga kao i kako funkcioniraju MMF ili Svjetska banka.