1993./’94.
Bez sreće, ali i pameti
Plavi su, predvođeni Cvitanovićem i Vlaovićem, slavili s 2:1 u Bukureštu protiv Steaue, pa izgubili 2:3 u Ljubljani gdje su bili domaćini. Trener je bio Ćiro.
1997./’98.
Prava momčad, bez sreće
Marijan Vlak imao je Prosinečkog, Cvitanovića, Viduku, Marića..., ali na posljednjoj stubi čekao je Newcastle s Asprillom. I prošao golom u 120. minuti.
1998. i ‘99.
Uz takvu momčad ne treba ni sreća
Godinu dana iskusniji, s Kranjčarom na klupi preskočili su Celtic i ušli u elitno društvo. Isto su, s Ardilesom, ponovili i iduće sezone, preko MTK.
2000. i 2003.
Ni momčadi, ni sreće
Bio je to sasvim novi Dinamo, bez svih junaka iz Lige prvaka, a s druge je strane stajao Milan sa Ševčenkom (1:3, 0:3). Tri godine kasnije slična priča i za koplje jači kijevski Dinamo (1:3, 0:2).
2006./2007.
Dobra momčad, bez sreće
Jedini europski pokušaj Modrića i Eduarda zajedno završio je porazom od prejakog Arsenala (0:3, 1:2), ali potom u Kupu Uefe i od Auxerrea (1:2, 1:3). Iduće je ljeto Dudu otišao baš u Arsenal.
2007. i 2008.
I dalje dobra momčad, ali bez sreće
Otišao je Eduardo, ali stasali su Sammir i Mandžukić, no Werder je bio prejak (1:2, 2:3). Godinu kasnije, bez Luke, i Šahtar je bio nepremostiv (0:2, 1:3).
2009./2010.
Jurčić ipak nije imao sreće, ali ni iskustva
Prve sezone Platinijeve reforme, kada Dinamo više nije mogao ići na klubove iz liga petice, pretposljednje 3. pretkolo donijelo je najtežeg suparnika - Salzburg (1:1, 1:2).
2010./2011.
Bilo je sreće, ne i momčadi i trenerske mudrosti
I Zajec je zapeo na pretposljednjoj prepreci, i to ispadanje od moldavskog Sheriffa na jedanaesterce najsramnije je u Dinamovoj povijesti. Hej, od Moldavaca!
Preuzeto sa www.vecernji.hr