Samo od 2005. godine Ivica Sedlovski, podrijetlom iz mjesta Pjevalovac kod Dervente, uputio je 78 zahtjeva i dopisa za potporu za povratak na spaljeno i uništeno rodno mjesto iz kojega je prognan početkom 1992. godine. Obraćao se svima - od institucija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crkve. Novčanu pomoć za obnovu srušene prijeratne imovine jedino je dobio od humanitarne organizacije Mercy Corps Scotland i od Vlade RS-a, dok potporu od državnog Ministarstva civilnih poslova odobrenu 2008. godine još uvijek iščekuje. Prije rata bio je najveći proizvođač pilića na području Dervente s golemim posjedom zemlje i šume, poljoprivrednim strojevima.
Prognanik i podstanar
Danas je prognanik i podstanar, a s obitelji živi u Lučkom kod Zagreba. Sanja povratak u Pjevalovac. Za Sedlovskog kao i za brojne prognane Hrvate, ali i druge građane iz BiH dramatični poziv biskupa za registraciju za izbore dočekan je kao nova nada. Problem je, međutim, kako sada ostvariti i pravo na glasovanje jer se raznim makinacijama i spletkama onemogućavala prijava i šačici zainteresiranih od ukupno prognanih na posljednjim izborima. Naime, za izbore 2008. godine Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine odbilo je upisati u birački popis 7.981 prognanog državljana BiH svih nacionalnosti, jer im navodno dokumenti nisu bili ispravni. Od toga broja najveći je bio broj Hrvata koji žive kao prognanici u Hrvatskoj. Biskupi sada pozivaju na ustrajnost i odgovornost te da se na izborima pokuša promijeniti postojeće stanje.
Sličnih primjera kao kod Ivice Sedlovskog ima veoma mnogo. Koliko je samo ratnih razvalina na putu Bosanski Brod - Derventa - Doboj koje nitko ne popravlja. Najveći broj su kuće prognanih Hrvata. Mnogi od njih su izvadili osobne iskaznice s prebivalištem upravo tu, na svojoj razvalini, samo zato da bi se mogli prijaviti na natječaj za povratak (ako za njega saznaju) ili za izbore. Kada budu morali, mnogi prognanici s “dva boravišta” će se sigurno opredijeliti za izbjegličko u Hrvatskoj, dakle tamo su se za sve ove godine nekako snašli, a ne za predratno u Bosni i Hercegovini jer nemaju ni gdje, ni od čega živjeti.
Ljudska prava
Upitno je hoće li onda iz inozemstva imati pravo tražiti obnovu ili naknadu svoje ratom uništene ili otuđene imovine, što im je Daytonom zajamčeno, na što upozorava Nada Pozderac, nekadašnja glavna tajnica HSS-a BiH. Ona smatra da se ovakvim stanjem najveća nepravda čini običnim građanima, naročito prognanicima i raseljenim osobama od kojih velik broj do danas ne može ostvariti svoja ljudska i građanska prava zajamčena nakaradnim ustavom. Dovoljno govori primjer da je samo iz entiteta RS prognano oko 220.000 Hrvata, ne računajući Federaciju BiH i Distrikt Brčko. Svjetlo nade prognanicima i obespravljenima predstavlja revidirana strategija kojom se, između ostalog, predviđa i pravična naknada za imovinu koja se ne može vratiti.