Sarajevo će tri dana biti domaćin Međunarodnog susreta za mir, što je jedinstvena manifestacija koja se rukovodi logikom mira naspram nasilja, snage dijaloga umjesto argumenata sile. Najavljen je dolazak velikog broja svjetskih i europskih uglednika, vjerskih vođa. Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić ističe da je posebna vrijednost ovoga okupljanja poruka mira i zajedničkog življenja.
Zašto Međunarodni susret za mir dvadeset godina nakon početka rata?
Početak I. svjetskog rata se dogodio u Sarajevu. A ovaj domovinski rat je Sarajevo doveo u središnje medijsko praćenje, te se o Sarajevu samo govori o ratu i stradanju. Nakon rata, taj glavni grad je opterećen raznim političkim intrigama, te se nadvila sumorna situacija, kao nekada smog koji je gušio ovaj grad. Potrebno je da se okupimo zajedno u različitosti vjere te se svatko po svom zakonu moli za mir u ovoj zemlji, ali i u svijetu. Potrebno je da se na istom zadatku nastojanja nađu na okruglim stolovima uz vjerske čelnike, političari, znanstvenici, kulturnjaci i mediji. Valja nam u tom Sarajevu u javnost poslati pozitivnu poruku.
Zajednica sv. Egidija potaknula je organizaciju ovoga skupa. Kako gledate na vrlo aktivnu uključenost predstavnika više crkava i zajednica koje egzistiraju iz BiH, ali i cijeloga svijeta,
te brojnih političkih predstavnika?
Osjeti se da nije lako pokrenuti pozitivnu klimu u ovom ozračju koje graniči s beznađem i agresivnim interesnim djelovanjem. Previše je predrasuda, te ljudi kao da više ne vjeruju u mogućnost pobjede dobra. Ipak sam radostan i zahvalan svima koji su shvatili i prihvatili ovu suradnju i istinski žele u javnost dati pozitivnu poruku. Mnogo smo imali napora uvjeriti brojne čelnike na raznim razinama vlasti, da to shvate važnim i da to podupru.
Može li se reći da se radi o najvećem događaju religijskog i političkog dijaloga u regiji jugoistoka Europe od rata koji je počeo ’92?
Brojna su događanja u ovoj zemlji bila, kao i razni skupovi, ali ovo je najveći skup ovakvog sadržaja poslije ‘92. godine. Nadam se da će biti onih koji će istinski otvoreno surađivati na putu dijaloga, traženja načela za pravedni mir i jednakopravnost u našoj različitosti.
Jedna od glavnih poruka u najavi ovoga velikog skupa navode se riječi Svetog Oca Ivana Pavla II.: ‘Logiku neljudskog nasilja valja zamijeniti konstruktivnom logikom mira... Neka Bog udijeli Bosni i Hercegovini, kao i svem pučanstvu Balkana, Europe i svijeta, da nikada ne prestane doba mira u pravdi.” Je li to poruka ovoga skupa?
Sam naslov ovog skupa “Naša je budućnost živjeti zajedno”. Taj rad je s podnaslovom “Religije i kulture u dijalogu”. Sve se to odvija u duhu Asiza, što je Sveti Otac počeo pozivajući razne vjerske čelnike na molitvu i susret u dijalogu da se zaustavi utrka u naoružanju, prestanu progoni i ubijanja i čovječanstvo i svaki čovjek bude otvoren izgradnji mira. Kako je mir nešto dinamično, što se svaki dan treba ostvarivati, ovaj skup je jedna karika u tom nastojanju.
Osobno ćete sudjelovati u radu nekoliko panel rasprava!
Ne bih to nazvao rasprave nego dijalozi u razmišljanjima naših stavova, kako biti graditelji mira u našoj stvarnosti, a onda biti dio velike obitelji i EU-a i UN-a. Vrlo rado sam prihvatio svoj doprinos u tome, jer na tome radim cijelo vrijeme rata i poraća.
Brojne zanimljive teme su na rasporedu ovoga skupa od naših domaćih problema do ‘krize i nade u globaliziranom svijetu’, ‘imigracija i migracija’, tema uloge obitelji, uloge kršćana.
Kakav konkretan doprinos u tome smislu očekujete, koje poruke, ohrabrenje, nove ideje?
Ovakvim skupovima cilj je kroz dijalog srušiti tolike predrasude koje ljude udaljavaju, koje vjere i kulture čine suzdržanima u suradnji jedni s drugima. Ovo je traženje puta za suradnju kroz razmišljanje o raznim temama, kako bi se u javnosti moglo ukazati, da je moguće živjeti vlastiti identitet, a da ne bude protiv drugog i drugačije. Posebno je važno upoznati naše stavove u različitosti i tražiti put kako bi doprinijeli zajedničkom dobru. Jedno od najvećih zajedničkih dobara jest pravedni mir u jednakopravnosti. Prevažno je stvoriti ozračje dobre volje rada zajedno. Posebno kada je u pitanju sloboda vjere, da svatko živi u svom uvjerenju i naviješta svoje uvjerenje ne napadajući drugoga i drugačijeg nego poštujući i prihvaćajući našu različitost.
S obzirom na veliki broj sudionika i veliki broj panela koje mediji očito neće moći prezentirati, bojite li se da ipak brojne poruke u ovoj šumi informacija neće isplivati na vidjelo?
Ne idem na ovaj skup sa strahom nego s povjerenjem da su ljudi željni pozitivnih nastojanja i da su dobre volje u tom radu. Što mediji neće moći sve popratiti, to je do njih da se slože i rasporede i izmjenjuju informacije koje će poslati u javnost. Ako bude „šuma informacija“ kako vi kažete, neka ne izgube sposobnost u toj šumi primijetiti drvo.
Organizatori su poseban naglasak stavili na Sarajevo kao susretište civilizacija, crkava i vjerskih zajednica, mjesto iz kojega će se uputiti poruka mira. Je li to simbolično poruka iz Sarajeva, ili upućena i samome Sarajevu da obnovi nekadašnje vrijednosti koje su se gubile u ratu i poslije njega?
Ovdje je Sarajevo simbol života u kojem se treba stvoriti ozračje života u različitosti. To je simbol koji je blaženi Ivan Pavao II. nazvao kada ga je posjetio 12. i 13. travnja 1997. Na svoj način ga je nazvao europskim Jeruzalemom, ili njegovim riječima simbol za Europu. Ne mislimo se zaustaviti na problematici Sarajeva, nego iz Sarajeva vrednote treba ugraditi u javno mnijenje za pravedni mir u cijelom svijetu.
Unatoč odsutnosti rata, a što je iznimno često isticao i bivši nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D’Errico, u BiH još uvijek nema pravedna mira, a napose su ugroženi manji i malobrojniji. Ponajprije Hrvati, katolici. Očekujete li da ovaj skup možebitno da i takve konkretne poruke?
Ovaj skup je put dijaloga religija i kultura, a politika i svjetske sile trebaju na temelju tih načela stvarati strukture i donositi pravedne zakone u kojoj će se svaki čovjek osjećati ostvaren i siguran u svim pravima i dostojanstvu. Tako onda ćemo i mi katolici naći svoje pravo mjesto u ovoj zemlji jer je to i naša domovina. Budući sa je većina katolika Hrvati, onda je to vezano i vjersko i nacionalno pitanje. Ja sam silno radostan i zahvalan nunciju Alessandru D’Erricu koji je veoma dobro upoznao našu stvarnost i vrlo korektno ukazivao na one probleme koje treba riješiti na putu izgradnje pravednog mira. Sada nam nedostaje jer je otišao, a novi nuncij još nije imenovan.
Predviđen je dolazak i velikog broja političara, uglednika. Hoćete li imati susret s predsjednikom Josipovićem, Vujanovićem?
Nisam posebno planirao, ali ako zažele susret rado ću biti na raspolaganju da izmijenimo koju riječ iz različitih stajališta gledanja na ovu stvarnost BiH i cijele regije. Za sada je ugovoren susret s predsjednikom Josipovićem, kao i nekim veleposlanicima.
Sarajevo će tri dana biti domaćin Međunarodnog susreta za mir, što je jedinstvena manifestacija koja se rukovodi logikom mira naspram nasilja, snage dijaloga umjesto argumenata sile. Najavljen je dolazak velikog broja svjetskih i europskih uglednika, vjerskih vođa. Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić ističe da je posebna vrijednost ovoga okupljanja poruka mira i zajedničkog življenja.
Zašto Međunarodni susret za mir dvadeset godina nakon početka rata?
Početak I. svjetskog rata se dogodio u Sarajevu. A ovaj domovinski rat je Sarajevo doveo u središnje medijsko praćenje, te se o Sarajevu samo govori o ratu i stradanju. Nakon rata, taj glavni grad je opterećen raznim političkim intrigama, te se nadvila sumorna situacija, kao nekada smog koji je gušio ovaj grad. Potrebno je da se okupimo zajedno u različitosti vjere te se svatko po svom zakonu moli za mir u ovoj zemlji, ali i u svijetu. Potrebno je da se na istom zadatku nastojanja nađu na okruglim stolovima uz vjerske čelnike, političari, znanstvenici, kulturnjaci i mediji. Valja nam u tom Sarajevu u javnost poslati pozitivnu poruku.
Zajednica sv. Egidija potaknula je organizaciju ovoga skupa. Kako gledate na vrlo aktivnu uključenost predstavnika više crkava i zajednica koje egzistiraju iz BiH, ali i cijeloga svijeta, te brojnih političkih predstavnika?
Osjeti se da nije lako pokrenuti pozitivnu klimu u ovom ozračju koje graniči s beznađem i agresivnim interesnim djelovanjem. Previše je predrasuda, te ljudi kao da više ne vjeruju u mogućnost pobjede dobra. Ipak sam radostan i zahvalan svima koji su shvatili i prihvatili ovu suradnju i istinski žele u javnost dati pozitivnu poruku. Mnogo smo imali napora uvjeriti brojne čelnike na raznim razinama vlasti, da to shvate važnim i da to podupru.
Može li se reći da se radi o najvećem događaju religijskog i političkog dijaloga u regiji jugoistoka Europe od rata koji je počeo ’92?
Brojna su događanja u ovoj zemlji bila, kao i razni skupovi, ali ovo je najveći skup ovakvog sadržaja poslije ‘92. godine. Nadam se da će biti onih koji će istinski otvoreno surađivati na putu dijaloga, traženja načela za pravedni mir i jednakopravnost u našoj različitosti.
Jedna od glavnih poruka u najavi ovoga velikog skupa navode se riječi Svetog Oca Ivana Pavla II.: ‘Logiku neljudskog nasilja valja zamijeniti konstruktivnom logikom mira... Neka Bog udijeli Bosni i Hercegovini, kao i svem pučanstvu Balkana, Europe i svijeta, da nikada ne prestane doba mira u pravdi.” Je li to poruka ovoga skupa?
Sam naslov ovog skupa “Naša je budućnost živjeti zajedno”. Taj rad je s podnaslovom “Religije i kulture u dijalogu”. Sve se to odvija u duhu Asiza, što je Sveti Otac počeo pozivajući razne vjerske čelnike na molitvu i susret u dijalogu da se zaustavi utrka u naoružanju, prestanu progoni i ubijanja i čovječanstvo i svaki čovjek bude otvoren izgradnji mira. Kako je mir nešto dinamično, što se svaki dan treba ostvarivati, ovaj skup je jedna karika u tom nastojanju.
Osobno ćete sudjelovati u radu nekoliko panel rasprava!
Ne bih to nazvao rasprave nego dijalozi u razmišljanjima naših stavova, kako biti graditelji mira u našoj stvarnosti, a onda biti dio velike obitelji i EU-a i UN-a. Vrlo rado sam prihvatio svoj doprinos u tome, jer na tome radim cijelo vrijeme rata i poraća.
Brojne zanimljive teme su na rasporedu ovoga skupa od naših domaćih problema do ‘krize i nade u globaliziranom svijetu’, ‘imigracija i migracija’, tema uloge obitelji, uloge kršćana. Kakav konkretan doprinos u tome smislu očekujete, koje poruke, ohrabrenje, nove ideje?
Ovakvim skupovima cilj je kroz dijalog srušiti tolike predrasude koje ljude udaljavaju, koje vjere i kulture čine suzdržanima u suradnji jedni s drugima. Ovo je traženje puta za suradnju kroz razmišljanje o raznim temama, kako bi se u javnosti moglo ukazati, da je moguće živjeti vlastiti identitet, a da ne bude protiv drugog i drugačije. Posebno je važno upoznati naše stavove u različitosti i tražiti put kako bi doprinijeli zajedničkom dobru. Jedno od najvećih zajedničkih dobara jest pravedni mir u jednakopravnosti. Prevažno je stvoriti ozračje dobre volje rada zajedno. Posebno kada je u pitanju sloboda vjere, da svatko živi u svom uvjerenju i naviješta svoje uvjerenje ne napadajući drugoga i drugačijeg nego poštujući i prihvaćajući našu različitost.
S obzirom na veliki broj sudionika i veliki broj panela koje mediji očito neće moći prezentirati, bojite li se da ipak brojne poruke u ovoj šumi informacija neće isplivati na vidjelo?
Ne idem na ovaj skup sa strahom nego s povjerenjem da su ljudi željni pozitivnih nastojanja i da su dobre volje u tom radu. Što mediji neće moći sve popratiti, to je do njih da se slože i rasporede i izmjenjuju informacije koje će poslati u javnost. Ako bude „šuma informacija“ kako vi kažete, neka ne izgube sposobnost u toj šumi primijetiti drvo.
Organizatori su poseban naglasak stavili na Sarajevo kao susretište civilizacija, crkava i vjerskih zajednica, mjesto iz kojega će se uputiti poruka mira. Je li to simbolično poruka iz Sarajeva, ili upućena i samome Sarajevu da obnovi nekadašnje vrijednosti koje su se gubile u ratu i poslije njega?
Ovdje je Sarajevo simbol života u kojem se treba stvoriti ozračje života u različitosti. To je simbol koji je blaženi Ivan Pavao II. nazvao kada ga je posjetio 12. i 13. travnja 1997. Na svoj način ga je nazvao europskim Jeruzalemom, ili njegovim riječima simbol za Europu. Ne mislimo se zaustaviti na problematici Sarajeva, nego iz Sarajeva vrednote treba ugraditi u javno mnijenje za pravedni mir u cijelom svijetu.
Unatoč odsutnosti rata, a što je iznimno često isticao i bivši nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D’Errico, u BiH još uvijek nema pravedna mira, a napose su ugroženi manji i malobrojniji. Ponajprije Hrvati, katolici. Očekujete li da ovaj skup možebitno da i takve konkretne poruke?
Ovaj skup je put dijaloga religija i kultura, a politika i svjetske sile trebaju na temelju tih načela stvarati strukture i donositi pravedne zakone u kojoj će se svaki čovjek osjećati ostvaren i siguran u svim pravima i dostojanstvu. Tako onda ćemo i mi katolici naći svoje pravo mjesto u ovoj zemlji jer je to i naša domovina. Budući sa je većina katolika Hrvati, onda je to vezano i vjersko i nacionalno pitanje. Ja sam silno radostan i zahvalan nunciju Alessandru D’Erricu koji je veoma dobro upoznao našu stvarnost i vrlo korektno ukazivao na one probleme koje treba riješiti na putu izgradnje pravednog mira. Sada nam nedostaje jer je otišao, a novi nuncij još nije imenovan.
Predviđen je dolazak i velikog broja političara, uglednika. Hoćete li imati susret s predsjednikom Josipovićem, Vujanovićem?
Nisam posebno planirao, ali ako zažele susret rado ću biti na raspolaganju da izmijenimo koju riječ iz različitih stajališta gledanja na ovu stvarnost BiH i cijele regije. Za sada je ugovoren susret s predsjednikom Josipovićem, kao i nekim veleposlanicima.