Standardan, svakodnevan prizor, prostor oko fakulteta: mladi ljudi, mahom studenti, u različita doba dana ulaze u pekarnicu i kupuju peciva. Nešto niže niz ulicu prizor je isti, samo što je u pitanju fast food. I tako redom, svi nešto jedu, žvaču, nose u rukama vrećice iz kojih se još uvijek puši vruće pecivo. S druge strane, odmah iznad fakulteta nalazi se studentska menza koju rijetko posjećuju studenti koji ne žive u domu. Zašto je to tako? Zašto studenti koji nisu iz Mostara, pa se i samim tim imaju priliku hraniti u domu, pojesti kuhani obrok, ne jedu u menzi, već se nezdravo hrane jedući peciva, pizzete i sličnu hranu?
Obrok u menzi
Iako postoji sasvim dobra studentska menza u sklopu doma koja svakodnevno nudi obrok studentima, oni se radije odlučuju za pekarnice, buregdžinice, fast foodove. Ispred Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru susreli smo Ivanu, studenticu 4. godine engleskog i filozofije, i upitali je isto pitanje. Nasmijala se, slegla ramenima i rekla: Ne znam, iskreno, ne znam. Ivana iz Uskoplja objasnila nam je da s menzom iskustva nema iako je u Mostaru već pet godina. “Promijenila sam nekoliko stanova, lokacija, cimera otkada sam u Mostaru, bila sam i sama. Da budem iskrena, uvijek mi je nekako bilo nezgodno ići u menzu, nisam imala volje. Radije bi nešto kupila ili skuhala sama. Ipak, ne mislim da je hrana loša, zašto se ne bi u menzi pojeo normalan, pristojan obrok? Kuhanje doma je skuplje, a hraniti se po pekarnicama je sigurno i još više novca, ne može sebi to svatko priuštiti”, kazala nam je Ivana. Ipak, osobno, život u domu nikada nije mogla zamisliti, kaže potrebna su joj njezina četiri zida i malo mira, sobe u domu su za nju pretrpane. S nama su između predavanja podijelili mišljenje i brucoši koji su kazali kako idejom o prehrani u domu, nisu oduševljeni. “Nemamo “iksice”, ali nećemo ih ni vaditi jer smo čuli da hrana nije dobra, radije se hranimo u pekarnicama ili nekada nešto skuhamo, a pošalju i od kuće pa stavimo u zamrzivač - kazao je jedan od njih. Nejasno nam je i dalje ostalo kako točno znaju da hrana nije dobra ako nisu probali. Zastali su, slegli ramenima i rekli da jednostavno znaju, da su tako čuli i da je nečija sestra to nekad prije probala.
Cijene hrane
Odnedavno se mostarskim studentima, jedinim u BiH, pružila prilika izvaditi studentske kartice za prehranu, identifikacijske kartice studenata koje su poznate pod nazivom “iksice”. Pravo na “iksicu” imaju i vanjski studenti koji mogu jesti po povoljnijim cijenama u menzi, jedina razlika je između studenata koji dolaze iz općina koje daju i ne daju podršku Studentskom centru Mostar. U razgovoru s nekoliko studenata koji se zapravo hrane u menzi saznali smo da je hrana dobra, pogotovo kada se u obzir uzme cijena, ipak se radi o kuhanome obroku i sretni smo - kazala je jedna studentica. Svašta se na meniju nađe, od goveđe juhe, punjenih pilećih prsa sa šunkom, sirom i krastavcima, hercegovačkoga gulaša, ćevapa, pite i slično. Ako se uzme u obzir da jedna pizzeta košta barem dvije marke, to je nešto manja vrijednost jednog obroka u menzi za studente koji dolaze iz općina koje daju podršku SCM-u, odnosno koji imaju pravo na obrok po cijeni od 2,5 marke. Ipak, studenti koji dolaze iz ostalih općina plaćaju punu cijenu obroka, za ručak šest maraka i večeru pet maraka. Iako nešto skuplje, u takvoj usporedbi doista je isplativo, barem s vremena na vrijeme, pojesti konkretan, topli, kuhani obrok u menzi.