Ministarstvo obrane 9. prosinca 1993. godine donosi, najblaže rečeno, kontroverznu odluku i stan dodjeljuje Dani Šarcu.
Taj bivši dobrovoljac ustaške vojske u Hrvatsku se vraća početkom devedesetih kao teški tjelesni invalid u 65. godini života. Vojsku, barem onu koja je branila Hrvatsku, nije služio, stoga je pitanje čime je to Šarac zaslužio MORH-ov stan površine 95 četvornih metara u Zadravečkoj ulici u zagrebačkom naselju Dubravi. Odgovor na to pitanje nalazi se u posebnoj napomeni uz njegovo ime, gdje piše: "G. Šarac Dane je bio učesnik Hrvatske domovinske vojske od 1. 8. 1943. do 15. 5. 1945.".
Dane Šarac rođen je u Hercegovini, pokraj Čitluka, a još kao šesnaestogodišnjak prijavljuje se u ustašku vojsku. Nakon kraha NDH, preživio je bleiburšku tragediju i prošao Križni put. No, svega nekoliko godina poslije, 1947. godine, tadašnja Ozna strpala ga je u zatvor i osudila na deset godina robije. Nedugo nakon puštanja, Šarac bježi u Italiju, pa u Njemačku. Ondje se vrlo brzo povezao s najradikalnijim emigrantima i učlanio u njemačku ćeliju Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB). Bratstvo je bilo na glasu kao apsolutno neprobojno za sve pokušaje infiltracije agenata Udbe. Emigrantski ga je rad sedamdesetih godina zamalo stajao glave. Naime, Udba ga je locirala i za njim poslala "kilere". Prostrijelili su ga s čak 22 metka! Teško ranjen, Šarac je pokušaj ubojstva ipak preživio, no ne bez trajnih posljedica. Naime, dio tijela ostao mu je zauvijek oduzet. Početkom 90-ih vraća se u Hrvatsku.
Prema nekim izvorima, njegov su povratak režirali isti oni koji su mu do tada radili o glavi. Navodi se da se u Hrvatsku vratio u društvu Franje Gorete i Mire Barešića. Barešić je nedugo potom poginuo u Domovinskom ratu. Ime Franje Gorete, pak, spominjalo se nedavno u sklopu njemačkog suđenja Krunoslavu Pratesu zbog ubojstva Stjepana Đurekovića 1983. godine.
Priča o burnom životu maloljetnog ustaše i ekstremnog hrvatskog emigranta završava 2002. godine. Dane Šarac umire u 76. godini života.
Preuzeto sa www.vecernji.hr