Hrvatska je u Bruxellesu odigrala 1:1 protiv Belgije i napravila novi mali korak prema SP u Brazilu 2014. Nakon poraza u prijateljskom srazu sa Švicarskom na Poljudu, te tijesne pobjede protiv Makedonije u Maksimiru, u igri koja ničim osim osvojenim bodovima nije oduševila, stvorilo se pomalo negativno ozračje oko Vatrenih.
Rano vodstvo
Navijači i mediji sipali su kritike, ali i savjete izborniku Štimcu što bi trebao mijenjati. Ni Štimac nije bio zadovoljan, zamjerivši pojedincima, recimo Rakitiću na indolentnosti, nezalaganju, izostanku trke, suradnji sa suigračima... Sastav koji je istrčao na stadion Kralja Baudouina (ranije stadion Heysel, upamćen po velikoj tragediji uoči finala Lige europskih prvaka 1985. godine između Liverpoola i Juventusa, kada je smrtno stradalo 39 navijača) Štimac je dobro izmiksao i promijenio. Nije bilo Ćorluke, što se i očekivalo, jer se branič Lokomotiva ozlijedio, ali pravo iznenađenje bila je pojava u momčadi mladog Hajdukovca Josipa Radoševića (18), kao i ostanak na klupi startera protiv Makedonaca Vukojevića, Rakitića i Eduarda. Kod Belgijaca, koje su kladionice proglasile favoritima skupine A u početnom sastavu nije bilo izvikanog Lukakua, jedne od glavnih mladih zvijezda u 290.540.000 eura vrijednoj belgijskoj momčadi...
Crveni vragovi krenuli su od prve sekunde kao jato stršljenova prema Pletikosi, kombinirajući brzim loptama “od prve”, pa je u 4. minuti Witsel oštrim udarcem s 20 metara zagrijao dlanove vrataru Hrvatske. Onda je u 6. minuti sijevnuo protuudar “kockica”. Mandžukić je kao brzi vlak protutnjao desnim bokom pored Vertonghena i gađao Jelavića, ali lopta je prošla “kroz” topnika Evertona i belgijske braniče. Ne i Perišića, koji je natrčao i smireno je poslao u lijevi kut vratara Curtoisa. 1:0 za Vatrene! Tribine su zanijemile, osim na mjestu gdje se nalazilo oko oko 2000 hrvatskih navijača. Minutu kasnije i Mandžukić je zaprijetio, ali je Curtois bio na mjestu. U 12. minuti zamalo poravnanje, nakon pogreške hrvatske obrane. Lopta se neočekivano našla kod Bentekea, vrata su bila prazna, ali je cijela situacija zbunila belgijskog napadača, pa je Schildenfeld uspio otkloniti opasnost.
Izjednačena igra
Onda se igra primirila i izjednačila. Hrvati su prepustili domaćinu sredinu travnjaka, te probali iz protuudara učiniti nešto prema naprijed. U zadnjim minutama prvog poluvremena Benteke i Witsel dva su se puta našli u obećavajućim situacijama, ali Pletikosa nije bio u opasnosti. Onda bolni šok, duboko u sudačkoj nadoknadi vremena. Strinić je nespretno glavom izbacio jednu loptu u sredinu, pravo na noge natrčalom Gilletu koji ju je neobranjivo poslao u mrežu za 1:1...
U nastavku prvi su zaprijetili Hrvati (49), ali vratar Curtois bio je za krak brži od Mandžukia. Na suprotnoj strani u 51. minuti Witsel i Benteke gađali su dva puta, ali je obrana Hrvatske otklonila opasnost. Pritisak domaćih trajao je dugo, beskrajno dugo... Štimac je pokušao poremetiti taj ritam, zamijenivši 60. minuti Jelavića svježim Olićem. Prekidi igre bili su sve češći. Činilo se da su živci Belgijaca “načeti”- sve češće su prigovarali i igrali sve oštrije. Hrvatska je rijetko dolazila u prigode.
U 71. minuti Mandžukić je gađao glavom nakon što ga je s boka poslužio Strinić, ali autoritativni španjolski sudac Mallenco vidio je prekršaj napadača Bayerna. Ipak, Belgijci su pojačavali pritisak, a Hrvatima su, tako se činilo, noge bile sve teže, pa je Štimac napravio osvježenje – umjesto Radoševića u igru je uveo Vukojevića. U 87. minuti opasno je zaprijetio pričuva Mirallas. Srećom za Pletikosu njegov udarac otišao je pored vratnice. Domagoj Vida do kraja će karijere pamtiti 92. minutu. Našao se sam na drugoj vratnici, gađao ali i promašio.
Prigoda koju je nemoguće zaboraviti...