Dodirnuti gumb dimnjačaru, prema legendi, jamči sreću, tako su Dajana Đurić i njezin otac Jadranko bili među glavnim zvijezdama crvenog tepiha Večernjakova pečata, a inženjerka ekologije i dimnjačarka Dajana bila je zvijezda u dvorani. Upravo njoj Enis Bešlagić uručio je Večernjakov pečat za pothvat godine te je pozvao da kaže kada će nestati magla iz koje BiH nikako ne izlazi. Dajana je poslala snažne poruke, a za Večernji list dala je intervju u kojemu se dotaknula mnogih tema.
Kakve dojmove nosite s događaja godine u BiH i okruženju? Praktički, cijela zemlja upoznala je dimnjačarku koja se bori za prava svog naroda.
Osjećaj biti na velikoj manifestaciji, kao sto je Večernjakov pečat je nevjerojatan, to je velika čast. S obzirom na to da me je javnost davno upoznala kao djevojku dimnjačarku, danas sam zaposlenica Vlade Distrikta Brčko, na poziciji referenta za romska pitanja u odjelu za obrazovanje, točnije u pedagoškoj instituciji. Svojim primjerom težim tome da se Romi obrazuju i da ne napuštaju školu te roditeljima razvijam svijest o važnosti obrazovanja njihove djece.
Koliko će ovo priznanje pomoći u nastavku vaše misije?
Kada je u pitanju priznanje koje sam dobila, te sam ga večeri nazvala “pečat u leđa” jer taj mi je Pečat dao dodatne snage i volje da radim više i da je sve u životu moguće ako vjerujete u sebe i ako imate podršku dragih ljudi. Nakon manifestacije postala sam svjesna koliko sam zapravo bogata kada sam toliko ljudi imala uz sebe, ljudi koji su prepoznali moj rad, trud, borbu i moje zalaganje te uz sve to dodijelili mi tako veliko priznanje.
Po struci ste inženjerka ekologije, ali unatoč diplomi, vaša najveća ljubav je dimnjačarstvo. Kako se ona rodila?
Moja najveća ljubav razvila se već u 6. godini, korak po korak, uz oca. Mnogi moji vršnjaci su imali autiće i barbike kao igračke, a to kod mene nije bio slučaj. Moje igračke su bile tatine četke jer najviše me radovao kraj njegovog radnog vremena jer tada sam se mogla igrati četkama, usisivačem koji je usisavao prašinu i mogla sam isprljati ruke i to me činilo sretnom. Kada sam napunila samo 10 godina, osvojila sam prvi brčanski dimnjak i bilo je nevjerojatno stajati na visini i gledati svijet iz ptičje perspektive. Nakon toga završila sam srednju školu, upisala fakultet dok su bile stanke između semestara. Radila sam kao dimnjačar nakon završetka fakulteta i nastavila sam s tim. Kada sam dobila posao u Vladi Distrikta, bila sam svjesna da trebam prestati raditi kao dimnjačarka, ali nisam mogla. Vikend sam rezervirala za moje drage klijente i za osmijehe ljudima na licu jer ako je netko drugi sretan, presretna sam. Mi dimnjačari smo takvi, želimo našim dolaskom u jedan dom donijeti sreću i veselje, a ništa nema ljepše od toplog doma i obitelji.
Kako je biti Romkinja u današnjem društvu?
Biti romkinja u današnjem vremenu je jako teško jer na svakom koraku ste diskriminirani, vrši se segregacija, a to se najbolje može primijetiti prilikom zapošljavanja i upisa djece u vrtiće, pogotovo za djecu ženskog spola. Mi Romi u životu samo želimo biti prihvaćeni i jednaki kao konstiutivni narodi.
Imamo mnogo vrijednih i radišnih Roma, poduzetnika, ali imamo i onih koji su razvili posao s prosjačenjem i u tu svrhu iskorištavaju djecu. Kako to promijeniti?
Treba postaviti pitanje koliko ima romske djece u predškolskim ustanovama. U mom gradu nema nijedno, a odnosi se i na širi dio BiH. I tko ima novca platiti - ne može, vrši se diskriminacija nad Romima kada su takve stvari u pitanju. Trudim se u Brčkom, gdje imam dnevni centar za djecu koji obuhvaća romsku i neromsku populaciju, da što više djece usmjerim k njemu jer na taj način djeca se koliko-toliko obrazuju i uklapaju u društvo i na taj način smanjujem prosjačenje djece u Distriktu.
Poruke na Večernjakovom pečatu odisale su ohrabrenjem, vaša je bila snažna, rekli bismo politički moćna, pa planira li Dajana Đurić jednom i u ozbiljnije političke vode?
Ovo mi je bila jedinstvena prilika da me svi političari čuju da je krajnje vrijeme da konačno otvore vrata Romima i da upale svjetlo pa da i mi možemo biti birani jer dovoljno smo obrazovani da budemo i mi birani. Što se mene osobno tiče, živim za dan kada će se naši dragi političari dogovoriti i provesti presudu Sejdić i Finci. A do tada vrlo moguće da ću se kandidirati na lokalnim izborima Distrikta Brčko kao nacionalna manjina.
Za kraj, vaša poruka ljudima u BiH, osobito mladima koji sreću pokušavaju pronaći u drugim zemljama, a vi ste im i na Večernjakovom pečatu poručili: Ostajte ovdje.
Mladima sam poručila da ostaju jer posla ima samo se ne treba gledati trenutačno i birati posao. Mnogi čekaju da netko riješi njihov problem, trebaju uzeti stvari u svoje ruke, uzimati posao koji se trenutačno nudi i na taj način koračati korak po korak jer posla ima. Put do uspjeha je trnovit.