Stanje u bosanskohercegovačkoj diplomatsko-konzularnoj mreži nije zadovoljavajuće. Ugled zemlje u svijetu je loš, organizacija DKP mreže neodgovarajuća, a ponašanje pojedinih diplomata na granici skandala. Najveća odgovornost za takvo stanje je na ministru vanjskih poslova Svenu Alkalaju, koji je protekle četiri godine uglavnom provodio stranačku politiku, a ostatak vremena trošio na turistička putovanja po egzotičnim dijelovima svijeta. Njegova zamjenica Ana Trišić-Babić uporno ukazuje na pogubne posljedice Alkalajeva ponašanja. Međutim, zbog unutarnjih odnosa u BiH, takva upozorenja nisu dala rezultate. Trišić-Babić u razgovoru za Večernji list govori o ključnim propustima u funkcioniranju vanjske politike BiH.
Kakvo je danas stanje u bh. diplomaciji, uključujući kadrovsku popunjenost i nacionalnu strukturu?
Stanje u bosanskohercegovačkoj diplomaciji nije loše od danas, već je riječ o jednom negativnom trendu koji je prisutan zadnje tri ili četiri godine. Bh. diplomacija je svojedobno bila krenula dobrim putem, imali smo jednu generaciju mladih i obrazovanih kadrova. Međutim, u zadnje četiri godine, zbog jedne potpuno nakaradne politike ministra Svena Alkalaja ili Stranke za BiH, bh. diplomacija je kadrovski osiromašena, a poremećena je i zastupljenost konstitutivnih naroda na odgovornim pozicijama. Da je ovo poduzeće, onda bismo trebali stečajnog upravitelja, ali kako je u pitanju državna institucija, morat ćemo se na drugi način pozabaviti stanjem u MVP-u. Je li to anketni odbor ili parlamentarno povjerenstvo, sada je teško reći. Očito je da će trebati neko tijelo koje će uraditi mapu puta kako bismo vratili situaciju na pređašnje stanje.
U kojem segmentu se najviše osjeti to pogoršanje stanja o kojem ste govorili?
Najviše se osjeti u prisutnosti BiH. Mi smo bili krenuli uzlaznom putanjom. Postali smo članica Vijeća Europe, potpisali smo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om, počeo se bio popravljati imidž zemlje. Treba znati da je ugled BiH srozavan i kroz predstavljanje naše situacije u inozemstvu. To je ponajprije rađeno kroz istupe ministra Alkalaja i većine veleposlanika koji su imenovani iz bošnjačke, pa i hrvatske kvote, a koji su radili po ministrovim instrukcijama.
Smatrate li neophodnom reorganizaciju DKP mreže u smislu bolje pokrivenosti određenih kontinenata i regija?
Činjenica je da BiH u odnosu na svoju veličinu, broj stanovnika i bruto-društveni proizvod, ima previše diplomatsko-konzularnih predstavništava. Mi smo nekoliko puta radili analize i pokazalo se da koncentracija većeg broja DKP predstavništava na određenim područjima nije iskorištena na odgovarajući način. Nažalost, velika koncentracija veleposlanstava u nekim regijama nije iskorištena za poboljšanje ekonomske situacije. Ta veleposlanstva se uglavnom koriste za antiustavne aktivnosti, odnosno za promjenu Daytonskog sporazuma mimo svih dogovora unutar BiH. Ogromna sredstva su potrošena u te svrhe i ne bi bilo iznenađenje da Predsjedništvo BiH zatraži i zatvaranje određenih DK predstavništava.
Koja su to veleposlanstva koja nisu opravdala svoje postojanje ni u ekonomskom ni u bilo kojem drugom pogledu?
BiH u ovom trenutku na cijelom afričkom kontinentu ima veleposlanstva samo u Libiji i Egiptu. Svi znamo kakva je situacija u obje te zemlje. Mislim da se nije trebalo zatvoriti veleposlanstvo u Južnoafričkoj Republici. Južna Amerika je također kontinent budućnosti i tamo postoji više destinacija o kojima bi trebalo razmisliti. Poznato je da je tamo brojna hrvatska dijaspora iz BiH. Trebalo bi stupiti u kontakt s njima i vidjeti kako se ta dijaspora može angažirati za dobrobit svih, uključujući i te ljude. Tako bi se mogla popraviti i ekonomska situacija u BiH.
U jednom broju zemalja EU-a BiH nema svoja veleposlanstva. Koliko je to odgovorno imajući u vidu aspiracije zemlje prema članstvu u EU-u?
Zbog naše želje da postanemo članica EU-a, logično bi bilo da imamo svoja predstavništva u svim zemljama koje su u EU i da tako lobiramo za naš što brži prijem u Uniju. Prema Lisabonskom sporazumu, sve će te zemlje odlučivati o tome hoće li BiH postati članica Unije. Problematično će biti ako mi i u tom trenutku tri baltičke zemlje i Finsku budemo diplomatski pokrivali iz Stockholma, a gdje imamo samo četvero diplomata. O tome treba već sad početi razmišljati kako bismo bili spremni za ovakvu vrstu lobiranja.
Kako komentirate odluke i najave nekoliko zemalja da zatvore svoja veleposlanstva ili konzulate u BiH?
To je isključivo ekonomsko pitanje, odnosno pitanje ušteda. Nema tu nikakvih političkih poruka BiH. Mi njima, nažalost, ekonomski nismo zanimljivi. Očito je njihova procjena da više ne postoji ekonomska opravdanost zadržavanja diplomatskih predstavništava u BiH.
Koliko se realne ocjene da bi BiH vrlo skoro mogla dobiti priliku za punopravno članstvo u NATO-u?
Nismo blizu članstva ni u jednom savezu. Naša ekonomska situacija je vrlo loša i mi smo daleko i od NATO-a i EU-a. Kada i provedemo sve reforme, zadnje njihovo pitanje će biti koliki vam je bruto-društveni proizvod. Postoje sada neka politička pitanja za koje se misli da nas koče na putu prema EU-u i NATO-u, ali zapravo nas blokira visoka neobrazovanost stanovništva, loša ekonomska situacija i to su pravi problemi BiH.
Kakva je Vaša ocjena rezultata bosanskohercegovačkog članstva u Vijeću sigurnosti UN-a?
Članstvo u Vijeću sigurnosti bilo je dobra promocija zemlje i to je pokazalo da u ovoj zemlji, kada se radi transparentno, stvari mogu funkcionirati. Svi su bili skeptični kako će funkcionirati to članstvo BiH u Vijeću sigurnosti. Međutim, imalo smo razrađen sustav kako trebamo djelovati u Vijeću sigurnosti, znalo se što tko radi i možemo biti zadovoljni svojim sudjelovanjem u tom tijelu. Sada imamo paradoksalnu situaciju da mi možemo i znamo odlučivati o svjetskim problemima, a da nama unutar BiH 27 članica EU-a govore kako trebamo raditi i organizirati zemlju.
Može li se danas uopće govoriti o jedinstvenom predstavljanju BiH u svijetu, poglavito u svjetlu istupa ministra Svena Alkalaja?
Na papiru postoji jedinstvena vanjska politika. Međutim, u praksi već dugo ne postoji. Ministar Alkalaj je cijelo vrijeme mandata iskakao iz tog nekog okvira i nije se držao prinicipa vanjske politike BiH. To se posebno primijeti kada su u pitanju odnosi sa susjednim zemljama, što je prioritetan zadatak vanjske politike BiH. Svjedoci smo da nije bilo uzajamnih posjeta, a njih nije bilo, jer ništa konkretno nije bilo na stolu. Mi mnoga otvorena pitanja nismo riješili ni s Hrvatskom ni sa Srbijom. Sve to se na neki čudan način zaustavljalo i blokiralo u Ministarstvu. Odnosi sa susjednim zemljama su korišteni za skupljanje političkih poena u BiH. Kada god su nekome u BiH trebalo politički poeni obrušavao se ili na Srbiju ili na Hrvatsku. Međutim, moram kazati da sadašnji sastav Predsjedništva BiH, uz ulazak gospodina Izetbegovića u Predsjedništvo, daje pozitivne signale. Osjeti se i bolja atmosfera i bolja koordinacija te se nadati da će se to reflektirati i na druge institucije vlasti, naravno, onda kada se one uspostave.
INTERVJU
Veleposlanstva BiH korištena su za protuustavne aktivnosti
Nismo blizu članstva ni u jednom savezu. Naša ekonomska situacija je vrlo loša i mi smo daleko i od NATO-a