Vezali ga žicom te ga vodili kroz sela i mrcvarili

Veličina žrtve i patnje koju je za Hrvatsku dao dragovoljac, policajac Šefik Pezerović može se samo pretpostaviti na temelju rekonstrukcije njegove ratne golgote. Hrvat islamske vjere, nad čijim su se ranjenim tijelom iživljavali okupatori, poginuo je 22. srpnja 1991. godine za napada srpske paravojske i bivše JNA na Pounje, a bile su mu samo 24 godine.

Za okrutni, rijetko zabilježeni ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, od više okrivljenih, odgovarao je jedino hrvatskom pravosuđu dostupni Jablan Kejić iz Kuljana, kojeg je Županijski sud u Sisku nepravomoćno osudio na sedam godina zatvora.

Skriven u staji

Kao dragovoljac, pripadnik Policijske postaje Črnomerec, Šefik je među prvima stupio u obranu Pounja. Međutim, neprijateljska ga je granata kod Struge Banske teško ranila u glavu i ruku.

Vozilom saniteta, u kojem su bili liječnik Krešimir Šipuš, tehničar Marijan Majstorović i vozač Marinko Čerkez, Šefik je s ranjenim kolegama Dragom Matijevićem i Ivanom Žalcem trebao biti prevezen u sisačku bolnicu. Međutim, na raskrižju u Kuljanima vozilo su izrešetali pripadnici tzv. seoske straže, a putnici su zarobljeni. Članovi saniteta odvedeni su u vojni logor na Čavić brdu i poslije razmijenjeni, a ranjenim policajcima Matijeviću i Žalcu otad se gubi svaki trag.

– S rođakom Jovanom čamcem sam iz Bosne došao preko Une da obiđemo kuće u Kuljanima i nahranimo stoku. U staji sam imao što vidjeti. U njoj je ležao skriven hrvatski policajac u zavojima, za kojeg smo pomislili da je mrtav. Po njega je došla skupina ljudi iz sela, a kada su vidjeli da je pri svijesti, odveli su ga. Poslije smo čuli da je to bio Šefik Pezerović – kaže Dušan Vinčić, koji se tada sklonio u Bosni.

Njegov rođak Jovan Vinčić kaže kako su uz obalu, kada su pristajali čamcem, u vodi vidjeli dva mrtva tijela hrvatskih policajaca. Moguće je da su to bili Matijević i Žalac. Ranjenog je i žicom vezanog Pezerovića skupina u kojoj su, prema optužnici, uz Jablana Kejića bile još tri osobe vodila u Kirišnicu, Jovac, Šakanlije i Lotine kako bi se mještani na njemu iživljavali.

Pozvali ljude da ga tuku

– Doveli su ga pred školu u Jovcu i pozvali ljude da ga tuku. Tko ga je dohvatio, taj ga je tukao, rukama, nogama, kundakom, desetak minuta – svjedočio je Dragan Kosijer. Izmrcvareno Šefikovo tijelo tada je stavljeno u prtljažnik stojadina, a kada je prestao davati znakove života, bačeno je na livadu kod Zrina, gdje je ekshumirano u travnju 2000. godine.

Preuzeto sa www.vecernji.hr