Upala sinusa (rhinosinuitis) bolest je zbog koje u ovo doba godine pacijenti sve učestalije posjećuju svoje liječnike obiteljske medicine, a nerijetko se događa da se zbog zanemarivanja ili neprepoznavanja simptoma tijek bolesti produlji ili bolest iz akutne prijeđe u kroničnu fazu.
Začepljeni gornji dišni putovi, ponekad i jaki bolovi u predjelu glave, visoka temperatura i opća slabost neugodni su simptomi koji prate bolest u uznapredovaloj fazi. Koji su najčešći uzročnici, kako na vrijeme prepoznati simptome ove bolesti te koje su uobičajene, a koje nove metode liječenja, pitali smo prof. dr. sc. Ivicu Klapana koji se s problemima pacijenata svakodnevno susreće u svojoj poliliklinici u Zagrebu, a istom problematikom se bavi i kao znanstveni savjetnik i profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te na još nekoliko hrvatskih sveučilišta, piše Ordinacija.hr.
Koji su glavni znakovi upale sinusa?
Sluznica u području gornjih dišnih puteva (nosa, sinusa, gornjeg ždrijela) veoma je podložna upalama, što dovodi do oslabljenog imunosnog odgovora bolesnika, a time i do pada obrambene sposobnosti, uz pojavu otoka sluznice i zatvaranja ušća, što u konačnici rezultira zastojem u transportu sluzi i bakterija. Posljedično, narušava se prirodna ravnoteža i dolazi do stvaranja gnojnog sadržaja, a potom i glavobolje, beskorisnog uzimanja analgetika, i sl. Osnovni uzrok zapravo je povećani tlak patološkog sadržaja u sinusnim šupljinama (gnoj). Visoka tjelesna temperatura, malaksalost, što su opći simptomi bolesnog stanja, praćeni su tijekom akutne upale sinusa sluzavognojnim iscjedkom, suzenjem očiju, kihanjem, i sl., što obuhvaća zbir tegoba bilo kojeg bolesnika s upalom suznice gornjih dišnih puteva. Osim navedenog, mogu se javiti bolovi različitog intenziteta u obrazima, na korijenu nosa, bolovi čela ili u zatiljku.
Kakva je razlika između akutnog i kroničnog sinusitisa?
Akutni sinusitis je svaki upalni proces u sinusu koji traje od 1 do 30 dana. U ranoj fazi simptomi se teško razlikuju od simptoma obične prehlade ili alergijskog rinitisa. Neki od simptoma su zajednički kada je zahvaćen bilo koji od sinusa: glavobolja, povišenje temperature i pulsa. Lokalizacija boli se razlikuje i ovisi o oboljelom sinusu. Ukoliko ovo stanje nije u cijelosti izliječeno tijekom prvih 30 dana, akutni oblik promjena sluznice prelazi u subakutni/subkronični, a potom, nakon 4-6 tjedana dolazi do kroničnih upalnih promjena sluznice paranazalnih sinusa. Pojam kronični sinusitis upotrebljavamo kada upala sinusa traje dulje od 3 mjeseca.
Ovaj oblik upale posljedica je akutnog sinusitisa koji je u cijelosti neliječen i/ili neadekvatno liječen. Traje li upalni proces dulje od tri mjeseca, dolazi do poremećaja sinusne drenaže, kao i do drugih promjena sluznice sinusa. Osnovne tegobe koje se javljaju u kroničnom upalnom stanju su uporno cijeđenje sekreta, koje se javlja ponajviše iz nosa u ždrijelo, neodređena bolnost manjeg intenziteta u sinusima i nadasve dugotrajno subfebrilno stanje (povišena temperatura ispod 37,8 stupnjeva).
Što ako dođe do kronične upale? Kako postaviti dijagnozu?
Dijagnoza akutnog ili kroničnog rinosinusitisa postavlja se rinoskopskim pregledom, pregledom slikovnih zapisa regije (zasjenjenja na RTG-snimci sinusnih šupljina), ultrazvukom ili pozitivnim nalazom punkcije sinusa. Prednja rinoskopija s dobrim osvjetljenjem nezamjenjiva je u procjeni stanja nosne anatomije i sluznice. Liječnik svakako mora pronaći mukozni edem, eritem ili gnojni iscjedak. Područje u kojem se sekret nalazi pomaže u određivanju lokalizacije zahvaćenog sinusa. Liječnik mora obratiti pozornost na bilo kakvu osjetljivost na dodir u području lica te na jak zadah iz usta, osobito u djece. Važno je detaljno pregledati i gornje ždrijelo, a ne treba zaboraviti ni pregled uha, jer se usporedno sa sinusitisom mogu javiti i upalna stanja u uhu. Sumacijski rendgenogram (RTG) sinusa još se uvijek koristi u dokazivanju prisutne ili izliječene upale, premda kao metoda više nema smisla ako se usporedi s višeslojnom kompjuteriziranom tomografijom sinusa (MSCT). U slučaju upale može se dokazati prisustvo tekućeg sadržaja, steći dojam o prozračnosti sinusa ili o debljini sluznice. Ultrazvukom možemo s velikom pouzdanošću u sinusu razlikovati izljev od debele sluznice, kojoj možemo odrediti čak i debljinu. Pretraga je korisna u odraslih i djece starije od 4 godine. Ako akutno upalno stanje prijeđe u kronični oblik bolesti, dolazi do imunobiokemijskih promjena u sluznici (npr. nepovratni poremećaj sinusne drenaže).
Koji su lijekovi najučinkovitiji u liječenju upalnih procesa u sinusima?
Tijekom postupka liječenja treba znati da primjenom konzervativne terapije najčešće dolazi do smirivanja upale. Bitno je postići dobru ventilaciju i drenažu, pri čemu veliku ulogu imaju vazokonstriktorne kapi (uz obavezno izbjegavanje dugotrajne upotrebe). Ako je prisutna gnojna upala, u liječenju se koriste antibiotici. Smatra se da omogućuju izlječenje akutne epizode upale uz prevenciju komplikacija i progresivnih promjena na sluznici, koje mogu dovesti do kroničnog sinuitisa.
Tijekom akutne upale primjenjujemo antibiotike prema mikrobiološkom nalazu, kao i odstranjenje patološkog sekreta punkcijom i ispiranjem čeljusnih sinusa fiziološkom otopinom te primjenom dekongestivnih sredstava. Antibiotska terapija mora biti ciljana i primjenjivana dovoljno dugo. Ako proces u sinusima još traje (uz smirivanje u nosu), može se pokušati s tzv. displacementom po Proetzu (postupak među pacijentima poznatiji pod nazivom “ČOK”).
Taj se postupak ponavlja nekoliko dana, dok se ne isprazni sinus. Kontraindiciran je u akutnoj fazi bolesti. Isto tako, intranazalni kortikosteroidi, uz primjenu antihistaminika, kao i racionalna primjena kapljica za nos (razumna terapija traje 5-7 dana), mogu pomoći u tretiranju respiratorne sluznice gornjeg dišnog i probavnog trakta. Kirurška intervencija veoma je rijetka u akutnom stadiju bolesti.
Kada je pacijent kandidat za operativni zahvat?
Propusnost ušća u kroničnom stanju upale sluznice nosa i sinusa mora se ostvariti kirurškim putem kako bi se omogućila drenaža gnojnog sekreta iz sinusa. Iz osobnog dugogodišnjeg iskustva koje imam u liječenju ovih upalnih stanja kod mojih pacijenata, mogu reći da uspostavljanjem primjerene sinusne ventilacije i drenaže dolazi do gotovo potpunog nestanka simptoma kroničnog sinuitisa. Primjenom endoskopskih tehnika i tehnologija u kirurškoj terapiji moguće je vizualizirati apsolutno sve osnovne anatomske karakteristike labirinta paranazalnih sinusa. Time se ova metoda definira kao minimalno invazivna, te omogućuje uspostavljanje ventilacije i/ili normalne funkcije sinusa. Dijagnostika u FESS kirurgiji (operacija sinusa laserom i endoskopom) podrazumijeva primjenu endoskopije, kao i uporabu različitih presjeka 2D-MSCT-slojevitih prikaza nosa i paranazalnih sinusa, kao i 3D-kompjutoriziranih modela modela glave/nosa i sinusa i svakako virtualne kirurgije i endoskopije, dok se kirurško liječenje zasniva na modernoj endokirurgiji koja se prakticira u zagrebačkoj Poliklinici Klapan Medical Group.
Koji su novi trendovi u liječenju upale sinusa?
Među brojne načine liječenja kronične upale sinusa i upale sluznice nosa alergijskog podrijetla (alergijski rinitis) u novije vrijeme uvodi se i tzv. rhinofotobioterapija (RPT). RPT u liječenju ovih bolesti primjenjuje se uz pomoć posebno konstruiranog uređaja, koji emitira mješavinu svjetlosti različitih valnih duljina. Prije tretmana važan je pregled specijalista otorinolaringologa/rinologa, koji postavlja dijagnozu, a u diferencijalnom dijagnostičkom postupku isključuje bolesti kod kojih se ovaj oblik terapije ne smije koristiti (to su u prvom redu infektivne bolesti nosa i sinusa). Ovaj tretman je definirana metoda liječenja koja se može kombinirati s terapijom klasičnim lijekovima, kod osoba koje ne žele ili ne smiju uzimati lijekove (kao što su trudnice, osobe s izraženom preosjetljivošću na lijekove, aktivni sportaši, itd.).